Povodom Međunarodnog dana nutricionista i dijetetičara razgovarali smo o vrlo važnoj temi s nutricionisticom, dr. sc. Jasminom Hasanović, koja nam je odgovorila na goruća pitanja u vezi debljine kod djece.

Dr. sc. Hasanović je prošle godine doktorirala na temu Utvrđivanje socioekonomskih odrednica prehrambenih navika povezanih s debljinom u djece u dobi 6 – 10 godina u Republici Hrvatskoj na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

---

1. Doktorirali ste na temu Utvrđivanje socioekonomskih odrednica prehrambenih navika povezanih s debljinom u djece u dobi 6 – 10 godina u Republici Hrvatskoj. Koje ste zaključke izveli, koji je najvažniji faktor povezan s debljinom kod djece? 

Jedan od najvažnijih čimbenika povezanih s debljinom kod djece pokazalo se preskakanje doručka. Djeca koja su izjavila da ne doručkuju češće su pripadala skupini djece s debljinom.

Sličan obrazac uočen je i prema odgovorima roditelja – djeca čiji su roditelji naveli da njihova djeca nikad ili rijetko konzumiraju doručak također su češće imala debljinu.

Također, svako povećanje broja dana u tjednu u kojima djeca konzumiraju zaslađene napitke bilo je povezano s većim rizikom za debljinu. Suprotno tome, češća konzumacija voća, povrća i cjelovitih žitarica tijekom tjedna bila je povezana s manjim rizikom od razvoja debljine kod djece.

2. Utvrdili ste da konzumiranje doručka zapravo povoljno djeluje na sprječavanje pojave pretilosti. Možete li to objasniti i je li bolje bilo što doručkovati, pa makar i pekarske proizvode ili je ipak preduvjet da taj doručak bude kvalitetan?

Svakako bi doručak trebao biti nutritivno kvalitetan, dok pekarske proizvode treba izbjegavati.

Za doručak predlažem neki mliječni proizvod kao bazu – mlijeko, jogurt ili kefir, zatim neke cjelovite žitarice i sjemenke, i sve to zasladiti sa sezonskim voćem, ili kombinaciju kvalitetnih proteina poput jaja ili sira uz salatu te 1 – 2 šnite kruha od cjelovitih žitarica.

Ovo su kombinacije koje se brzo spremaju i svatko može izdvojiti malo vremena ujutro za ovakav doručak.

3. Koje prehrambene obrasce možemo uočiti kod djece koja pate od debljine?

Kod djece koja imaju debljinu je uočeno da preskaču zajutrak, da više konzumiraju zaslađenih napitaka, a manji broj dana u tjednu konzumiraju voće, povrće i žitarice. Za druge namirnice nismo uočili povezanost s debljinom, možda zato što su ovakva istraživanja kompleksna za provođenje.

Kad smo koristili druge metode analize, uočeno je da djeca koja konzumiraju namirnice poput voća, povrća, žitarica, 100 % voćnog soka te mlijeka i žitarica imaju manji rizik od debljine.

Stoga bismo svakako trebali staviti fokus na to da djeca konzumiraju nutritivno kvalitetne namirnice i na taj način da smanjimo rizik od debljine u ovoj populaciji.

4. Na debljinu djece ne utječe samo ono što jedu, nego i spektar socioekonomskih faktora, odnosno statusa. Što ste u ovom segmentu otkrili?

Budući da sam se u svojem radu bavila socijalnom uvjetovanošću prehrambenih navika povezanih s debljinom u djece u Hrvatskoj, pomalo neočekivano, utvrđeno je da djeca roditelja koji imaju niži stupanj obrazovanja više konzumiraju voće i povrće.

Također, s porastom razine obrazovanja smanjuje se učestalost konzumiranja zaslađenih napitaka, brze hrane i pekarskih proizvoda.

Iako bismo očekivali da prihodi utječu na konzumiranje voća i povrća, to u našem radu nije zabilježeno, nego je utvrđeno da obitelji s nižim prihodima više piju zaslađene napitke i da porast broja ljudi u kućanstvu povećava učestalost konzumiranja slatkiša.

