Dječje gliste pripadaju skupini parazita (organizmi koji ovise o drugom organizmu) koje nazivamo crvima ili oblićima (radi oblog ili valjkastog tijela). S obzirom na različita obilježja, kao što su građa tijela ili način razmnožavanja, razlikujemo malu i veliku dječju glistu.

Obje vrste glista su veoma raširene diljem svijeta i godišnje od njih obolijeva između pola milijarde i milijardu ljudi. Paraziti koji infestiraju ljude rašireniji su no što se misli. Dječje gliste su jedan od najvećih nametnika čovjeka, kao i najrasprostranjeniji ljudski nametnici uopće.

Za razliku od većinu drugih parazitarnih bolesti, dječje gliste su vrlo raširene i u razvijenom svijetu, a slabiji higijenski uvjeti, topla i vlažna klima im iznimno pogoduju.

Zaraza nastaje ako se progutaju zrela jajašca, iako kod nekih vrsta zaraza može nastati i prodorom uzročnika kroz kožu. Nakon ulaska u čovjekov organizam, ličinke putuju kroz tijelo do konačnog mjesta – tanko ili debelo crijevo. Pri njihovom prolazu dolazi do povećanja broja eozinofilnih (bijelih) krvnih stanica u perifernoj krvi i tkivima jer su te krvne stanice zadužene za uklanjanje parazita u čovjekovom organizmu.

Sama bolest koja se razvija nakon infekcije nije teška i ne ostavlja trajne posljedice, ali pravovremeno prepoznavanje simptoma može drastično skratiti trajanje bolesti i ukloniti neugodne simptome.

Zaraza dječjim glistama vrlo je čest problem dječje dobi u čitavom svijetu, no simptomi su u većini slučajeva blagi. Liječenju se moraju podvrgnuti svi članovi obitelji.

Mala dječja glista (Enterobius Vermicularis)

Enterobijaza je crijevna zaraženost glistom (Enterobius vermicularis), a odlikuje se perianalnim (genitalnim) svrbežom. Parazit je iz skupine crva koji kod ljudi, koji su im jedini prirodni domaćini, izazivaju bolest koju nazivamo enterobijazom.

Životni ciklus male dječje gliste je bitno opisati da bi se razumio način infekcije i širenja bolesti.

Odrasli crvi žive u crijevima čovjeka – na kraju tankog i početnom dijelu debelog crijeva. Hrane se crijevnim sadržajem i sluznicom pa katkad i oštećuju istu. Ženke nose jajašaca, spuštaju se prema anusu kroz koji aktivno izlaze, osobito noću, te polažu ljepljiva jajašca na kožu genitalnog područja, ali i u vagini, mjehuru i uterusu pa čak i trbušnoj šupljini. Nakon toga ugibaju. 

Čovjek se zarazi ako takva jajašca proguta. U tankom se crijevu iz njih oslobađa ličinka koja se presvlači dva puta i postaje odrasli oblik. Gliste žive oko 2 mjeseca.

Mala dječja glista je iznimno raširena, čak i u razvijenim zemljama.

Uzroci

Glavni uzrok primarne infekcije su najčešće nehigijenski uvjeti, kada dolazi do kontakta s jajima male dječje gliste. Jajašca se mogu nalaziti u hrani, vodi, odjeći, posteljini, rublju ili općenito u prirodi, gdje im pogoduju topli i vlažni uvjeti.

Način prijenosa je:

• najčešće feko-oralni, odnosno onečišćenim rukama se zagadi hrana ili se jajašca unesu direktno u usta.

Velikoj raširenosti male dječje gliste pogoduje i mogućnost autoinfekcije u pojedinaca koji su već zaraženi. U tih pojedinaca mužjak i ženka žive u cekumu (slijepo crijevo, početni dio debelog crijeva) gdje dolazi do oplodnje, a potom ženka izlazi u analno područje gdje odlaže veliku količinu jajašca. Ona se potom rukama, mogu ponovo prenijeti na hranu ili u usta, čime je moguće jako dugo održavati infekciju.

Simptomi

Simptomi infekcije nisu teški i ozbiljni po zdravlje, ali ipak mogu biti jako neugodni i značajno pogoršavati kvalitetu života.

U ekstremnim slučajevima mogu nastati i komplikacije, osobito kada dolazi do prodora u peritonealnu šupljinu, slijepo crijevo ili ženski spolno mokraćni sustav (zbog kratke mokraćne cijevi i blizine anusa, gdje se nalaze jaja).

Glavni simptom zbog kojega se dolazi liječniku je svrbež perianalne regije koji je osobito jak noću kad ženke parazita polažu jajašca.

Svrbež analne regije

Ovaj simptom je direktno povezan s nesanicom, umorom i slabim raspoloženjem.

U određenom broju slučajeva, infekcija može biti i asimptomatska.

Ostali simptomi su:

• osjet nelagode u analnom području,
• iritacija kože u analnom području,
• bol u abdomenu (manje učestalo),
• razdražljivo ponašanje,
• gliste mogu biti prisutne u stolici te na sluznici vagine ili anusa,
• povećana opasnost od bakterijske infekcije ukoliko pokušavamo češkanjem ukloniti svrbež (sekundarna bakterijska infekcija),
• zbog kratke mokraćne cijevi i blizine anusa, u žena je moguć prodor glista u vaginu i mokraćni mjehur.

Dijagnostika

Dijagnostika je sigurna, brza, jednostavna i pouzdana, što je iznimno važno zbog nespecifičnih simptoma.

Metoda izbora dijagnoze je uzimanje perianalnog otiska ljepljivom celofanskom trakom.

Ujutro prije pranja je potrebno zalijepiti ljepljivu vrpcu na anus i perianalno područje (malo područje u okolici anusa), odmah nakon toga vrpca se skine i zalijepi na predmetno stakalce i pošalje na mikroskopiju u laboratorij, gdje se u slučaju infekcije pronađu jaja male dječje gliste. Ako se unatoč negativnom nalazu i dalje osjećaju simptomi, preporučljivo je ponoviti pretragu na isti način.

Pretraga stolice od male je koristi jer se jajašca u stolici nalaze samo iznimno (oko 5% slučajeva), a rijetko se na površini stolice mogu okom vidjeti odrasli crvi.

Enterobijaza – liječenje

Lijekovi kao što su mebendazol i albendazol se koriste u liječenju male dječje gliste. Daju se u jednokratnoj dozi od 100 mg. Dozu treba ponoviti za 14 dana (jednaka je kod odraslih i kod djece).

Zbog brzog i učestalog načina prijenosa, liječnici preporučuju liječenje svih koji su u čestom doticaju sa zaraženim (razred, obitelj, vrtić). S obzirom na opasnost od reinfekcije, potrebno je u određenim slučajevima i ponoviti liječenje.

Održavanje osobne higijene na visokoj razini značajno sprječava širenje i razvoj bolesti.

Velika dječja glista (Ascaris lumbricoides)

Askarioza je infekcija koju uzrokuje glista Ascaris lumbricoides. Blaga infekcija ovom glistom može biti potpuno asimptomatska.

Uzroci

Velika otpornost na vanjske uvjete omogućuje jajima velike dječje gliste dugo preživljavanje u prirodi (čak do 2 godine). Ljudi se najčešće zaraze feko-oralnim putem, a bitan način zaraze je kontaminacija povrća prilikom korištenja ljudskog fecesa kao gnojiva.

Nakon što se unesu jaja, u tankom crijevu se od njih razviju ličinke, koje probijaju stijenku crijeva i odlaze u različite organe. Najčešće se šire u srce, jetru i pluća, mogu prodrijeti u gušteračne ili žučne vodove i uzrokovati ozbiljne komplikacije.

Jajašca unesena na usta se razvijaju u duodenumu (dvanaesniku), a nastale ličinke (larve) prodiru kroz stijenku tankog crijeva i prolaze kroz krvotok kroz jetra u srce i pluća.

Komplikacije su moguće i nakon prodora u peritonealnu šupljinu. Nakon prodora u pluća, velika dječja glista putem iskašljaja dospije u probavni sustav i konačno u tanko crijevo gdje dolazi do oplodnje nakon koje ženka polaže velike količine jaja. Jaja se fecesom prenose u okolinu.

Askarioza – simptomi

Simptomi su najčešće vezani za probavni sustav:

• povraćanje,
• mučnina,
• grčevi i/ili bolovi u trbuhu,
• moguć proljev,
• žutica ( rijetko),
• smanjen apetit.

Osim toga, velika dječja glista prilikom prodora kroz crijevnu stijenku može uzrokovati oštećenja gušteračnih ili žučnih vodova. Ako je došlo do infekcije velikim brojem jaja, razvojem odraslih mužjaka i ženki (ženke su veće, duge do 35 cm) može doći i do opstrukcije crijeva.

Migrirajući kroz pluća može uzrokovati kašalj, zviždanje te ponekad hemoptizu (iskašljavanje krvi iz respiratornog sustava) ili druge respiratorne simptome. Pneumonitis (upalne promjene na plućima) se javlja zbog razvoja reakcije preosjetljivosti. U određenom broju slučajeva, infekcija može biti asimptomatska.

Dijagnostika

Dijagnoza se postavlja mikroskopskim otkrivanjem jajašaca u stolici. MIFC metodom se u stolici nađu jajašca, dok se adulti rjeđe nađu. Iz uzorka iskašljaja ili ispirka želuca se mogu dobiti ličinke.

Liječenje

Albendazol ili mebendazol (kao i kod male dječje gliste) u slučaju razvoja kliničke slike crijevne bolesti. Nema lijeka za liječenje kliničke slike plućne bolesti.

Opstruktivne komplikacije mogu odgovoriti na liječenje antihelminticima ili je potrebno kirurško odstranjenje odraslih glista.

Prirodni lijekovi protiv glista

Osim standardnih metoda liječenja, postoje prirodni sastojci koji mogu pomoći u liječenju ove bolesti. Probajte uklopiti ove sastojke u svakodnevnu prehranu, a osim u borbi protiv glista, također možete imati koristi i u osnaživanju imunološkog sustava i cjelokupnog zdravlja.

Svi ovi sastojci imaju pozitivan efekt na vaš probavni sustav i stvaraju mikrookolinu nepovoljnu za gliste, a mogu pomoći i u formiranju stolice te uklanjanju glista iz vašeg probavnog sustava.

• Neki stručnjaci i nutricionisti navode češnjak kao prirodno sredstvo u borbi protiv dječjih glista. Češnjak se može konzumirati u obrocima ili ga možete izmrviti i nanijeti u obliku kreme na analno područje.
• Mrkva – najbolje sirova i naribana. Također je bitno pripaziti na podrijetlo da ne bi bila zagađena pesticidima i ostalim štetnim sredstvima.
• Kora bijele vrbe –  sadrži salicilnu kiselinu (koju sadrži i aspirin), što pomaže u borbi protiv parazita.
• Jabučni ocat – pomiješan s vodom može zbog svoje kiselosti pomoći u borbi protiv dječjih glisti.

• gliste
• gliste kod djece
• mala dječja glista
• velika dječja glista