Psihodelici se koriste u razne rekreacijske i spiritualne svrhe tisućama godinama. 1950-ih godina počeo se istraživati terapijski potencijal psihodelika za različite psihičke poremećaje, ali je zbog zabrane psihodelika u SAD-u izgubljen znanstveni interes. Zahvaljujući otkrićima pozitivnog učinka psilocibina na raspoloženja i funkcioniranje mozga, zadnjih 10-ak godina interes za psihodelike i psihičke poremećaje se ponovno vratio.

Terapijski potencijal psihodelika odnosi se na poseban oblik psihoterapije, vođen od strane psihijatra ili  psihoterapeuta koji je osposobljen za takvu vrstu terapije. Odnosi se na uzimanje određenog psihodelika u strogo kontroliranim uvjetima, kako bi se smanjili simptomi poremećaja kao što su depresija, PTSP i ovisnost.

U većini zemalja trenutno ne postoje legalni oblici terapije psihodelicima izvan okvira kliničkog ispitivanja, iz razloga što se učinci psihodelika u terapiji još uvijek istražuju.

Psihodelici – značenje i vrste

Psihodelik je naziv za halucinogene ili psihoaktivne tvari koje utječu na živčani sustav s ciljem pokretanja neuobičajenog stanja svijesti. Ovakvo iskustvo može izazvati različite psihološke, vizualne i auditorne promjene, kao i promijenjeno stanje svijesti.

Postoje različite vrste psihodelika, a najpoznatiji su derivati feniletilamina (npr. MDMA i meskalin), derivati triptamina, kao što je psilocibin (psilocibinske gljive – gljive psihodelici) i derivati lisergamida, kao što je LSD. Neki psihodelici su derivati biljaka (npr. psilocibin i ayahuasca su biljke psihodelici), dok su psihodelici poput MDMA-a i LSD-a sintetske tvari. 

U okviru terapijskog potencijala psihodelika najčešće se istražuju efekti psilocibina, MDMA-e i LSD psihodelika.

Terapijski potencijal psihodelika

Terapija psihodelicima je oblik terapije koji je još u fazama istraživanja te se u većini zemalja ne provodi izvan okvira kliničkog ispitivanja. Zasad postoje istraživanja koja ukazuju na pozitivan učinak koji ova terapija može imati na određene psihičke poremećaje, ali još uvijek su potrebna veća istraživanja kako bi se potvrdila djelotvornost i sigurnost ove vrste terapije.

Za što se koriste psihodelici u terapiji?

Psihodelici pokazuju potencijal u liječenju različitih psihičkih poremećaja, među kojima su:

• depresija
• anksioznost
• PTSP
• ovisnost
• anoreksija.

Prema članku objavljenom 2020. godine u časopisu American Journal of Psychiatry najviše istraživanja je usredotočeno na učinak MDMA-a i psilocibina na PTSP i depresiju. Prema istraživanjima pokazan je potencijal u liječenju PTSP-a psihodelikom MDMA, dok se psilocibin pokazuje efektivnim u liječenju depresije i anksioznosti povezane s rakom. 

Autori članka objavljenog 2021. godine u časopisu JAMA psychiatry ističu da djelotvornost psihodelika na tako različite poremećaje potječe iz činjenice da je svim poremećajima zajednička ruminacija, tj. preokupacija negativnim mislima. Djelotvornost psihodelika vjerojatno leži u ometanju moždanih obrazaca koji dovode do ponavljajućih (negativnih) misli i ponašanja.

Kako se koriste psihodelici u terapiji?

U okviru kliničkih ispitivanja psihodelici se koriste na način da se, umjesto samostalnog i redovitog uzimanja lijekova, psihodelici daju tijekom terapijske seanse, s ciljem (dugoročnog) smanjenja simptoma poremećaja. Ovisno o poremećaju, potreban je veći ili manji broj seansi tijekom kojih se daju psihodelici.

Terapija psihodelicima najčešće se sastoji od tri koraka i uvijek je vođena pod strogim nadzorom stručnog tima.

1. Konzultacije – psihijatar rješava moguće nedoumice ili brige koje pacijent može imati te zajedno s pacijentom postavlja ciljeve terapije. Terapijski tim prije administracije psihodelika priprema (fizički i emocionalno) pacijenta na iskustvo koje slijedi. 
2. Uzimanje psihodelika – nakon uzimanja psihodelika (oralno ili intravenozno) pacijent stavlja pokrivalo za oči i/ili sluša glazbu kako bi se olakšao fokus na psihodelično iskustvo. Terapijski tim prekida iskustvo samo ako se pojave štetni učinci, kao što su anksioznost i dezorijentiranost.
3. Integracija – pacijent sa psihijatrom ili psihoterapeutom razgovara o psihodeličnom iskustvu i njegovom značenju.

Rizici povezani s terapijskom upotrebom psihodelika

Rizici povezani s psihodelicima najčešće se odnose na psihodelična iskustva bez nadzora. Za prisustvovanje u kliničkim istraživanjima terapijskog potencijala psihodelika stručnjaci dobro procjenjuju potencijalne pacijente kako bi umanjili rizik od nuspojava i psihoze. 

Iako se smatra da u kliničkom okruženju psihodelici predstavljaju minimalan rizik za pacijenta, i u ovako strogo kontroliranom okruženju psihodelici mogu izazvati određene nuspojave, kao što su:

• dezorijentiranost
• anksioznost
• kratkoročno dizanje krvnog tlaka i ubrzanje rada srca
• blaga glavobolja
• mučnina.

Psihodelici u Hrvatskoj 

Psihodelici i halucinogene biljke u Hrvatskoj najčešće se koriste u rekreativne svrhe. Iako su posjedovanje i konzumacija određenih psihodelika (kao što je psilocibin) legalni u određenim zemljama, u Hrvatskoj trenutno ne postoje legalni psihodelici.

U Hrvatskoj nisu provođena istraživanja o utjecaju psihodelika na psihičke poremećaje pa trenutno nema kliničkog okruženja u kojem bi njihova administracija bila moguća.

Pročitajte i ove članke:

• KAD ĆE KOD NAS? Psihodelici i MDMA odobreni za medicinsku uporabu u Kanadi
• Ovisnost o drogama: Poremećaji koji proizlaze vodeća su psihijatrijska dijagnoza u Hrvatskoj! Evo koji su simptomi, posljedice i kako se liječi ovisnost o drogama
• Sve veći zdravstveni problem: Trend upotrebe ove droge ne prestaje rasti diljem Europe.

• biljke psihodelici
• depresija
• gljive psihodelici
• ovisnost
• psihodelici u Hrvatskoj
• psihoterapija
• ptsp
• rizici
• terapijski potencijal psihodelika

Učitaj više izvora