Multipla skleroza (MS) je neurodegenerativna i autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav napada zaštitnu ovojnicu odnosno mijelin koji pokriva živce.

Oštećenje mijelina dovodi do otežane komunikacije između mozga i ostatka tijela. Živci se i sami mogu oštetiti, a tada situaciju nije moguće poboljšati.

U slučaju da je određeni dio mijelinskog omotača upaljen ili oštećen, prenošenje impulsa kroz neurone (živčane stanice) je usporeno, poremećeno ili isprekidano.

MS je sporo napredujuća bolest središnjega živčanog sustava koju karakteriziraju difuzni (raspršeni) plakovi ili nakupine demijelinizacije (gubitka bijele tvari – mijelina) u mozgu i leđnoj moždini. Posljedice nastalih promjena su različiti neurološki simptomi i znakovi, koji se javljaju kroz remisije i egzacerbacije bolesti – pogoršanja nakon kojih neko vrijeme slijedi smirenje.

Simptomi variraju ovisno o težini oštećenja mijelina i živaca koji su pogođeni. Neke osobe s teškom kliničkom slikom mogu izgubiti sposobnost samostalnog kretanja, dok drugi mogu doživjeti duga razdoblja remisije u kojima nema pojave novih simptoma.

Multipla skleroza je bolest promjenjivog tijeka.

U svijetu od multiple skleroze boluje oko 2 milijuna ljudi. Oboljeli su većinom stanovnici razvijenih zemalja.

Češće se pojavljuje kod žena, nego kod muškaraca. 

Lijek ne postoji, međutim, mnogi tretmani mogu pomoći ubrzati oporavak od napadaja, izmijeniti tijek bolesti ili ublažiti simptome, odnosno pomoći u kontroliranju simptoma. 

Multipla skleroza – uzrok

Uzrok multiple skleroze je nepoznat.

Vjeruje se da je riječ o autoimunom procesu u kojem imunološki sustav napada vlastita tkiva. Kod multiple skleroze imunološki sustav uništava mijelin – masnu tvar koja štiti živčana vlakna u mozgu i leđnoj moždini. Kada je mijelin oštećen, poruke koje putuju s određenog živca mogu biti usporene ili blokirane.

Početak bolesti se možda može povezati s nekom latentnom virusnom infekcijom koja pokrene patološki imuni odgovor.

Čini se da kombinacija čimbenika, od genetike do infekcija u djetinjstvu, može igrati ulogu u razvoju bolesti.

Kod multiple skleroze postoji određena nasljedna sklonost, oko 5% oboljelih ima sestru ili brata koji također imaju multiplu sklerozu, a oko 15% ima rođaka s multiplom sklerozom; iako ona sama po sebi nije nasljedna bolest.

Poznato je i da se multipla skleroza gotovo nikada ne javlja kod osoba koje žive blizu ekvatora, iz čega se može zaključiti kako je klima u prvim godinama života iznimno važan faktor kao mogući uzrok multiple skleroze.

Najčešće se pojavljuje u sjevernim krajevima Europe i SAD-a. U Hrvatskoj je poznato oko 6.500 oboljelih no pretpostavlja se kako je brojka oboljelih znatno veća (još nije prepoznata kod svih). U našim krajevima žarište multiple skleroze nalazi se u Gorskom Kotaru, u okolici Čabra.

Smatra se kako nastanak multiple skleroze mogu potaknuti faktori kao što su stres, nepravilna prehrana i utjecaji okoliša. 

Multipla skleroza – simptomi 

Simptomi multiple skleroze se većinom javljaju između 20. i 40. godine života. Oštećenje mijelina se može javiti na bilo kojem dijelu mozga ili leđne moždine, a simptomi ovise o tome koje je područje pogođeno. 

Bolest se prezentira karakterističnim kliničkim simptomima koji, osim dijagnostičkog značenja, imaju prognostičku važnost. Neki su simptomi češći, a neki se jave rjeđe ili pokazuju karakteristike koje mogu uzrokovati zabune ili zamjene u dijagnostici.

