Rak štitnjače je novotvorba koja se javlja u stanicama štitnjače, odnosno žlijezdi smještenoj ispod krikoidne hrskavice (Adamove jabučice u muškaraca). Karcinom štitnjače je među najčešćim tvorevinama epitelnog podrijetla.

Štitnjača je endokrina žlijezda koja se nalazi na prednjoj strani vrata, ispod grkljana. Leptirastog je oblika i nalikuje slovu H, mase oko tridesetak grama.

Štitnjača proizvodi hormone koji imaju utjecaj na otkucaje srca, krvni tlak, tjelesnu temperaturu i težinu. Riječ je o žlijezdi koja je iznimno dobro prokrvljena te izlučuje hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Upravo ti hormoni pojačavaju bazalni metabolizam stanica. Pojačano lučenje tih hormona stimulira rad brojnih organskih sustava te utječe na rast, razvoj, kretanje i spavanje.

Iako karcinom štitnjače nije čest, čini se kako je broj oboljelih ipak u porastu. Liječnici smatraju da je tomu tako zbog novih tehnologija, koje ranije pronalaze male karcinome štitnjače, koji tijekom prošlosti nisu bili vidljivi. U većini slučajeva je rak štitnjače moguće izliječiti.

Dobroćudni epitelni tumori se zovu adenomi. Zloćudni epitelni tumori se zovu karcinomi. Benigni tumori su u ovom slučaju brojniji od malignih i to otprilike u omjeru 10:1. Najčešći benigni tumor štitnjače je folikularni adenom, dok je najčešći maligni tumor štitnjače papilarni karcinom. 

Rak štitnjače – simptomi

Rak štitnjače obično ne uzrokuje nikakve znakove ili simptome u ranoj fazi bolesti. Rak štitnjače češće se javlja u žena nego u muškaraca, no prisutan je u svim dobnim skupinama. Kako karcinom napreduje i raste, počinju se javljati znakovi koji jasno daju do znanja da je vrijeme da potražite stručnu liječničku pomoć. 

Rak štitnjače – simptomi: 

• kvržice u području vrata koje mogu biti vidljive golim okom ili ih se može napipati, 
• povećani limfni čvorovi na vratu i to obično u području ispod čeljusti, 
• bol u vratu koja se u nekim slučajevima proteže do ušiju, 
• promjena glasa, uključujući i promuklost, 
• otežano gutanje, 
• bolovi u grlu, 
• poteškoće pri disanju, 
• povećanje štitne žlijezde, 
• neprestani kašalj koji nije uzrokovan prehladom ili drugom bolešću.

Kvržice koje se javljaju u području vrata mogu biti solitarne (jedna kvržica) ili multiple (više kvržica) u tkivu štitnjače. Solitarne kvržice češće se dijagnosticiraju kao tumor.

Bilo kakvo povećanje štitnjače ne upućuje nužno na tumor. Povećanje štitnjače može biti uzrokovano raznim poremećajima štitnjače kao što je primjerice Hashimotov tireoiditis ili Gravesova bolest.

Rak štitnjače – uzroci 

Nije potpuno jasno što uzrokuje rak štitnjače, ali izolirani su neki rizični čimbenici. Neki od faktora su:

• kronični tireoiditis, odnosno kronična upala štitnjače,
• nasljedni poremećaji,
• zračenje,
• gušavost.

Mehanizam nastanka raka su genske promjene (mutacije) normalnih stanica. Mutacije omogućuju stanicama brzo razmnožavanje i veću šansu novonastalih greški te one gube sposobnost apoptoze, odnosno genski regulirane stanične smrti kojom završava život zdravih stanica.

Gomilanjem abnormalnih stanica dolazi do nastanka tumora. Abnormalne stanice ako su zloćudne naravi, mogu metastazirati u obližnja tkiva ili druge dijelove tijela. 

Rak štitnjače – dijagnoza

Bolesnici u većini slučajeva sami otkriju rak štitnjače jer se čvor može napipati na prednjoj strani vrata. No, ponekad karcinom prije samog pacijenta uoči liječnik prilikom redovitog pregleda. Srećom, najčešće su čvorovi na vratu dobroćudni, odnosno nisu po život opasni ako se liječe.