5. Znamo da je unos tekućine jako važan, ali mnogima je i dalje teško piti samo vodu. Pokazali ste u svojem radu da debljini djece pridonose i sokovi, odnosno zaslađeni napitci.

Mislim da je to stvar navike i da bi djecu odmalena trebali naučiti da piju običnu vodu, eventualno limunadu, dok se sokovi eventualno mogu piti prigodno. U našem istraživanju otkriveno je da svaki dodatni dan u tjednu kad djeca piju zaslađene napitke povezan je s većim rizikom za debljinu.

Zaslađene napitke bi svakako trebalo smanjiti na najmanju moguću mjeru, pogotovu jer se u njima najčešće nalazi glukozno-fruktozni sirup koji se lako apsorbira i naglo podiže razinu šećera i samim tim inzulina u krvi, a to nije nešto što je poželjno.

6. Koje su po vama najveće prepreke u Hrvatskoj kod uspješne prevencije debljine?

Jedna od najvećih prepreka u Hrvatskoj je velika dostupnost visokokalorične i nutritivno siromašne hrane poput pekarskih proizvoda i brze hrane. Takva hrana često je financijski pristupačna i snažno promovirana, što potiče njezinu čestu konzumaciju.

Također, problem predstavlja nedovoljna edukacija o pravilnoj prehrani, kao i sve manja razina tjelesne aktivnosti zbog sjedilačkog načina života i vremena provedenog pred ekranima. Ubrzan tempo života dodatno potiče konzumaciju brze i industrijski prerađene hrane.

Zbog toga je za uspješnu prevenciju potrebno istovremeno djelovati kroz edukaciju, javnozdravstvene politike i poticanje zdravijih životnih navika.

7. Kako biste trenutno ocijenili ulogu škola i javnih politika u prevenciji debljine? Gdje je prostor za poboljšanje?

Škole imaju iznimno važnu ulogu u oblikovanju prehrambenih i životnih navika djece jer su mjesto gdje djeca provode velik dio dana.

U Hrvatskoj su u posljednjih nekoliko godina uvedene određene smjernice za kvalitetniju školsku prehranu i ograničavanje nutritivno siromašnih proizvoda u školama, što je pozitivan korak. Ipak, prostor za napredak i dalje postoji.

Potrebno je sustavno uvesti kontinuiranu edukaciju o prehrani kao dio kurikuluma, osigurati kvalitetne školske obroke koji se temelje na nutritivno bogatim namirnicama te dodatno poticati svakodnevnu tjelesnu aktivnost.

Također, važno je uskladiti obrazovne, zdravstvene i prehrambene politike kako bi se stvorio integrirani pristup prevenciji debljine.

8. U Hrvatskoj gotovo na svakom koraku možemo pronaći pekare, fast foodove, kioske, aparate sa slatkišima i reklame kalorične hrane. Kako to utječe na dječju percepciju hrane i može li to biti okidač za debljinu?

Okruženje u kojem djeca odrastaju snažno oblikuje njihove prehrambene navike. Kada su visokokalorični i nutritivno siromašni proizvodi lako dostupni i intenzivno reklamirani, djeca ih počinju doživljavati kao uobičajeni i poželjni dio svakodnevne prehrane.

Marketinške poruke često su usmjerene upravo prema djeci, koristeći privlačne vizualne elemente i nagrađujući karakter hrane.

Takvo okruženje može potaknuti učestaliju konzumaciju energetskih, a nutritivno slabijih namirnica, što dugoročno povećava rizik za razvoj debljine. Upravo zato javnozdravstvene politike sve više naglašavaju potrebu za regulacijom oglašavanja hrane usmjerene prema djeci te za stvaranjem okruženja koje potiče zdravije izbore.

9. Koje su najveće prepreke unutar obitelji za sprječavanje debljine? Je li nagrađivanje djece slatkišima dobra praksa i može li hrana kao nagrada ili kazna dovesti do poremećaja u prehrani?

