Kalcifikati u dojci – uzroci, simptomi i liječenje

1 komentara
5 min čitanja

Darija Akerman

mag. pharm.

Kalcifikacija je pojam koji označava akumulaciju kalcijevih soli u tjelesnim tkivima. Kalcifikacija se većinom javlja tijekom formiranja kostiju, međutim, može se abnormalno nakupljati i u mekom tkivu, pritom uzrokujući stvrdnjavanje.

Kalcifikacija mekih tkiva može biti uzrokovana nedostatkom vitamina K ili loše apsorpcije kalcija.

Nakupine kalcija u dojci moguće je vidjeti na mamogramu (pretraga – mamografija) kao bijele točkice. Točkice su većinom vrlo male te ih se ne može napipati. Kalcifikacije su uglavnom benigne tvorbe, a najčešće se pojavljuju nakon menopauze.

Ako su na mamografiji vidljive ciste sa zadebljanom stijenkom uz povećanje limfnih čvorova, preporučuje se učiniti i dodatnu pretragu – citološku punkciju (pod kontrolom ultrazvuka). Pretraga se obavlja ultrazvučnom sondom koja prikazuje promjene i uzima uzorak za citološku analizu.

Ovisno o veličini bijelih točkica na mamografu, razlikujemo makrokalcifikaciju (velike točke) i mikrokalcifikaciju (točke veličine zrna soli).

Mikrokalcifikati u dojci su gotovo uvijek benigna pojava i ne zahtijevaju dodatne pretrage. Detaljnija dijagnostička analiza je potrebna samo ako postoje patološki procesi u dojci – patološki mikrokalcifikati.

Makrokalcifikati u dojci su većinom benigni, ali ponekad mogu pobuditi sumnju na rak. Tada su potrebne dodatne pretrage, detaljnija mamografija ili uzimanje uzorka tkiva radi biopsije.

Ciste na dojci

Ciste na dojkama su “vrećice” ili nakupine ispunjene tekućinom (unutar dojke). Možete imati jednu ili više cista na dojkama.

Često se opisuju kao okrugle ili ovalne kvržice s jasnim rubovima.

Benigne ciste u dojkama relativno su čest ženski problem. Pojava cisti na dojkama se povezuje s nezdravim i stresnim načinom života. Ciste na dojkama se u žena većinom pojavljuju nakon 30. godine života, premda se ciste mogu pojaviti bilo kada. One često nestaju nakon menopauze (osim ako se uzima hormonska terapija).

Ciste na dojci ili dojkama većinom se javljaju bez specifičnih simptoma. Otkrivaju se posve slučajno tijekom redovitog ultrazvučnog ili mamografskog pregleda.

U nekim slučajevima žene mogu napipati neobične čvoriće u dojkama. U slučaju pojave i/ili osjeta čvorića, obratite se liječniku.

Benigne ciste su na dodir meke, glatke i pokretne. U slučaju da su ispunjene tekućinom, mogu biti čvrste na dodir.

Kalcifikati u dojci – uzrok

Što su kalcifikati? Kalcifikati su čvrste nakupine kalcijevih soli koje se talože u mekim tkivima, u ovom slučaju u dojkama.

Kalcifikacija dojke je relativno česta pojava, a može se javiti bilo kada tijekom reproduktivnog razdoblja žene, no većinom se javlja kod žena koje su prešle 40 godina.

Benigni kalcifikati su kalcifikati koji se nakon svoje početne dimenzije ne razvijaju dalje.

Međutim, ako se kalcifikati i dalje razvijaju i uvećavaju između svake mamografske kontrole, potrebno je posumnjati na maligni proces. U slučaju malignih kalcifikata, na svakom mamografskom pregledu je moguće utvrditi drastičnu promjenu u dimenziji kalcifikata.

Kalcifikati u dojkama se javljaju zbog:

Prirodnog procesa starenja – nakon 40. godine života dolazi do akumulacije manjih količina kalcija u unutrašnjosti mekog tkiva. Involutivne dojke su one koje podliježu prirodnom procesu starenja.
Ranijih trauma ili fizičkih ozljeda dojki – mogu pokrenuti proces formiranja naslaga kalcija u tkivu dojke. Ovi kalcifikati imaju asimetričan ili zakrivljen oblik.
Posljedica provođenja određenih terapija – jedna od takvih terapija je radioterapija koja se provodi u liječenju raznih vrsta karcinoma.
Posljedica procesa kalcifikacije na drugim dijelovima tijela – žene kod kojih je kalcifikacija primijećena na krvnim žilama ili koži sklonije su procesu kalcifikacije dojki.
Ciste na dojci – ako je na dojci prethodno bila izražena cista, nakon ciste je moguća prisutnost kalcifikacije.
Infekcije tkiva dojke, često zbog mastitisa – rizik od kalcifikacije raste kod žena koje su bile izložene upali mliječnih žlijezda i tkiva oko mliječnih žlijezda.
Fibroadenoma – fibroadenomi su kvržice na dojkama koje se javljaju kao posljedica hormonalnih promjena.
Proširenih mliječnih kanala.
Začepljenja mliječnih kanala.
Karcinoma dojke – kalcifikacija se može javiti kao posljedica karcinoma dojke.

