Eozinofilija je naziv za povećani broj eozinofila (eozinofilnih granulocita). Eozinofili odnosno eozinofilni granulociti su bijela krvna zrnca. Riječ je o komponenti odgovornoj za borbu protiv multistaničnih parazita i određenih infekcija.

Eozinofili su odgovorni za kontrolu mehanizama vezanih uz astmu i druge alergije. Eozinofili su jedni od pet glavnih tipova obrambenih bijelih krvnih stanica. Povišen broj eozinofila može biti prisutan u krvotoku ili se može pojaviti na mjestu infekcije ili upale tkiva (eozinofilija tkiva). Bitno je napomenuti kako eozinofilija nije bolest, ali može biti odgovor na bolest. 

Kada su eozinofili proizvedeni u koštanoj srži, ulaze u krvnu struju te tamo ostaju sve dok se ne presele u tkiva u cijelom tijelu. Za proces selidbe je potrebno svega nekoliko sati. Eozinofili po potrebi ispuštaju otrovne tvari koje ubijaju parazite ali i abnormalne ljudske stanice. 

Eozinofilija se može dijagnosticirati uz pomoć krvnih testova. Eozinofilija je stanje iznad 500 eozinofila po mikrolitru krvi. Idiopatskim hipereozinofilnim sindromom se smatra stanje iznad 1500 eozinofila po mikrolitru krvi.

Povišeni eozinofili – uzrok

Eozinofilija se može javiti kao posljedica bolesti i drugih specifičnih faktora. Eozinofilija može biti idiopatska i sekundarna. Sekundarna eozinofilija je u većini slučajeva povezana s nekom drugom bolešću.

Mogući uzročnici eozinofilije su: 

• gljivične i parazitske infekcije i bolesti (eozinofilija paraziti), 
• alergije na hranu i lijekove, 
• poremećaji kože i kožne bolesti, 
• toksini,
• autoimune bolesti, 
• poremećaji u radu štitnjače, 
• tumori.

Eozinofilni granulociti povišeni kod odraslih najčešće se javljaju kao posljedica parazitskih bolesti i alergijskih reakcija koje su najčešći uzročnici eozinofilije. 

Specifične bolesti i stanja, uzročnici eozinofilije: 

• ulcerozni kolitis, 
• trihineloza,
• eozinofilna leukemija, 
• rak jajnika, 
• primarna imunodeficijencija,
• lupus, 
• Hodgkinov limfom,
• eozinofilna leukemija, 
• Crohnova bolest, 
• kronična mijelocitna leukemija, 
• atopijski dermatitis, 
• astma.

Kada su eozinofili niski? Normalna razina eozinofila u krvi kod odraslih osoba je od 1 do 5% ukupnog broj leukocita. Eozinofili su smanjeni pod utjecajem stanja i bolesti kao što su: opekline, sepsa, početak zarazne bolesti, stres, šok, nesanica, intoksikacija. 

Što je to idiopatski hipereozinofilni sindrom?

Idiopatski hipereozinofilni sindrom je poremećaj u kojem se eozinofili tijekom 6 mjeseci bez očitog razloga povećavaju na više od 1500 eozinofila po mikrolitru krvi. Ovaj poremećaj se može razviti kod osoba bilo koje životne dobi. Najčešće se javlja u muškaraca iznad 50 godina.

Eozinofili u toj količini mogu doprinijeti: 

• oštećenju srca, pluća, jetre i kože, 
• oštećenju živčanog sustava, 
• stvaranju krvnih ugrušaka, 
• zatajenju srca, 
• srčanim napadajima, 
• abnormalnoj funkciji srčanih zalistaka.

Simptomi idiopatskog hipereozinofilnog sindroma ovise o oštećenju koje je nastalo kao posljedica gomilanja eozinofila. Neki od mogućih simptoma su: 

• gubitak težine, 
• povišena tjelesna temperatura, 
• noćno preznojavanje, 
• opći umor, 
• kašalj, 
• bol u prsnom košu, 
• oticanje, 
• osip na koži, 
• bol i slabost, 
• zbunjenost, 
• koma. 

Prije početka liječenja, liječnici moraju utvrditi što uzrokuje eozinofiliju, kako bi se mogao liječiti temeljni uzrok. Bez liječenja, više od 80% bolesnika umire unutar dvije godine od postavljanja dijagnoze. 