Prvi simptomi multiple skleroze

Rani simptomi i znakovi multiple skleroze su obično blagi zbog čega oboljela osoba najčešće u početku ne traži medicinsku pomoć, a simptomi se povuku – tako da ponekad tek nakon drugog ili nekog od sljedećih napadaja liječnik od osobe saznaje da je i prije imala tipične početne simptome ove bolesti koji su nestali nakon nekoliko dana.

Simptomi multiple skleroze: 

• započinje neurološkim simptomima – slabost i nespretnost ekstremiteta,
• utrnulost ili slabost u jednom ili više udova koja se obično javlja na jednoj strani tijela,
• umor i bolovi (često u donjim ekstremitetima),
• ukočenost zahvaćenog ekstremiteta,
• djelomični ili potpuni gubitak vida, obično na jednom oku, često praćen bolovima prilikom pokretanja očiju,
• dvoslike ili zamućenje vida,
• nevoljni pokreti i trzaji očima, 
• parestezije – poremećeni osjet (bez vanjskih ili unutarnjih podražaja),
• snažan nagon za mokrenjem,
• nadutost i neredovita stolica, 
• oštećenje seksualnih funkcija – nemogućnost ejakulacije, 
• poremećaji spavanja i apetita, 
• nagle promjene raspoloženja,
• bezvoljnost,
• moguć razvoj depresije,
• tremor, nedostatak koordinacije ili nesiguran hod,
• nerazgovijetan govor i vrtoglavica.

Simptomi se razlikuju od osobe do osobe, stoga bolest nema klasičan obrazac po kojem bi se mogla dijagnosticirati i prepoznati.

Multipla skleroza – simptomi – glavobolja – u većine osoba se javlja bol u samo jednoj strani i to najčešće u području trigeminalnog (trigeminus) živca.

Opuštanje i mirovanje djeluju pozitivno na poboljšanje simptoma.

Bolest može početi uz nekoliko tipičnih simptoma, ali postoje i slučajevi kad osobe imaju samo 1 ili 2 simptoma koji bi mogli upućivati na bolest, što otežava dijagnosticiranje.

Multipla skleroza – smrtnost

U osoba koje nemaju teške simptome multiple skleroze stopa smrtnosti nije visoka.

Multipla skleroza – životni vijek

Prosječan životni vijek osoba s multiplom sklerozom je u prosjeku 8 – 10 godina kraći nego u zdravih osoba.

Životni vijek ovisi i o starosti, odnosno životnoj dobi osobe u trenutku kada su se pojavili prvi simptomi. 

U posljednjih desetak godina zbog napretka u terapiji zabilježen je pad smrtnosti od multiple skleroze.

Prognoza za dugovječnost je generalno dobra.

Multipla skleroza – dijagnoza 

Liječnici mogućnost multiple skleroze razmatraju kod mladih osoba koje su razvile neke od prepoznatljivih simptoma multiple skleroze kao što su zamagljen vid, dvoslike, gubitak vida za boje, motoričke abnormalnosti i sl.

Liječnici prilikom fizikalnog pregleda pomno procjenjuju živčani sustav. Neki od znakova da živčani sustav ne funkcionira kako bi trebao su:

• neusklađeni pokreti očima,
• mišićna slabost,
• neosjetljivost u mnogim dijelovima tijela. 

Dijagnostika multiple skleroze mora početi detaljnim uzimanjem anamneze (povijesti bolesti) i kliničkim pregledom.

Niti jedna pojedinačna pretraga nema dijagnostičku vrijednost. Međutim, rezultatima laboratorijskih pretraga se multipla skleroza može razlučiti od drugih stanja i bolesti sa sličnim simptomima.

Lumbalnom punkcijom dobijemo cerebrospinalni likvor čiji se sastav analizira biokemijski i citološki – kod više od 75% osoba nalazi se blago povišenje limfocita, pojava plazma stanica kojih nema u likvoru zdravih osoba te umjereno povećanje bjelančevina. 

Uz pomoć magnetske rezonance na mozgu se mogu otkriti područja koja su izgubila mijelin (ona je ujedno i najvažnija dijagnostička metoda). Njome se također mogu mjeriti njihova veličina i broj te procjenjivati starost i aktivnost oštećenja.