Kalcifikati u dojci – simptomi

Kalcifikati u dojci se većinom otkrivaju slučajno tijekom mamografskog pregleda dojke. Simptomi u većini slučajeva nisu prisutni. Žene godinama mogu imati prisutne kalcifikate u dojkama, a da toga nisu svjesne.

U slučaju da se na dojkama uoče fizičke promjene, kao što su: uvećanja, kvržice ili nešto što je tome slično – vrijeme je za posjet liječniku.

Karcinom dojke može biti povezan s pojavom kalcifikata u dojkama.

Kalcifikati u dojci – liječenje

Kalcifikaciju dojke u većini slučajeva nije potrebno liječiti. Nakon što se kalcifikacija u dojci otkrije, potrebno je svakih 6 mjeseci redovno odlaziti na preglede kako bi se stanje i broj kalcifikata pratio.

S liječenjem se započinje samo onda kada je kalcifikacija praćena malignim promjenama koje su izražene na tkivu dojke.

Premda su tijekom mamografskog pregleda vidljive, maligne promjene je potrebno potvrditi uz pomoć biopsije tkiva.

Glavni naglasak u liječenju je u praćenju osobe (redovitim pregledom) i njihovoj ishrani čije se promjene mogu preporučiti (isključiti upotrebu kuhinjske soli, začinjenu i prženu hranu, itd.).

Liječenje se provodi ovisno o tipu i rasprostranjenosti karcinoma. U liječenju se obično primjenjuje kemoterapija i radioterapija, a ponekad je potrebna i operacija. U većini slučajeva se pristupa odstranjenju problematičnog dijela dojke.

Preventivni pregled dojke (mamografija – nalaz)

Ako se otkrije u najranijoj fazi, tumor dojke je moguće potpuno izliječiti. Preventivno praćenje stanja najbolji je način ranog otkrivanja malignih promjena.

Mlade žene trebaju započeti sa samopregledom dojki već u ranim dvadesetima.
Dojke je potrebno pregledati barem jednom mjesečno između 5. i 10. dana menstruacijskog ciklusa.
Nakon 25. godine preporučuje se barem jednom godišnje obaviti klinički i ultrazvučni pregled dojki.
Bazalna mamografija se preporučuje svim ženama koje ulaze u 40. ili su prešle 40. Ultrazvučne kontrole je potrebno raditi svakih 6 mjeseci do godinu dana.
Mamografiju se u pedesetim godinama preporučuje obaviti jednom godišnje.

Tijekom masovne primjene mamografije javio se problem tumačenja i procjene nalaza. Kako ne bi dolazilo do zabune, razvijen je sustav kategorizacije nalaza odnosno Breast Imaging Reporting and Data System. Prema tom sustavu razlikujemo sljedeće kategorije:

BI-RADS 0 – nejasan nalaz, potrebne dodatne pretrage i usporedba s ranijim mamogramima, ultrazvuk dojke te daljnja obrada.
BI-RADS 1 – negativan nalaz, potrebne daljnje kontrole ako se osoba nalazi u 40. godini.
BI-RADS 2 – benigni nalaz, dobroćudne promjene (cista ili fibroadenom), liječenje nije potrebno osim ako promjene nisu velike. Potreba za redovitim kontrolama.
BI-RADS 3 – vjerojatno benigni nalaz, potreban ultrazvuk dojke ili kontrolno mamografsko snimanje i pregled između 3 i 6 mjeseci.
BI-RADS 4 – suspektna, odnosno sumnjiva promjena, potrebna daljnja citološka ili patohistološka obrada.
BI-RADS 5 – visoko suspektna maligna promjena, nalaz koji upućuje na rak dojke. U većini slučajeva se pristupa biopsiji i brzom kirurškom odstranjenju promjene ili cijele dojke.
BI-RADS 6 – dijagnosticiran rak dojke, potrebno je planirati kirurško, onkološko i radioterapijsko liječenje.