Eozinofilija – simptomi 

Povišena razina eozinofila manifestira se različitim simptomima, ovisno o tome što je temeljni uzrok eozinofilije. Neki od mogućih simptoma eozinofilije su: 

• otežane disanje (može se čuti pištanje prilikom disanja), 
• bol u trbuhu, 
• proljev, 
• povišena tjelesna temperatura, 
• osip na koži, 
• gubitak tjelesne težine, 
• noćno znojenje, 
• povećanje limfnih čvorova, 
• ukočenost i peckanje kao posljedica oštećenja živaca, 
• zatajenje srca, 
• kratkoća daha, 
• oticanje skočnih zglobova, 
• povećanje slezene, 
• povećanje jetre, 
• oticanje trbuha (ascites). 

Eozinofilija kod djece

Eozinofilija kod djece je većinom uzrokovana alergijama (eozinofilija alergija), imunološkim problemima te parazitskim infekcijama. Najčešći uzročnici eozinofilije kod djece su alergijske bolesti (sezonski ili kronični rinitis, astma), dermatološke bolesti (atopijski dermatitis), parazitske bolesti (trihinoza, toksoplazmoza, šuga, amebijaza, askarijaza).

Povišeni eozinofili u krvi kod djece mogu se uspješno liječiti ukoliko se otkrije temeljni uzrok povišene razine eozinofila u krvi. 

Eozinofilija dijagnostika i liječenje

Ako se eozinofilija otkrije putem kompletne krvne slike, izdvojeno brojenje eozinofila nije potrebno. Tijekom uzimanja anamneze liječnik se usredotočuje na alergije i uzimanje lijekova. Specifične pretrage koje se vrše u slučaju eozinofilije su: 

• radiogram prsnog koša, 
• analiza mokraće, 
• funkcijski testovi jetre i bubrega, 
• serološke analize na parazitoze. 

Potrebno je ispitati nalaze li se u stolici jajašca parazita. Bitno je napomenuti kako negativan nalaz se isključuje mogućnost postojanja parazita u stolici. U slučaju sumnje na trihinozu, potrebno je napraviti biopsiju mišića te eventualno biopsiju drugih tkiva.

Ako se osnovni uzrok eozinofilije ne utvrdi, pacijenta je potrebno pratiti po pitanju potencijalnih komplikacija. Kraće liječenje kortikosteroidima može sniziti razinu eozinofila u krvi. Upotreba kortikosteroida u liječenju je opravdana ako je riječ o dugotrajnoj i progresivnoj eozinofiliji kojoj jasan uzrok nije identificiran. Treba imati na umu da kortikosteroidi mogu pogoršati liječenje parazitskih i gljivičnih infekcija. 

Bris nosa na eozinofile

Citološki bris nosa na eozinofile je jednostavna pretraga kojom se, ako je riječ o pozitivnom krvnom nalazu na eozinofile, u sluznici nosa, potvrđuje podrijetlo upale (rinitisa). Bris nosa na eozinofile je potreban kada postoje simptomi poput kihanja, začepljenja nosa i curenje vodenastog sekreta iz nosa, crvenila nosa i očiju. 

Bris se uzima tankim štapićem s vatom. Uzorak se uzima iz svake nosnice te se šalje na mikroskopsku analizu. Citološki nalaz sluznice nosa u prosjeku je gotov za 2 do 3 dana. Desetak dana prije uzimanja brisa nosa na eozinofile nemojte koristiti kapi za nos.

Može li se spriječiti nastanak eozinofilije? Nastanak eozinofilije se može potencijalno spriječiti sljedećim metodama: 

• Obavezno dobro operite ruke nakon mijenjanja pelena, nakon posla, prije obroka, kontakta sa životinjama i kontakta s ljudima.
• Pijte pročišćenu vodu. U slučaju da niste sigurni u pitkost vode, najprije je prokuhajte. 
• Dok se kupate u jezeru, rijeci i moru izbjegavajte gutanje vode.
• Pijte samo pasterizirano mlijeko i sok. 
• Izbjegavajte kontakt s tvarima na koje ste alergični. 

• eozinofili
• eozinofilija
• povišeni eozinofili