Lijekovi za mršavljenje mogu biti povezani s ovim rakom!
- Budite prvi i komentirajte!
- 3 min čitanja
Nedavna studija sugerira da lijekovi za mršavljenje mogu biti povezani s prekomjernom dijagnostikom raka štitnjače u SAD-u.
Nalazi objavljeni u siječanjskom izdanju časopisa JAMA Otolaryngology – Head & Neck Surgery ukazuju na to da se osobama koje koriste agoniste receptora glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1) češće dijagnosticira rak štitnjače u usporedbi s općom populacijom.
Međutim, stručnjaci vjeruju da sami lijekovi nisu nužno uzrok raka. Umjesto toga, pacijenti koji uzimaju GLP-1 lijekove češće prolaze preglede štitnjače, vjerojatno zbog prethodnih studija koje su sugerirale moguću povezanost između ovih lijekova i raka štitnjače.
Dr. Rozalina McCoy, izvanredna profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Maryland, pojasnila je za Health da je porast dijagnoza vjerojatno posljedica povećanog medicinskog snimanja.
Utjecaj učestalih pregleda
Česti pregledi štitnjače često otkrivaju bezopasne čvorove koji ne bi uzrokovali zdravstvene probleme, što može dovesti do nepotrebnih dijagnoza raka. Prekomjerna dijagnostika raka štitnjače već godinama izaziva zabrinutost.
Studija objavljena u veljači je pokazala da, iako je ukupna incidencija raka štitnjače stagnirala nakon 2009. godine, stopa prekomjerne dijagnostike i dalje ostaje visoka, ponajviše zbog široke uporabe slikovnih tehnologija poput ultrazvuka, CT-a i MRI-a.
Dr. Zachary Zumsteg iz Cedars-Sinai Cancer Institute ističe da se rak štitnjače i dalje otkriva u velikom broju, bez značajnih promjena u ishodima liječenja.
Istraživanje povezanosti GLP-1 lijekova i raka štitnjače
Dr. McCoy i njezin tim ponovno su istražili zabrinutost oko mogućeg povećanja rizika od raka štitnjače kod korisnika GLP-1 lijekova. Starija studija iz 2010. godine provedena na životinjama je pokazala da produljena izloženost liraglutidu, agonistu GLP-1 receptora, povećava vjerojatnost razvoja medularnog raka štitnjače kod glodavaca.
To je dovelo do upozorenja na pakiranju lijeka. Međutim, kasnija istraživanja na ljudima nisu potvrdila značajnu povezanost GLP-1 lijekova i rizika od raka štitnjače.
Kako bi dodatno istražili problem, dr. McCoy i njezin tim analizirali su podatke više od 350.000 odraslih osoba s dijabetesom tipa 2 koje su nedavno započele terapiju različitim lijekovima, uključujući GLP-1 agoniste. Nitko od sudionika nije imao prethodnu povijest raka štitnjače.
Na prvi pogled podaci su pokazali blagi porast dijagnoza raka štitnjače među korisnicima GLP-1 lijekova. Međutim, detaljnija analiza je otkrila da se taj porast uglavnom dogodio unutar prve godine uzimanja lijeka – razdoblje prekratko za razvoj raka. To sugerira da je povećan broj dijagnoza vjerojatno posljedica češćih pregleda.
Studija je također pokazala da su korisnici GLP-1 lijekova značajno češće podvrgavani ultrazvuku štitnjače, što dodatno potvrđuje tezu da su dijagnoze rezultat povećanog medicinskog nadzora, a ne samog lijeka.
Unatoč ovim nalazima, dr. McCoy je priznala određena ograničenja studije, poput nedostatka detaljnih medicinskih povijesti pacijenata te nemogućnosti utvrđivanja točnih razloga za preglede ili specifičnih vrsta i stadija dijagnosticiranog raka.
Zašto dolazi do prekomjerne dijagnostike raka štitnjače?
Stručnjaci objašnjavaju da je široka upotreba medicinskog snimanja dovela do učestalijeg otkrivanja malih, asimptomatskih čvorova na štitnjači. Iako su neki od njih tehnički kancerogeni, često ne predstavljaju stvarnu prijetnju zdravlju. Ako ostanu neotkriveni, vjerojatno nikad ne bi utjecali na dobrobit pacijenata.
Dr. Richard Siegel, endokrinolog u Tufts Medical Centeru, naglašaava da je ukupna smrtnost od raka štitnjače vrlo niska. Najčešći tip, papilarni rak štitnjače, ima stopu preživljenja od 99,5 % u razdoblju od pet godina.
Iako rana dijagnostika može zvučati korisno, često dovodi do nepotrebnih dijagnoza i liječenja čvorova koji ne bi uzrokovali nikakve zdravstvene probleme.
Treba li korisnike GLP-1 lijekova brinuti rak štitnjače?
Prema mišljenju stručnjaka, osobe koje koriste GLP-1 lijekove vjerojatno nemaju povećan rizik od raka štitnjače. Glavni dokazi koji izazivaju zabrinutost potječu iz istraživanja na životinjama, što se ne može nužno primijeniti na ljude.
Dr. McCoy je istaknula da su GLP-1 lijekovi općenito sigurni te savjetovala pacijentima da se ne brinu zbog raka štitnjače samo zato što uzimaju ove lijekove.
No, osobe s obiteljskom anamnezom raka štitnjače, genetskim stanjima poput multipne endokrine neoplazije tipa 2 (MEN2) ili značajnom izloženošću zračenju trebale bi razgovarati s liječnikom o svojim rizičnim čimbenicima.
Na kraju, stručnjaci naglašavaju da je ukupni rizik od raka štitnjače nizak. Kako je Siegel sažeo: “Žrtve smo vlastite tehnologije!”, aludirajući na to da je povećana uporaba medicinskog snimanja dovela do nepotrebne zabrinutosti oko stanja koja možda nikad ne bi uzrokovala probleme.
Pročitajte i ove članke:
- Čvor na štitnjači: Izraslina koja može biti problematična! Evo tko je u rizičnoj skupini, kako ga prepoznati i kad treba na operaciju
- Greške koje ljudi rade kada uzimaju lijekove za mršavljenje
- Ispunjavate li uvjete za popularan lijek za mršavljenje?
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
- Anderson, J. (2025). Thyroid Cancer Is Overdiagnosed in the U.S.—Could Ozempic Be Making the Problem Worse? Health.
- Brito, J. P. i sur. (2025). GLP-1RA Use and Thyroid Cancer Risk. JAMA Otolaryngol. Head Neck Surg., 4852.
- Knudsen, L. B. i sur. (2010). Glucagon-Like Peptide-1 Receptor Agonists Activate Rodent Thyroid C-Cells Causing Calcitonin Release and C-Cell Proliferation. Endocrinology, 151(4): 1473–1486.