Kada liječnik otkrije čvor, najprije će vas upitati kako se osjećate te imate li bilo koji od simptoma koji mogu biti posljedica čvora na štitnjači. Nakon fizičkog pregleda i uzimanja anamneze, liječnik će vjerojatno predložiti detaljno praćenje stanja te sljedeće pretrage: 

• pretrage krvi koje su nužne za određivanje vrijednosti hormona štitnjače (TSH, T3, T4),
• scintigrafiju štitnjače, odnosno slikovnu pretragu aktivnosti štitnjače, 
• biopsiju štitnjače, odnosno uzimanje malog uzorka štitnjače kako bi se utvrdilo sadrži li kancerogene stanice. 

Prilikom rutinskog pregleda štitnjače, u većine ljudi može se uočiti više čvorova, veličine od nekoliko milimetara pa sve do nekoliko centimetara. Najčešće se radi o dobroćudnim izraslinama, koloidnim cistama itd.

U nešto manjem postotku su u pitanju medularni karcinom štitnjače, anaplastični karcinom štitnjače te folikularni i papilarni karcinom štitnjače. 

• Papilarni karcinom štitnjače se najbolje liječi. Čini više od 90% svih karcinoma štitnjače. Češće se javlja u žena nego u muškaraca. Prijašnja radioaktivna zračenja povećavaju šansu za nastanak ovog karcinoma.
• Folikularni karcinom štitnjače se javlja mnogo rjeđe. Ima slične karakteristike kao i papilarni karcinom štitnjače.
• Anaplastični karcinom štitnjače ima izrazito slab odgovor na terapiju i lošu prognozu. Riječ je o rijetkoj vrsti tumora. Tijekom jedne godine od ove vrste tumora obolijeva svega jedna na 1.000.000 osoba. Navodno se razvija iz zanemarenog papilarnog karcinoma koji se godinama ne liječi. 
• Medularni karcinom štitnjače može se javiti i tijekom djetinjstva. Riječ je o tumoru uz kojeg se javljaju i tumori paratireoidnih i nadbubrežnih žlijezda.

U suprotnosti s dobroćudnim, zloćudni rak štitnjače često se vrlo teško liječi ako se kasno dijagnosticira te rezultira s udaljenim metastazama. 

Rak štitnjače – liječenje

Mogućnosti liječenja raka štitnjače ovise o vrsti i stadiju raka, cjelokupnom zdravlju i vašim željama. U većini slučajeva rak štitnjače je uspješno izlječiv, a liječenje može uključivati nekoliko mogućnosti i njihove kombinacije: kirurško liječenje, hormonsku terapiju, radioaktivni jod, radioterapiju, kemoterapiju te sudjelovanje u kliničkim ispitivanjima. 

1. Kirurško liječenje raka štitnjače

U većine osoba s rakom štitnjače kirurški će se odstraniti cijela štitnjača ili njezin veći dio.

Operacije koje se koriste u liječenju raka štitnjače uključuju:

• Uklanjanje cijele štitnjače ili većeg njezinog dijela (tireoidektomija) – operacija kojom se uklanja cijela štitnjača je najčešći tretman za rak štitnjače. U većini slučajeva, kirurg ostavlja mali dio tkiva oko paratireoidnih žlijezda kako bi se smanjio rizik od paratireoidnih oštećenja.
• Uklanjanje limfnih čvorova na vratu – kod uklanjanja štitnjače, kirurg može ukloniti i limfne čvorove na vratu i testirati ih kako bi utvrdio postoji li prisutnost stanica raka.

Operacija štitnjače izvodi se kroz rez u području vrata, a nosi rizik od krvarenja i infekcija te oštećenja paratireoidnih žlijezda tijekom operacije, što kasnije dovodi do niske razine kalcija u tijelu. Tu je i rizik od slučajnog oštećenja živca povezanog s glasnicama, što može uzrokovati paralizu glasnica, promuklost, mekani glas ili otežano disanje.

Ako je riječ o malignoj tvorevini, uvijek se prakticira kompletna tireoidektomija. U slučaju dobroćudnih tumora, uklanja se samo onaj zahvaćeni režanj postupkom lobektomije. 

2. Hormonska terapija u liječenju raka štitnjače

Nakon operacije raka štitnjače, većina liječnika propisuje lijek levothyroxine kao nadomjesnu terapiju hormona koji se više nemaju gdje stvarati. Nadomješta izgubljene hormone koje štitnjača normalno proizvodi. Rezultat toga je smanjena proizvodnja tireoidnog stimulirajućeg hormona (TSH) iz hipofize. Visoka razina TSH može potaknuti rast stanica raka. 

