Sindrom kaude ekvine (sindrom konjskog repa): Simptomi koje ne smijete ignorirati jer mogu trajno oštetiti živce

Sindrom kaude ekvine (sindrom konjskog repa) Simptomi koje ne smijete ignorirati jer mogu trajno oštetiti živce

Sindrom kaude ekvine, poznat i kao sindrom konjskog repa, ozbiljno je neurološko stanje koje nastaje kada dođe do pritiska na snop živaca u donjem dijelu kralježnice, tzv. kaudu ekvinu.

Ovi živci imaju ključnu ulogu u kontroli osjeta i pokreta donjih ekstremiteta, ali i u funkciji mokraćnog mjehura, crijeva i spolnih organa.

Što je sindrom kaude ekvine?

Naziv “konjski rep” potječe od izgleda živčanih korjenova koji se ispod završetka leđne moždine granaju poput repa.

Kada su ti živci pritisnuti, dolazi do poremećaja prijenosa živčanih impulsa, što može imati ozbiljne i dugotrajne posljedice ako se ne reagira na vrijeme.

Upravo zato se sindrom kaude ekvine smatra hitnim medicinskim stanjem.

Kako i zašto nastaje?

Najčešći uzrok sindroma kaude ekvine je velika hernija intervertebralnog diska u donjem dijelu kralježnice, koja naglo pritišće više živčanih korjenova istodobno.

Važno je naglasiti da ne mora svaka hernija diska dovesti do ovog sindroma, ali kada se pojave određeni alarmantni simptomi, potrebna je hitna obrada.

Najčešći uzroci su:

  • masivna hernija intervertebralnog diska – osobito na razinama L4 – L5 i L5 – S1 – najčešći uzrok u radno aktivnoj populaciji
  • spinalna stenoza – degenerativne promjene kod starijih osoba – često postupni razvoj simptoma
  • traumatske ozljede kralježnice – prijelomi, luksacije, hematomi
  • tumori i metastaze – intraduralni ili ekstraduralni procesi
  • infekcije – epiduralni apsces, spondilodiscitis
  • jatrogeni uzroci – postoperativni hematom – komplikacije spinalne anestezije
  • upalne i reumatološke bolestiankilozantni spondilitis (rijetko).
Sindrom kaude ekvine (sindrom konjskog repa)
FOTO: Shutterstock

Simptomi i znakovi koje ne treba ignorirati

Simptomi mogu nastati naglo ili se postupno pogoršavati, a najčešće uključuju kombinaciju sljedećeg:

  • jaka bol u donjem dijelu leđa, često sa širenjem u obje noge
  • slabost u nogama, nesiguran hod
  • trnci, utrnulost ili gubitak osjeta u području međice i unutarnje strane bedara (“sedlasto područje”)
  • poteškoće s mokrenjem – osjećaj punog mjehura bez mogućnosti mokrenja
  • inkontinencija mokraće ili stolice
  • smanjen ili izgubljen osjet u genitalnom području
  • seksualna disfunkcija.

Posebno je važno naglasiti da su poremećaji mokrenja i gubitak perinealne osjetljivosti najvažniji upozoravajući znakovi i razlog za hitan odlazak liječniku.

Dijagnostika – kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza se postavlja kombinacijom:

  • detaljnog neurološkog pregleda
  • procjene osjeta, snage i refleksa
  • pregleda analnog tonusa i perinealne osjetljivosti.

Magnetska rezonancija (MR) je ključna pretraga jer jasno pokazuje uzrok i stupanj kompresije živaca. U određenim situacijama koristi se i CT, osobito ako MR nije dostupna.

Liječenje – brzo i ciljano

U većini slučajeva, osobito kada postoje poremećaji mokrenja ili progresivna slabost, liječenje je kirurško. Cilj operacije je što brže rasterećenje pritisnutih živaca.

Najčešće se izvodi:

  • laminektomija
  • discektomija
  • dekompresija spinalnog kanala.

Vrijeme je ključno – operacija unutar 24 – 48 sati značajno povećava šansu za dobar oporavak.