Obitelj je ključni čimbenik u formiranju prehrambenih navika djeteta. Jedna od čestih prepreka je nedostatak vremena za pripremu obroka, ali i nedovoljna informiranost o pravilnoj prehrani. Praksa nagrađivanja djece slatkišima ili korištenje hrane kao sredstva utjehe ili kazne može stvoriti nezdrav emocionalni odnos prema hrani.

Na taj način djeca mogu početi povezivati slatku ili visokokaloričnu hranu s osjećajem nagrade, utjehe ili uspjeha, što kasnije može dovesti do emocionalnog prejedanja ili poremećaja u prehrambenom ponašanju.

Stoga, preporuka je da se hrana ne koristi kao sredstvo nagrađivanja ili kažnjavanja, već da se razvija neutralan i zdrav odnos prema hrani.

10. Kako djetetu usaditi zdrave prehrambene navike, posebno ako ne voli povrće i nutritivno bogate namirnice?

Razvoj prehrambenih navika je proces koji zahtijeva vrijeme i dosljednost. Djeca često trebaju više puta probati neku namirnicu prije nego što je prihvate. Preporučuje se nuditi različite vrste povrća u različitim oblicima pripreme, uključiti dijete u pripremu obroka te davati pozitivan primjer vlastitim prehrambenim navikama.

Važno je izbjegavati prisiljavanje na konzumaciju hrane jer to može izazvati otpor. Umjesto toga, treba poticati znatiželju i postupno uvoditi nove okuse u opuštenoj i pozitivnoj atmosferi. Također, mogu se kombinirati namirnice koje dijete voli konzumirati uz one koje još nije prihvatio.

11. Koje su posljedice pretilosti kod djece i može li se povezati s poremećajima poput ADHD-a ili poremećaja pažnje?

Debljina kod djece može imati brojne zdravstvene posljedice, uključujući povećani rizik za razvoj metaboličkih poremećaja, inzulinske rezistencije, povišenog krvnog tlaka te problema s mišićno-koštanim sustavom.

Osim fizičkih posljedica, prisutni su i psihološki aspekti, poput smanjenog samopouzdanja ili socijalne stigmatizacije.

Kada je riječ o poremećajima poput ADHD-a ili poremećaja pažnje, istraživanja pokazuju da može postojati određena povezanost, ali ona nije jednostavna ni izravna.

Djeca s takvim poteškoćama ponekad imaju veći rizik za nepravilne prehrambene navike ili smanjenu razinu tjelesne aktivnosti, što može pridonijeti povećanju tjelesne mase. Ipak, potrebno je naglasiti da je riječ o multifaktorskom problemu.

12. Koje biste faktore izdvojili kao glavne uzroke dječje pretilosti i koji su se pokazali najučinkovitijima u prevenciji?

Debljina u dječjoj dobi rezultat je kombinacije više čimbenika. Među najvažnijima su neuravnotežena prehrana bogata energetskim, a siromašna nutritivnim namirnicama, smanjena tjelesna aktivnost, povećano vrijeme provedeno pred ekranima te utjecaj okoline i marketinških poruka.

Genetska predispozicija također može igrati određenu ulogu, ali sama po sebi rijetko je presudan čimbenik.

S druge strane, najučinkovitija prevencija uključuje nekoliko ključnih elemenata – redovite i uravnotežene obroke, dostupnost nutritivno kvalitetne hrane, svakodnevnu tjelesnu aktivnost, ograničavanje vremena pred ekranima te edukaciju djece i roditelja o zdravim životnim navikama.

Najbolji rezultati postižu se kada prevencija uključuje zajedničko djelovanje obitelji, škole i šire društvene zajednice.

Pročitajte i ove članke:

• Stručnjaci upozoravaju: Debljina pogađa zabrinjavajuće velik broj djece u Hrvatskoj
• Ova će bolest djeci skratiti život u budućnosti! U Hrvatskoj bi zbog nje životni vijek mogao biti kraći za tri i pol godine
• Posljedice pretilosti: Zašto je opasan čak i mali višak kg?

• debljina kod djece
• Jasmina Hasanović
• Utvrđivanje socioekonomskih odrednica prehrambenih navika povezanih s debljinom u djece u dobi 6 – 10 godina u Republici Hrvatskoj