Odbojnost prema hrani, posebice prema određenoj vrsti povrća, najviše dolazi do izražaja kod djece. Međutim, odbojnost prema cjelovitoj i neprerađenoj hrani poput voća, povrća, mahunarki ili ribe u odrasloj dobi svoje uzroke može imati u djetinjstvu. 

Drugim riječima, jesmo li ili nismo usvojili zdrave prehrambene navike i imamo li odbojnost prema istima ovisi o samom načinu prenošenja tih navika od strane roditelja. Ako su nas roditelji prisiljavali, kažnjavali ili podizali ton, vrlo vjerojatno smo akumulirali ljutnju u sebi.

To znači da nas takva hrana podsjeća na stroge metode odgoja zbog čega i dalje odbijamo jesti određene namirnice. Zato je vrlo važno na koji način roditelji prenose zdrave prehrambene navike, posebice konzumaciju povrća. Uvijek postoji tzv. bezbolno rješenje. 

Pojedinci mogu imati otpor i odbojnost prema hrani jer ih negativno podsvjesno asocira na neke traumatične događaje iz prošlosti. Još jedan razlog može biti osjećaj preplavljenosti uslijed tzv. buđenja fitness zajednice i promoviranja zdrave prehrane. 

U tom slučaju osoba se može osjećati kao da sve radi pogrešno, kao da mora sve odjednom promijeniti u svojem stilu života i prehrambenim navikama pa se odbojnost javlja kao određena vrsta samoobrane. Dakle, dosta uzroka leži u samoj psihologiji i iskustvu s drugim ljudima. 

Odbojnost prema hrani 

Međutim, postoje i drugi brojni razlozi zašto netko osjeća odbojnost prema hrani. Ovdje se prvenstveno misli na cjelovitu i neprerađenu hranu poput voća, povrća, mahunarki, cjelovitih žitarica, ribe, mesa, jaja, mliječnih proizvoda i sl. 

Svakako nije problem ako netko ne voli samo npr. brokulu ili papriku. Postoji dovoljno vrsta povrća iz kojeg možemo “nadoknaditi” nutrijente iz brokule ili paprike.

Pritom povrće podrazumijeva svježe i smrznuto povrće, dok su zimnica ili proizvodi poput ajvara ipak prošli određeni proces proizvodnje pa nisu u potpunosti cjelovita i neprerađena hrana. 

Neki od glavnih razloga odbojnosti prema hrani su:

• prehrambene navike i naviknutost na okuse
• socijalni i psihološki razlozi 
• marketinški utjecaj
• nedostatak svijesti i znanja o prehrani. 

Prehrambene navike

Prehrambene navike stječu se u djetinjstvu. Nažalost, često možemo vidjeti kako se slatkiši i grickalice smatraju vrstom (procesuirane) hrane rezervirane za djecu. Reklame, omiljeni likovi iz crtića na ambalaži ili razne figurice i sličice za skupljanje dodatno potiču kupnju takvih proizvoda. 

Djeca se tako od najranije dobi navikavaju na vrlo jake slatke i slane okuse. Slatkiši nisu za svakodnevnu konzumaciju ni kod jedne populacijske skupine zbog visokog udjela šećera, soli, pojačivača okusa, ali i velike kalorijske vrijednosti. 

Cijelu situaciju dodatno komplicira naša evolucijska sklonost slatkim okusima. Kada u djetinjstvu naučimo svoje okusne pupoljke na tako jake okuse, sasvim je normalno za očekivati da će nam se nezačinjena i cjelovita hrana poput povrća činiti bezukusnom. 

Zato je važno da roditelji budu ustrajni i strpljivi te usade djeci zdrave prehrambene navike. Naravno, metode trebaju biti prilagođene djetetu. Postoje razni načini – krem juhe od povrća, čime se povrće zamaskira, puding od voća, kriške jabuka premazane maslacem, razni oblici od povrća i sl. 

Umjesto štapića, pereca ili čipsa, orašasti plodovi poput badema ili lješnjaka bit će odlična zamjena. Danas se na tržištu nalaze brojni nutritivno bogatiji proizvodi, poput integralnih grisina, krekera od cjelovitog zrna i sl. 

To ne znači da djeca ne smiju jesti slatkiše, no danas ih itekako konzumiraju previše. To ne samo da dovodi do odbojnosti prema cjelovitoj hrani, već znatno povećava rizik od metaboličkih bolesti i pretilosti. 

Dobra vijest je da možemo obnoviti okusne pupoljke tako da postepeno uvodimo cjelovitu i neprerađenu hranu te radimo zamjene. Primjerice, umjesto mješavine začina s pojačivačima okusa odaberemo prirodne biljne začine. Umjesto kupovnog čokoladnog namaza napravimo domaći od lješnjaka i datulja. 