Konzervativno liječenje (kod blažih, nepotpunih oblika)

Kod pažljivo odabranih pacijenata, bez izraženih sfinkterskih poremećaja, moguće je konzervativno liječenje uz strogi nadzor:

  • lijekovi protiv bolova
  • kortikosteroidi za smanjenje edema živaca
  • lijekovi za neuropatsku bol
  • praćenje funkcije mokraćnog mjehura
  • rana rehabilitacija.

Naglašava se da konzervativno liječenje ne smije odgađati operaciju ako dođe do pogoršanja simptoma.

Postoperativni oporavak – što nakon operacije?

Operacija je tek prvi korak. Pravi oporavak započinje u postoperativnom razdoblju i snažno ovisi o kvaliteti rehabilitacije.

U ranim danima nakon operacije naglasak je na:

  • kontroli boli
  • prevenciji komplikacija
  • postupnom vertikaliziranju
  • praćenju mokrenja i pražnjenja crijeva.

Pacijenti se često pitaju kada će se vratiti osjet ili kontrola mokrenja. Važno je znati da se živci oporavljaju sporo, ponekad mjesecima, a autonomne funkcije najčešće se vraćaju posljednje.

kauda ekvina - iskustva
FOTO: Shutterstock

Fizioterapija – ključ uspješnog oporavka

Fizioterapija ima središnju ulogu u postoperativnom i dugoročnom oporavku bolesnika sa sindromom kaude ekvine.

Ciljevi fizioterapije su:

  • povrat mišićne snage
  • poboljšanje kontrole pokreta
  • normalizacija hoda
  • prevencija kontraktura i atrofije
  • poboljšanje kontrole zdjeličnih funkcija
  • povećanje samostalnosti i kvalitete života.

Faze i metode fizioterapije

Rana faza (bolničko liječenje) uključuje:

Subakutna faza uključuje:

  • ciljane vježbe jačanja
  • vježbe ravnoteže i koordinacije
  • reedukacija hoda
  • proprioceptivni trening
  • istezanje skraćenih mišića.
Dugoročni oporavak

Glavni ciljevi ove faze su:

  • optimizacija preostale mišićne snage i izdržljivosti
  • daljnje poboljšanje koordinacije i ravnoteže
  • automatizacija hoda i funkcionalnih pokreta
  • dugoročna kontrola boli
  • prilagodba eventualnim trajnim neurološkim deficitima
  • povratak radnim, rekreativnim i društvenim aktivnostima.

Za razliku od ranijih faza, fokus se pomiče s “oporavka strukture” na funkcionalnu prilagodbu i reintegraciju u svakodnevni život.

Fizioterapijske metode

Specifične neuromuskularne metode su:

Provodi se i elektrostimulacija:

  • stimulacija oslabljenih mišića
  • potpora povratku neuromuskularne kontrole.

Provodi se i trening zdjeličnog dna:

  • posebno važan kod poremećaja mokrenja i stolice
  • biofeedback
  • edukacija pravilne aktivacije mišića.

Edukacija pacijenta uključuje sljedeće:

  • pravilni obrasci kretanja
  • zaštita kralježnice
  • postupni povratak svakodnevnim aktivnostima.

Rehabilitacija je dugotrajan proces i zahtijeva strpljenje, kontinuitet i individualni pristup.

Prognoza i očekivanja (kauda ekvina – iskustva)

Ishod liječenja ovisi o:

  • brzini postavljanja dijagnoze
  • stupnju oštećenja živaca
  • pravodobnosti operacije
  • kvaliteti rehabilitacije.

Motoričke funkcije često se oporavljaju bolje i brže nego osjet i autonomne funkcije. Oporavak je individualan i ovisi o brojnim faktorima, no riječ je o zahtjevnom i dugotrajnom oporavku. Iako neki simptomi mogu zaostati, pravilno vođena fizioterapija može značajno poboljšati funkcionalni ishod.

Pročitajte i ove članke:

 

Članak objavljen:

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu