Gljivarijade su u pojedinim mjestima postale već tradicionalne, a okupljaju zaljubljenike u šumski svijet i njihove stanovnike. Gljive su nezaobilazni jesenski plodovi, toliko specifični da ih ubrajamo u zasebno carstvo. U nastavku saznajte koje su to jesenske gljive kojima možete upotpuniti prehranu u ovo godišnje doba.

Jestive gljive daju posebnu aromu i okus raznim vrstama jela, a ističu se i svojom nutritivnom vrijednošću. Znate li da su dobre u borbi protiv prehlade? U veganskoj prehrani obično se jedu kao zamjena za meso, a i svejedi nekad mogu zamijeniti meso i napraviti npr. pohance od gljiva. 

Prije nego što se uputite u berbu informirajte se koje su šumske jesenske gljive jestive, a koje nisu. U tu svrhu pročitajte članak “Otrovne gljive – simptomi, liječenje, vrste, slike i opis“.

Također, vrlo je važno voditi računa o načinu branja gljiva, kako bi na istom mjestu ponovno izniknula nova gljiva. Ovo je vrlo važno kako bismo sačuvali šumski svijet, pa tako i gljive. Imajte na umu ove upute:

• nožem odrežite plodište (dio gljive sa sporama) koje nije ni prestaro ni premlado
• rupu koja je nastala branjem gljive zakopajte zemljom
• uberite maksimalno do 2/3 gljiva (ostale ostavite radi razmnožavanja)
• nikako nemojte oštetiti stanište ili micelij. 

Branje gljiva propisano je Pravilnikom o sakupljanju zavičajnih divljih vrsta, a dnevno možete ubrati do tri kilograma gljiva. Ako posjedujete vlastitu šumu, nije vam potrebna dozvola za branje, ali se propisane dnevne količine ubranih gljiva ipak trebate pridržavati. 

Važno je i pravilno skladištiti gljive nakon branja. Ubrzo nakon branja ih operite i očistite te termički obradite ili zamrznite. Ako ih držite u hladnjaku, svakako ih potrošite unutar 2 – 3 dana.

Jesenske gljive

Slijedi popis koji će vam otkriti koje su jesenske gljive, njih sedam, te zašto i kako biste ih trebali uvrstiti u svoju prehranu.

1. Vrganj

Najpoznatija šumska gljiva je svakako vrganj koji se još naziva i “kraljem gljiva”. Klobuk zrelog vrganja je kestenjasto-smeđe boje. Sadrži samo 25 kcal na 100 g, pa je idealan za osobe na redukcijskoj prehrani. Kada su u pitanju jesenske gljive, vrganj se ubraja i među najukusnije. 

Sadrži ergosterol, molekulu koja se pretvara u vitamin D koji nam je tijekom zimskih mjeseci itekako potreban zbog nedovoljnog izlaganja suncu. Osim toga, vitamin D je malo prisutan u hrani i najčešće se preporučuje u obliku suplementacije kao vitamin D3.

Postoji više vrsta vrganja kao što su:

• proljetni vrganj
• ljetni vrganj 
• borov vrganj
• hajdinski vrganj
• šiljastonogi vrganj. 

Vrganj se može pronaći u jelovim i listopadnim šumama, a konzumira se svježi i suhi. Odlično se slaže s jajima i ostalim povrćem u kajgani, ali i u raznim varivima. Ako želite uživati u vrganjima i van sezone, tada vrganje možete skladišti na sljedeće načine:

• konzerviranjem
• smrzavanjem
• sušenjem. 

Pročitajte članak “Jede vam se varivo od vrganja? Morate probati Marin recept u kojem vrganji ljube bundevu, krumpir i ječam“.

2. Lisičarka

Druga vrsta jesenskih jestivih gljiva su lisičarke, također jedna od poznatijih vrsta gljiva. Lisičarka je prepoznatljiva po svojoj žutoj boji koja može biti od svjetle do tamnije žute. Klobuk je smeđe boje s valovitim rubom. 

Lisičarke se mogu brati od srpnja do studenog, a možete ih pronaći u borovim šumama, najčešće smještene ispod jelki. Lisičarke sadrže vitamin A, pojedine vitamine B skupine, a od minerala kalcij, željezo, magnezij i kalij. 

