Herpes zoster je jedan od osam tipova virusa herpesa. Posljedica je sekundarne aktivacije varicella-zoster virusa koji kod prve infekcije uzrokuje vodene kozice. Do reaktivacije ovog virusa može doći uslijed slabljenja imuniteta, teške bolesti ili kod tjelesne i emocionalne traume. Jedan napadaj herpesa zostera najčešće bolesniku ostavlja doživotnu imunost na virus, međutim ponekad se ovaj virus može javiti i više od jednom u životu. 

Kod osoba koje imaju slabiji imunitet bolest može biti izrazito teška te praćena rizikom od širenja u mozak, jetru i pluća, dok se kod starijih osoba može javiti sindrom kronične boli koja može trajati mjesecima ili godinama. 

Za vrijeme zaraze vodenim kozicama taj se virus može probiti do korijena nekog živca u mozgu ili leđnoj moždini. Tamo virus može godinama mirovati dok ga ne reaktivira nekakav fizički ili emotivni stres. Stoga je vrlo teško odrediti period inkubacije kod herpesa zostera. Kada se virus napokon reaktivira, mogu se javiti snažni bolovi u zahvaćenom području. Na koži povrh živca se stvaraju mjehurići, odnosno skupine mjehura.

Glavni problem herpesa zostera su upravo ti mjehurići koji su vrlo neugodi i dugotrajni. Herpes zoster je zarazan samo za osobe koje nisu preboljele vodene kozice. 

Herpes zoster najčešće se javlja kod odraslih osoba iznad 50 godina, a kod djece samo izuzetno. Herpes zoster se javlja kod ljudi koji imaju oslabljen imunološki sustav te kod osoba koje su podvrgnute liječenju kemoterapijom. U većini dosadašnjih znanstvenih studija se ustanovilo da je herpes zoster najčešći kod starijih osoba te da ga prate izrazito bolni simptomi karakterizirani bolnim osipom i mučninom. 

Kako izgleda herpes zoster?

Očituje se kao veći broj grupiranih mjehurića na koži koji se najčešće javljaju na jednoj strani lica ili tijela, kao i u području vrata i usne šupljine. Mjehurići se mogu pojaviti čak i na jeziku. 

Simptomi herpes zostera

Herpes zoster uobičajeno započinje općim osjećajem slabosti, uz blagu vrućicu, peckanje i bolove na jednoj strani tijela. Nakon nekoliko dana dolazi do pojave mjehurića, a zahvaćeno područje postaje osjetljivo, bolno i može svrbjeti. Ovisno o zahvaćenim živcima, bol može biti slična bolovima kod upale crvuljka, bubrežnih ili žučnih kamenaca ili može oponašati upalu debelog crijeva.

Bolest može zahvatiti gotovo svaki dio tijela, ali se najčešće javlja na trupu. Najgori su slučajevi kada herpes zoster zahvati područje oko očiju, tada postoji opasnost od oštećenja rožnice oka. 

Mjehurići nakon jednog do dva tjedna prolaze i stvaraju se kraste, prilikom čega bolovi i dalje mogu biti prisutni. Uobičajeni simptomi herpes zostera su:

• lagano povišena temperatura,
• slabost i umor,
• osjećaj peckanja, bockanja i svrbež,
• crvenilo dijela kože s grupiranim mjehurićima,
• žareća ili probadajuća bol koja može biti povremena ili stalna,
• mučnina,
• proljev,
• poteškoće s mokrenjem.

Istraživanja su pokazala da se bolni simptomi često razlikuju po intenzitetu boli. Sukladno tome, neki pacijenti su doživjeli paresteziju (javljanje osjeta bez odgovarajućih podražaja, npr. trnjenje), disesteziju (bolna osjetljivost na dodir), alodiniju (bolna osjetljivost na obične bezbolne podražaje) te hiperesteziju (pretjerano ili predugo osjećanje boli). 

U određenim slučajevima, kada je zahvaćen dio u području živca trigeminusa, u području ušnog ili ličnog živca, moguće su komplikacije u obliku konjunktivitisa, oštećenja rožnice ili ušnog živca, kao i paraliza ličnog živca. Nakon herpesa zostera ostaju ožiljci baš kao i nakon vodenih kozica. 

Promjene koje se događaju na koži obično su lokalizirane jednostrano, iako se mogu pojaviti i na obje strane tijela (zoster duplex).

Iako brojni američki stručnjaci tvrde da se herpes zoster kod mnogih neće nikada vratiti nakon što su ga već jednom preboljeli, rizik od ponovnog pojavljivanja kretao se u rasponu od 1% do 6% s tim da su dugoročna dodatna istraživanja pokazala i veći rizik (5-6%). Stopa hospitalizacije kretala se u rasponu od 2 do 25/100 000 osoba na godinu, s višim stopama među starijim američkim stanovništvom.