Vjerojatno će biti potrebna analiza krvi kako bi se provjerila razina hormona štitnjače svakih nekoliko mjeseci, dok liječnik ne pronađe odgovarajuću dozu za vas. 

3. Terapija radioaktivnim jodom

Ovaj tretman koristi velike doze radioaktivnog joda, a najčešće se primjenjuje nakon tireoidektomije kako bi se uništilo preostalo zdravo tkivo štitnjače, kao i mikroskopska područja raka štitnjače koja nisu uklonjena tijekom operacije.

Liječenje radioaktivnim jodom također se može koristiti i u slučaju recidiva raka štitnjače ili kod raka koji se širi, odnosno metastazira na druge dijelove tijela.

Radioaktivni jod dolazi kao kapsula ili tekućina koju je potrebno progutati. On uništava prvenstveno stanice štitnjače i raka štitnjače, tako da su oštećenja drugih stanica u tijelu vrlo niska.

Nuspojave korištenja radioaktivnog joda mogu uključivati:

• mučninu,
• suha usta,
• suhe oči,
• izmijenjen osjećaj okusa i mirisa,
• bolove u području vrata i prsa, gdje se šire stanice raka.

Najčešće se radioaktivni jod zadržava u mokraći prvih nekoliko dana nakon tretmana. Tijekom tog vremena morat ćete poduzeti mjere opreza koje će propisati liječnik kako biste zaštitili druge od radijacije. Primjerice, liječnik može zatražiti da privremeno izbjegavate bliski kontakt s drugim osobama, a osobito djecom i trudnicama.

4. Zračenje u liječenju raka štitnjače

Radioterapija koristi visoko energetske zrake precizno usmjerene na određene točke u tijelu. Ovaj tretman obično se izvodi nekoliko minuta, pet dana u tjednu u trajanju od otprilike šest tjedana. Obično se koristi za liječenje raka štitnjače koji je metastazirao.

5. Kemoterapija u liječenju raka štitnjače

Kemoterapija koristi kemijske tvari za ubijanje stanica raka, a obično se daje intravenozno, odnosno u venu. Kemikalije putuju kroz vaše tijelo, ubijajući sve brzorastuće stanice, uključujući i stanice raka. Tako nažalost stradavaju i zdrave stanice.

Obično se ne koristi u liječenju raka štitnjače, no može biti od koristi kod osoba koje ne reagiraju na druge, standardne oblike terapije.

6. Klinička ispitivanja u liječenju raka štitnjače

Klinička ispitivanja uključuju nove eksperimentalne metode liječenja raka ili nove načine korištenja postojećih tretmana. Ova mogućnost daje vam priliku da isprobate najnovije mogućnosti liječenja raka, no klinička ispitivanja ne mogu jamčiti izlječenje.

Liječnici u većini slučajeva ovakve metode predlažu kao zadnji korak u liječenju, i to najčešće kada pacijenti ne reagiraju na standardne metode liječenja. 

Rak štitnjače – smrtnost i preživljavanje 

Prognoze vezane uz rak štitnjače ovise o vrsti i stadiju raka u trenutku otkrivanja, odnosno postavljanja dijagnoze. U slučaju najčešćeg oblika raka, papilarnog karcinoma, ukupna prognoza je pozitivna. Riječ je o karcinomu koji se većinom otkriva već u ranom stadiju, a liječenje je gotovo uvijek uspješno.

Po završetku liječenja, kod bolesnika se počinje provoditi nadomjesna terapija sintetskim hormonima štitnjače. Levotiroksin je potrebno jednom dnevno uzimati sve do kraja života. Bolesnici se po izlječenju mogu vratiti svim svojim društvenim i obiteljskim obvezama.

Žene u reproduktivnoj dobi nakon operativnog zahvata ne bi trebale imati problema pri ostvarenju i izdržavanju trudnoće te je uvijek poželjna odgovorna suradnja s liječnicima specijalistima koji najbolje znaju kako pristupiti nekom stanju ako nastupe komplikacije.

• karcinom
• kemoterapija
• prevencija raka
• rak
• rak štitnjače
• štitnjača
• tumor