Za obradu lisičarke bit će vam potrebno malo više vremena jer je meso ove gljive žilavije. Dobro se slaže s raznim umacima, tjesteninom, rižom ili mesom. 

3. Bukovača

Još jedna prepoznatljiva gljiva oblika školjke, poznata i kao šumska oštriga, je bukovača. Lako ju je uočiti jer raste na balvanima i panjevima, i to na jablanima, vrbama i bukvama. Najčešće rastu na hrpi jedna pored ili jedna iznad druge. 

Bukovača je odlična za variva, umake i juhe, a lako možete spremiti i pohane bukovače. S nutritivnog stajališta odlična je namirnica za osobe s povišenim kolesterolom jer konzumacija bukovače smanjuje razinu kolesterola. 

Također, konzumacija bukovači djeluje protuupalno, posebice kod upalnih bolesti crijeva i reumatoidnog artritisa, zahvaljujući antioksidansima koje sadrži. Od bukovača se također mogu pripremiti tinktura i čaj. 

Pročitajte članak “Pohanci: Gljive bukovače pohane na dva načina“.

4. Sunčanica

Prepoznatljivi stanovnik bjelogoričnih šuma je sunčanica, prepoznatljiva po prstenu ispod klobuka. Obično nastanjuje rubne dijelove šuma i livade. Vrlo je važno razlikovati jestivu sunčanicu čiji klobuk karakterizira puno ispupčenja, a stručak je visok s pomičnim prstenom. Otrovna sunčanica je glatkog stručka te pocrveni na porezanim dijelovima. 

Budite dodatno na oprezu jer je sunčanicu moguće zamijeniti sa zelenom pupavkom, jednom od najotrovnijih gljiva. Sunčanica se najčešće priprema kao pohana, a jede se samo klobuk. 

Pročitajte članak “Minestrone od ječma i gljiva: Zasitan obrok pun zdravlja! Skuhajte krepku i aromatičnu juhu za balansiranu probavu“.

5. Crna truba

Još jedan stanovnik pretežno bjelogoričnih šuma je crna truba koja obično voli vlažna mjesta ispod bukve. Žilavog je mesa crne boje, a oblikom podsjeća na trubu. Crna truba se najčešće koristi u obliku praha kao začin za juhe, gulaše i variva. 

Pročitajte članak “Rižoto od butternut tikve i crnih truba: Ova kremasta poslastica sa “šumskim mesom” sve je što vam treba ove jeseni“.

6. Rujnica

Rujnica, stanovnik crnogoričnih šuma, karakteristična je po narančastom soku koji pušta kada se prereže. Klobuk je narančasto-crvene boje plosnatog oblika s udubljenjem. Listići na dodir postaju blago zeleni. Stručak je šuplji s tamnim rupicama. 

Rujnicu je moguće pronaći uz rubove šuma, na šumskim putevima i čistinama, ali i u grmlju. Običnu rujnicu koja je jestiva treba razlikovati od lažne rujnice. Rujnica se može spremiti na žaru, može se pirjati ili kuhati. 

7. Poljska pečurka

Poljska pečurka ili rudnjača veoma je rasprostranjena u svijetu, a najčešće nastanjuje pašnjake, polja, livade, voćnjake i travnjake. Očituje se mesnatim bijelim klobukom koji se transformira iz poluokruglog u plosnati oblik čija je površina glatka. 

Stručak je također mesnat i bijele boje koja s vremenom tamni. Pečurka se ubraja u skupinu šampinjona, a raste pojedinačno ili u grupama. Važno je rudnjaču ili pečurku razlikovati od otrovne šumarice koja će na dodir požutjeti. 

Pročitajte i ove članke:

• Guliti, četkati ili prati? Mit o pripremi gljiva koji može naštetiti zdravlju
• Osam gljiva koje mogu poslužiti kao zamjena za meso
• Jesenski plodovi: Koji su i kako ih uklopiti u prehranu?

• branje gljiva
• jesneske gljive
• najukusnije gljive
• popis
• šumske gljive