Diferencijalna krvna slika – koje su normalne vrijednosti i kako se pripremiti za pretragu?

Budite prvi i komentirajte!
3 min čitanja

Kreni Zdravo

Diferencijalna krvna slika (DKS) ili leukogram je krvna pretraga kojom se otkriva omjer različitih vrsta bijelih krvnih stanica, leukocita u krvi.

Najčešće se izvodi kao dio kompletne krvne slike (KKS), kao opća procjena zdravlja, ili specifično kako bi se pronašao uzrok povišenih ili sniženih vrijednosti u bijeloj krvnoj slici.

Pretraga pomaže u dijagnosticiranju i praćenju bolesti koje utječu na imunološki sustav, kao što su infekcije, upalna stanja, leukemija, poremećaji koštane srži i autoimune bolesti.

Kako izgleda?

Za pretragu je potrebno pripremiti uzorak venske ili kapilarne krvi. Razmaz uzorka boji se posebnom bojom koja pomaže isticanju razlika između različitih vrsta bijelih krvnih stanica. U određenim slučajevima može se analizirati i druga tjelesna tekućina, primjerice cerebrospinalna tekućina ako se sumnja na meningitis.

Pretraga otkriva je li broj stanica u odgovarajućem omjeru jedan prema drugom ili postoji li više ili manje od jednog tipa stanica.

Stanice uzorka broji i razvrstava zdravstveni djelatnik u laboratoriju. U većim laboratorijima koriste se automatizirane metode radi brže obrade uzoraka.

Koje su normalne vrijednosti DKS?

Diferencijalni ili razlikovni broj svakog od pet tipova leukocita utvrđuje jesu li oni prisutni u normalnom omjeru jedan prema drugom.

Normalan omjer za svaku od vrsta je:

neutrofili (neu, ANC) – od 40 do 70%,
eozinofili (eos, AEC) – od 1 do 4%,
bazofili (baso, ABC) – manje od 1%,
limfociti (lym, ALC) – od 20 do 50%,
monociti (mono, AMC) – od 1 do 8%.

To se može izraziti kao postotak (relativni broj svakog tipa bijelih krvnih stanica u odnosu na njihov ukupan broj) ili kao apsolutna vrijednost (umnožak postotka i ukupnog broja bijelih krvnih stanica). Apsolutna vrijednost je puno važnija od relativne vrijednosti.

Značenje povišenih i sniženih vrijednosti

Odstupanja često uzrokuju različite infekcije ili izloženost radijaciji, a ona mogu biti znak vrsta raka. Navodimo druga najčešća značenja povišenih ili sniženih vrijednosti pojedinih vrsta leukocita.

Neutrofili

Povećan postotak neutrofila može uzrokovati:

pušenje,
akutna gljivična ili bakterijska infekcija,
stres i pretjerana fizička aktivnost,
eklampsija (visoki krvni tlak u trudnoći),
giht,
reumatoidni artritis,
tireoiditis ili upala gušterače,
odumiranje tkiva uzrokovano traumom, operacijom, opeklinama ili infarktom,
trudnoća (treće tromjesečje ili kraj trudnoće).

Povećan broj nezrelih neutrofila u krvi, stanica koje ne bi trebale biti zastupljene izvan koštane srži, može upućivati na infekciju ili upalu.

Njihov smanjeni broj može biti znak:

alergijske reakcije na lijek,
anemije,
gripe te druge virusne infekcije,
bakterijske infekcije,
autoimune bolesti,
mijelodisplastičnog sindroma te
kemo- ili radioterapije.

Eozinofili

Povećan postotak eozinofila primarno upućuje na alergijsku reakciju ili parazitsku infekciju, ali može biti znak:

kronične kožne infekcije,
astme,
nekih rakova,
Addisonove bolesti,
bolesti vezivnog tkiva ili
eozinofilije i hipereozinofilnog sindroma.

Smanjeni broj eozinofila povezuje se sa stresom. No njega je često teško odrediti jer su njegove vrijednosti u krvi uobičajeno niske. Povremeno smanjivanje broja eozinofila najčešće nije medicinski značajno.

Bazofili

Uzrok povećanog broja bazofila može biti odstranjenje slezene, ali i:

mijeloproliferativna stanja (esencijalna trombocitemija, mijelofibroza, policitemija vera, kronična mijelocitna leukemija),
alergije,
bolesti vezivnog tkiva,
vodene kozice ili varičele.

Za smanjeni broj bazofila vrijedi isto što i za broj eozinofila, ali generalno on može upućivati na:

stres ili traumu,
alergijske reakcije,
hipertireozu ili stanje povećane aktivnosti štitnjače.

Limfociti

Povećan postotak limfocita može biti zbog:

kronične bakterijske infekcije,
hepatitisa,
mononukleoze,
hipertireoze,
limfocitne leukemije,
limfoma,
multiplog mijeloma ili
virusne infekcije (zaušnjaci, rubeola).

Smanjene vrijednosti limfocita uzrokuju:

sepsa,
lupus,
zatajenje bubrega,
imunodeficijencija,
virus HIV-a.

Monociti

Povećan postotak monocita može biti zbog:

kronične upalne bolesti,
leukemije,
bolesti vezivnog tkiva,
parazitske i virusne infekcije,
tuberkuloze.

Suprotno može upućivati na:

HIV,
reumatoidni artritis,
poremećaje koštane srži,
izloženost radijaciji.

Dugotrajna upotreba steroida ili dugotrajno izlaganje toksičnim kemikalijama (kao što su lužina ili insekticidi) može povećati rizik od odstupanja od normalnih vrijednosti bijelih krvnih zrnaca.

Kako se pripremiti za pretragu?

Za ovu pretragu nisu potrebne posebne pripreme. Vaš liječnik može zatražiti da prestanete uzimati određene lijekove, uključujući i dodatke prehrani ili vitamine, nekoliko dana prije uzimanja uzorka.