Pomoći će i izbacivanje visoko procesuirane hrane poput slatkiša i grickalica te smanjenje dodanog šećera. Nakon nekoliko tjedana jabuka će se činiti slađa nego prije, a obična mliječna čokolada može nam postati preslatka. 

Socijalni i psihološki razlozi 

Nadalje, brojni društveni događaji formiraju se oko hrane, od različitih proslava do domjenaka. U takvim situacijama češće pronalazimo kolače, prerađenu hranu i gazirane sokove. Česta konzumacija takve hrane može nas asocirati na neke ugodne događaje. 

Što više konzumiramo procesuiranu hranu, to više iz prehrane istiskujemo onu cjelovitu. Nažalost, s druge su se strane formirali brojni štetni mitovi o hrani koji mogu dovesti do odbojnosti prema istoj. 

Primjerice, ako smo usvojili pogrešno uvjerenje da ugljikohidrati debljaju, možda ćemo izbjegavati jesti kruh i tjesteninu, čak i ako su nutritivno bogatiji. Slično je i s voćem. Ako vjerujemo da je puno šećera, pokušat ćemo ga izbjegavati. 

Još jedan faktor koji igra ulogu u odbojnosti prema hrani je stav društva u kojem se krećemo. Ako ste ikada pripremili uravnoteženi obrok kod kuće i donijeli ga na posao, možda ste naišli na brojne komentare i poglede kao da ste napravili nešto nezakonito. 

Dok vaši kolege naručuju dostavu poput hamburgera ili pizze, vi se osjećate izolirano. Možda se ne možete nositi s tim pritiskom i odustajete. Potom počinjete povezivati taj neugodan događaj s povrćem i prestajete ga jesti. 

Marketinški utjecaj

Naravno, marketing također ima velik utjecaj na stvaranje odbojnosti prema određenoj hrani, posebice kod mlađe populacije. Ako dobro pogledate reklame za slatkiše i gazirana pića, uz njih se uvijek vezuju zabava i šarenilo. 

Gotovo da nema reklama za svježe voće i povrće te cjelovite namirnice. Osim toga, slatkiši i grickalice su dostupniji nego povrće i voće. Automati sa slatkišima i gaziranim pićima, kiosci, police slatkiša kod blagajne – sve su to načini kako nas marketing tjera da konzumiramo baš takvu hranu. 

Nedostatak svijesti i znanja o prehrani

U konačnici, nedostatak svijesti i znanja o pravilnoj prehrani te osobni pogrešni zaključci održavaju odbojnost prema hrani.

To ne znači da je kvaliteta samog života te osobe bila dobra ni da ćete vi imati identičnu genetiku. Isto tako, brojni poremećaji i bolesti povezuju se s godinama i starošću, ali zapravo su često slučaj nezdravog stila života i nedovoljne konzumacije nutritivno bogate hrane. 

Ako osjećate odbojnost prema cijeloj skupini namirnica poput povrća, ali vas istovremeno muči zabrinutost za zdravlje i želite to promijeniti, ima nade. Svakako će pomoći edukacija i recepture s kojima ćete moći započeti konzumirati povrće. 

Brzi i jednostavni recepti su dostupni besplatno, a potrebno vam je samo malo truda i volje. Ako želite stručno vodstvo i edukaciju, obratite se nutricionistu koji će u suradnji s vama napraviti plan postepenog uvođenja pravilne prehrane. 

U konačnici, odbojnost prema cjelovitoj hrani najčešće proizlazi iz nekih pogrešnih uvjerenja, vjerovanja i mitova, a manje iz same fiziologije. Provjerite sa sobom što vas točno “trigerira” u vezi određene hrane i kako možete početi mijenjati percepciju. 

Sasvim je u redu ako ne volite određenu namirnicu, no da bismo unijeli sve nutrijente trebamo jesti raznoliko, odnosno konzumirati sve skupine namirnica. Ako jedete barem 2/3 namirnica unutar određene skupine, u redu je ako onda nikad ne pojedete npr. mrkvu. 

U tom se slučaju fokusirajte na drugo narančasto i žuto voće i povrće, poput bundeve, žute paprike, batata i sl. Tako ćete unijeti vlakna i beta karoten koji nije rezerviran samo za mrkvu. Razmislite i oko drugih namirnica na isti način. 

Pročitajte i ove članke:

• Pravilna prehrana i individualne potrebe: Nutricionistica otkriva razlike i kako utvrditi svoje potrebe
• Hrana i zdravlje: Nutricionistica otkriva kako hrana utječe na naše zdravlje i zašto to ne smijemo olako shvaćati
• Zdrava prehrana nije dovoljna: Na ovih 10 stvari trebate paziti da biste bili zdravi.

• mitovi o hrani
• nedostatak znanja o prehrani
• odbijanje povrća
• odbojnost prema hrani
• prehrambene navike
• reklame