Alergijski proktokolitis: 60 % slučajeva čine dojena djeca

Otprilike 60 % svih slučajeva proktokolitisa nalazi se kod dojene djece

Alergijski proktokolitis je poremećaj koji karakteriziraju upalne promjene debelog crijeva i rektuma kod beba, zbog imunološke reakcije potaknute unošenjem stranih proteina. Učestalost i prirodna povijest alergijskog proktokolitisa nisu jasni, iako se čini da njegova učestalost raste u našem okruženju, čak i kod beba koje su isključivo dojene mlijekom.

Posljednjih nekoliko desetljeća različiti alergijski poremećaji gotovo su eksponencijalno porasli u industrijaliziranom svijetu. Razlozi za ovo povećanje nisu u potpunosti poznati, iako su predložene brojne hipoteze.

Jedna takva hipoteza pretpostavlja da pretjerane mjere higijene služe kao pokretački čimbenik koji uzrokuje da nedovoljno stimulirani imunološki sustav domaćina brani tijelo od faktora koji su bezopasni.

Što se tiče alergija na hranu, najnovije studije pokazuju da u SAD-u do 4 % svih odraslih i 8 % sve djece mlađe od tri godine pati od alergije na hranu, a ta je učestalost puno veća od one koja se bilježi pet godina ranije.

S druge strane, učestalost alergija na određene konkretne namirnice raste alarmantnom brzinom, kao što je slučaj s alergijom na kikiriki, čija se učestalost u posljednjih pet godina u Sjevernoj Americi udvostručila.

Alergijski proktokolitis
FOTO: Shutterstock

Alergijski proktokolitis – simptomi i čimbenici rizika

Klinička slika se razvija u prvim tjednima ili mjesecima života (bebe između dva dana i tri mjeseca, a praktički uvijek unutar prvih šest mjeseci života). Simptomi su uvijek vezani uz probavni sustav i uključuju rektalno krvarenje, u većini slučajeva povezano s proljevom sa sluzi – iako stolica također može izgledati normalno.

Krvarenja mogu varirati od malih mrlja krvi pomiješanih sa stolicom do obilnog krvarenja (rektoragija).

Krvave stolice mogu se postupno povećavati, s neredovitom pojavom krvi nekoliko dana, nakon čega slijedi prisutnost krvi u većini crijevnih pokreta, sve dok se uzročnik ne povuče. Opće stanje djeteta nije narušeno, nema zastoja ni gubitka tjelesne težine, a palpacijom abdomena nema promjena.

Čimbenici rizika za razvoj alergijskog kolitisa su:

  • nezreo imunološki sustav
  • promijenjena crijevna propusnost
  • drugi čimbenici koji aktiviraju žarišnu imunološku funkciju, kao što je genetska osjetljivost u kombinaciji s posebno senzibilizirajućom hranom (mlijeko, jaja, riba, orašasti plodovi, soja).

Brojna hrana povezana je s alergijskim proktokolitisom (soja, riba, jaja, pšenica itd.), iako je kravlje mlijeko upleteno u gotovo svim slučajevima.

Otprilike 60 % svih slučajeva proktokolitisa nalazi se kod dojene djece. Pokretački alergeni u ovim slučajevima su proteini kravljeg mlijeka koji se izlučuju u majčino mlijeko nakon uzimanja mliječnih proizvoda od strane majke.

Ostali oboljeli pacijenti odgovaraju dojenčadi koja se hrani formulama koje sadrže protein kravljeg mlijeka ili soju.

Alergijski proktokolitis - liječenje
FOTO: Shutterstock

Alergijski proktokolitis – dijagnoza i liječenje

Nažalost, ne postoje neinvazivni, specifični dijagnostički testovi za alergijski proktokolitis, a postojeće laboratorijske ili biokemijske tehnike nemaju potrebnu specifičnost i osjetljivost. Ultrazvukom se može dokazati zadebljanje sluznice.

Dijagnoza se temelji na detaljnoj povijesti bolesti i odgovoru pacijenta na eliminaciju sumnjivih proteina iz prehrane (obično kravljeg mlijeka), nakon isključivanja drugih mogućih bolesti kao što su infekcija, nekrotizirajući enterokolitis, analne fisure ili invaginacija.

Rezultati laboratorijskih pretraga su normalni kod većine beba, iako je u izoliranim slučajevima moguće otkriti diskretne promjene u obliku anemije, hipoalbuminemije ili periferne eozinofilije.

Većina slučajeva dijagnosticira se i liječi na empirijskoj osnovi, povlačenjem sumnjivih proteina iz prehrane. Kod ove djece treba razmotriti ponovnu ekspoziciju (provokacijski test) kako bi se potvrdila dijagnoza.

Međutim, kod nekih je potrebno provesti rektosigmoskopiju i endoskopiju. Endoskopski nalazi pokazuju edematoznu i eritematoznu sluznicu s mogućim površinskim erozijama ili ulceracijama, krvarenjem i limfoidnodularnom hiperplazijom.

Liječenje se sastoji od uklanjanja sumnjivih proteina iz prehrane (općenito proteini kravljeg mlijeka). U slučaju dojene djece, ako se želi nastaviti s dojenjem, izbacivanje mliječnih proizvoda iz majčine prehrane postupno će riješiti simptome kod većine pacijenata.

U izoliranim slučajevima također je potrebna dijeta bez soje i jaja. Ako se stanje ne počne povlačiti unutar 48 – 72 sata, treba razmotriti hidroliziranu proteinsku mliječnu hranu za dojenčad, a ako to ne popravi situaciju, indicirana je formula na bazi elementarnih aminokiselina.

U dojenčadi koja se hrani umjetnom hranom indicirano je uvođenje posebne formule. Preporuka u ovom slučaju je hidrolizirana proteinska formula (treba imati na umu da 30 % svih pacijenata s reakcijama na protein kravljeg mlijeka reagira i na sojine proteine), a ako se to pokaže neučinkovitim, savjetuje se elementarna formula (aminokiseline).

Ove mjere liječenja su samo privremene jer je alergijski proktokolitis benigna i samoograničavajuća bolest kod koje bebe do prve godine života bez tegoba podnose slobodnu prehranu, a dugoročna prognoza je odlična.

Pročitajte i članke:

Članak objavljen:
  1. Liacouras, C. A. (2024). Food protein-induced allergic proctocolitis of infancy. UpToDate.
  2. Bone, J. i sur. (2009). Allergic proctocolitis, food-induced enterocolitis: immune mechanisms, diagnosis and treatment. Allergol Immunopathol (Madr)., 37(1): 36–42.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu