Benigni ili dobroćudni tumor dojke podrazumijeva jedan od mnogih tipova tumora koji se mogu naći u dojci. Striktno gledajući, svaki tumor u dojci ima sposobnost da se raširi i zahvati cijelo tkivo dojke te se raširi izvan nje te tako postane maligni, no neki tumori u vrlo rijetkom postotku to čine te ih možemo karakterizirati kao većinom neinvazivne ili benigne tvorevine (benigni tumori dojke). Također, većina ovih tumora dobro reagira na razne oblike liječenja te se dobro kontrolira. 

Dobroćudni tumor dojke puno je rjeđi od zloćudnih koji čine oko 70 % ukupnih tumora dojke. Ostatak čine oni tumori koji su rijetko ili gotovo nikad invazivni te će o njima biti više rečeno u nastavku teksta. 

Dobroćudni tumor dojke – vrste, simptomi i liječenje

Pod pojmom benigni tumor dojke može se misliti na više specifičnih tumora, ovisno o tome od koje vrste stanica nastaje tumor te se počinje u nekoj mjeri nekontrolirano dijeliti unutar tkiva dojke.

1. Duktalni karcinom in situ (DCIS)

Duktalni karcinom in situ (DCIS) je neinvazivni rak, tj. benigni tumor na dojci gdje su abnormalne stanice pronađene u sluznici kanala koji sadrže mlijeko. Atipične stanice nisu se proširile izvan kanala u okolno tkivo dojke. Duktalni karcinom in situ je tumor u ranoj fazi koji je vrlo izlječiv, ali ako se ne liječi ili ne otkrije, može se proširiti u okolno tkivo dojke. “In situ” znači “na originalnom mjestu”, odnosno da se stanice nisu proširile na okolno tkivo. Druga imena za ovaj tumor su preinvazivna, neinvazivna, duktalna intraepitelna neoplazija (DIN) ili intraduktalni tumor.

DCIS se sada dijagnosticira češće nego u prošlosti. Često se nađe kod žena nakon mamografije u sklopu Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojki u Hrvatskoj.

Kod malog broja žena koje imaju ovaj dobroćudni tumor dojke, simptomi mogu uključivati:

• kvržicu u dojkama
• iscjedak iz bradavice poput krvi.

Kirurški zahvat je glavni tretman za DCIS. Postoji opcija uklanjanja:

• dijela dojke (operacija očuvanja grudi)
• cijele dojke (mastektomija).

Žene imaju različite razloge za odabir određene operacije. Neke radije zadrže što je više moguće dojke, dok druge žene radije uklanjaju cijelu dojku jer se zbog toga osjećaju sigurnije, da je DCIS uklonjen u cijelosti. Preporučuje se uzimanje hormonske terapije pet godina kod operacije s očuvanjem dijela dojke u slučaju da tumorske stanice imaju estrogenske receptore te da nije provedena radioterapija. Uzimanje hormonske terapije nakon operacije očuvanja dojke za DCIS smanjuje rizik od povratka (recidiva).

2. Lobularni karicnom in situ (LCIS)

Lobularni karcinom in situ (LCIS) je stanje u kojem se abnormalne stanice tumora nalaze u žlijezdama dojke. Atipične stanice nisu se proširile izvan lobula u okolno tkivo dojke. LCIS je izlječiv u vrlo visokom postotku i rijetko postaje invazivni rak. Međutim, LCIS u jednoj dojci povećava rizik od razvoja raka dojke u bilo kojoj dojci. Vrlo je sličan DCIS-u. To je tumor koji je u žlijezdama, dok je DCIS u mliječnim kanalima.

LCIS je češći kod žena koje nisu imale menopauzu, a obično se ne pojavljuje na rendgenskim snimkama dojki (mamografija) i obično ne uzrokuje simptome. Često se dijagnosticira slučajno tijekom testova za druga stanja dojke, poput biopsije.

Kad je u pitanju ovaj dobroćudni tumor dojke, liječenje podrazumijeva redovito praćenje jer postoji povećan rizik od invazivnog raka dojke. Najčešće se radi pregled dojki svakih 6 – 12 mjeseci te mamografija svake godine kroz pet godina od otkrića LCIS-a. Ako se rak počne razvijati, praćenje bi ga trebalo otkriti u vrlo ranoj fazi. Tako se na vrijeme može započeti liječenje koje uključuje kirurški zahvat uklanjanja dijela ili cijele dojke, hormonsku terapiju ili radioterapiju.

Pročitajte članak “Parenhim dojke: Saznali smo je li važna gustoća dojki i što ona znači u prevenciji raka dojke“.

3. Philodes tumor

Ova vrsta raka dojke čini manje od 1 % karcinoma dojke. Razvijaju se iz vezivnog tkiva dojke, za razliku od DCIS-a i LCIS-a, koji se razvijaju iz mliječnih kanalića ili žlijezda. Prvi simptom je obično kvržica u dojkama. Philodes može biti maligni (25 %) ili benigni, tj. dobroćudni rak dojke (75 %). Obično se javlja kod žena srednjih godina ili starijih. Ako je maligni, može se proširiti u limfne čvorove, ali to je rijetkost. Kad je u pitanju ovaj benigni tumor dojke, operacija je glavni tretman, a ponekad se uključuju radioterapija ili kemoterapija.

Pročitajte članak “Simptomi raka dojke: Liječnik otkriva kako prepoznati rak dojke kod žena i kod muškaraca“.

4. Fibroadenom

Fibroadenomi su benigni tumori dojke koji se razvijaju iz žljezdanog tkiva. Najčešće su prisutni kod žena u 20-im i 30-im godinama. Simptom fibroadenoma je obično kvržica na dojci koja je:

• bezbolna
• čvrsta ili gumena
• mobilna
• glatkih rubova
• dobro ograničena od ostatka tkiva.

Fibroadenomi se prirodno najčešće sami smanjuju, pa se većina jednostavno prati redovitim pregledima kako bi se osiguralo da masa dojke ne raste i da nije potencijalno maligni tumor. Fizikalni pregledi se obavljaju svakih 3 – 6 mjeseci, a mamografija se provodi svakih 6 – 12 mjeseci tijekom 1 – 2 godine. Operacija se preporučuje samo ako se fibroadenom poveća ili uzrokuje teže simptome.

Pročitajte i članke:

• Adenokarcinom dojke: Jedna vrsta čini oko 80 % svih karcinoma dojke! Liječnik otkriva simptome, metode liječenja i kakva je prognoza
• Samopregled dojke: Uočite promjene na vrijeme i spriječite komplikacije! Evo kako napraviti pregled koji svakoj ženi treba biti dio rutine
• Kako sam otkrila rak dojke: Žene koje su pobijedile rak dojke otkrivaju svoje hrabre priče.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Izbjegnite "mine"

Korak koji svi preskaču u procesu mršavljenja, a iznimno je važan!

• Zrinka Babić
• 6 min čitanja

• dobroćudni tumor dojke
• hormonska terapija
• liječenje
• mamografija
• operacija
• simptomi
• vrste