S obzirom na to da su nedavna istraživanja potvrdila sve veći broj zaraženih, brojni autori znanstvenih studija se nisu iznenadili tom činjenicom zato što je na svijetu sve više starijih osoba koje su rizična skupina obolijevanja od ovoga virusa. Uz to, liječnici sugeriraju dodatne edukacije po pitanju ovog virusa kako bi se nošenje s bolnim simptomima moglo čim bolje razumjeti i olakšati. 

Dijagnoza i liječenje herpes zostera

Za postavljanje dijagnoze obično su dovoljni klinička slika i simptomi bolesti. Liječenje herpesa zostera treba započeti antivirusnim lijekovima unutar 72 sata od izbijanja osipa, ako se s liječenjem započne kasnije, učinak najčešće nije vidljiv. 

Kod liječenja herpes zostera koriste se preparati vitamina B skupine. U slučaju superinfekcije bakterijama, primjenjuje se terapija antibioticima ili antibiotskim kremama, dok se teži bolovi ublažavaju se analgeticima. U ublažavanju bolova mogu pomoći i hladni oblozi. 

Ako je infekcijom zahvaćeno oko, potrebna je redovita oftalmološka kontrola. Od lijekova se mogu koristiti aciklovir ili famciklovir kako bi se skratilo trajanje simptoma. Oba lijeka izdaju se na recept. 

Jedan napad herpes zostera obično ostavlja bolesniku doživotnu imunost, s obzirom na to da se recidivi javljaju u manje od 4% slučajeva. Većina ljudi oporavi se bez posljedica, no mogući su ožiljci, čak i onda kada nije nastupila sekundarna infekcija. Pomoći vam može i mazanje cinkovim oksidom, odnosno tekućim puderom.

Hitno se javite liječniku ako je infekcija zahvatila lice. Ponekad je potrebno napraviti laboratorijsku analizu kako bi se isključila neka druga osnovna bolest. Liječenje herpesa zostera se uglavnom, kako ste već i sami mogli zaključiti, temelji na ublažavanju simptoma. 

Američki znanstvenici Savjetodavnog odbora za imunizaciju preporučuju cijepljenje osoba starijih od 60 godina koje nisu preboljele ovaj virus kako bi ga spriječili ili eventualno izbjegli dodatne komplikacije. Nedavno istraživanje je također pokazalo da je cjepivo protiv herpes zostera odobreno i od strane FDA (eng. Food and Drug Administration) te da se najviše preporučuje starijim osobama kako bi se zaštitile i spriječile moguće posljedice oboljenja.

Prirodno liječenje herpes zostera

Kako je već manje više svima poznato – virusi su otporni i strašno dosadni, međutim priroda nam je podarila nekolicinu prirodnih lijekova uz pomoć kojih možemo ublažiti intenzitet simptoma.

• Matičnjak – dokazano je kako matičnjak ima utjecaj na viruse iz porodice herpesa te na ostale virusne infekcije. Rezultati se, osim kremama koje sadrže matičnjak, mogu postići i čajem od matičnjaka. Čaj matičnjaka nekoliko puta dnevno vatom nanesite na zahvaćeno područje.
• Crvena paprika – kapsaicin će vam pomoći u liječenju bolova koje uzrokuje herpes zoster. Kapsaicin pomaže blokiranjem bolova koji dolaze iz živaca.
• Kineska angelika ili dang-quai – je biljka koju Kinezi koriste protiv menstrualnih tegoba, ali i prilikom zaraze herpes zosterom.
• Sladić – višestruko efikasan lijek u borbi protiv herpes zostera. Sladić se koristi kao krema koja se nanosi na zahvaćeno područje, a možete ga konzumirati i u obliku čaja. Korijen sladića poznati je stari recept koji sadrži nekoliko sastojaka koji imaju snažan utjecaj na viruse.
• Pomiješajte 10 kapi ulja timijana ili čajevca s dvije žličice tinkture od lavande i četiri žličice vode. Otopinu nanesite najmanje dva puta dnevno na zahvaćeno mjesto. 
• Zdrobite cvjetove nevena i nanesite ih uz pomoć vate na zahvaćeno područje.
• Pasiflora će vam dobro doći za smirenje bolova. Pasifloru možete dodati čaju od matičnjaka ili sladića. 
• Pijte sok od kruške ili jedite svježe plodove kruške.
• U ublažavanju bolova može vam pomoći i soja. Možete ju konzumirati u prehrani ili u obliku tableta.
• Ožiljke koji nastaju kao posljedica herpes zostera možete tretirati nevenovom ili gavezovom masti.
• Pokušajte što više odmarati kako bi se vaš imunološki sistem mogao što bolje braniti. 

Za vrijeme napadaja herpesa zostera bilo bi dobro češće mijenjati posteljinu i ručnike te nositi pamučnu odjeću i paziti na suhoću odjeće. Higijenske navike se ne trebaju znatnije mijenjati. Nakon tuširanja nemojte trljati zahvaćeno mjesto ručnikom, već blago tapkajte kako mjehurići ne bi puknuli i izazvali infekciju i ožiljke. 

• herpes
• herpes zoster
• imunitet
• varicella zoster
• vodene kozice

Učitaj više izvora