Multipla skleroza – liječenje

Lijek za multiplu sklerozu ne postoji. 

Liječenje se obično usredotočuje na ubrzanje oporavka od napada, usporavanje progresije bolesti i upravljanje simptomima.

U nekih osoba su simptomi vrlo blagi te ne zahtijevaju liječenje. Osobe s multiplom sklerozom često mogu zadržati aktivan način života, premda se umaraju znatno brže nego zdrave osobe.

U liječenju bolesti može pomoći vožnja sobnog bicikla, šetnja, plivanje, istezanje (smanjuje ukočenost) – bilo kakva vrsta fizičke aktivnosti koja je umjerena te pridonosi zdravlju i dobrom osjećaju osobe. 

Multipla skleroza – tretmani:

• Kortikosteroidi – poput prednizona za oralnu primjenu i intravenoznog metilprednizolona, propisuju se kako bi se smanjila upala živaca. Nuspojave mogu uključivati nesanicu, povišeni krvni tlak, promjene raspoloženja i zadržavanje tekućine.
• Plazmafereza – odvajanje tekućeg dijela krvi (plazma) od krvnih stanica. Krvne stanice se zatim miješaju s otopinom proteina (albumina) i vraćaju se u tijelo. Taj postupak se koristi ako osoba ima teške simptome i samo ako ne reagira na kortikosteroide.

Multipla skleroza – lijek (za usporavanje progresije)

Nema terapije koja je pokazala korist u usporavanju progresije primarne progresivne multiple skleroze. U progresivno relapsirajućem obliku MS-a, neki lijekovi mogu sniziti stopu relapsa i smanjiti stopu formiranja novih lezija, osobito rano u tijeku bolesti. Opcije uključuju:

• Beta interferon – ti lijekovi se ubrizgavaju pod kožu ili u mišić, mogu smanjiti učestalost i težinu relapsa. Mogu uzrokovati nuspojave kao što su simptomi nalik gripi i reakcije na mjestu injiciranja. Potrebni su i krvni testovi za praćenje jetrenih enzima.
• Copaxon – ovaj lijek može pomoći u sprečavanju napada imunološkog sustava na mijelin. Lijek se može injicirati ispod kože.
• Dimetil oksalat (Tecfidera) – ovaj oralni lijek može smanjiti recidive. Nuspojave mogu uključivati crvenilo, proljev, mučninu te smanjiti broj bijelih krvnih stanica.
• Natalizumab (Tysabri) – ovaj lijek ima za cilj blokiranje kretanja potencijalno štetnih imunoloških stanica iz krvotoka do mozga i leđne moždine. Lijek povećava rizik od virusne infekcije mozga koja se naziva progresivna multifokalna leukoencefalopatija.
• Mitoksantron (Novantrone) – imunosupresant, lijek koji može biti štetan za srce i povezan je s razvojem leukemije. Obično se koristi samo za liječenje teških i naprednih multiplih skleroza.

Terapija za multiplu sklerozu:

• Fizikalna terapija – terapeut osobu može naučiti vježbama istezanja i jačanja mišića te pokazati kako koristiti uređaje koji mogu olakšati obavljanje dnevnih zadataka.
• Opuštanje mišića – nekontroliranu ukočenost mišića ili grčeve (osobito u nogama) moguće je ublažiti lijekovima poput Lioresala i Gablofena.

Ostali lijekovi koji se propisuju su antidepresivi, lijekovi protiv bolova te za kontrolu mjehura i crijeva.

Moglo bi vas zanimati:

• Glavobolja i migrena – koja je razlika, uzroci, simptomi i liječenje,
• Titranje mišića, tremor ili drhtavica – mogući uzroci,
• Parestezija – značenje, uzroci, dijagnoza i liječenje,
• Lumbalna punkcija – postupak, kada i kako se izvodi, posljedice,
• MR (magnetna rezonanca) – kako se pripremiti?

• lumbalna punkcija
• magnetska rezonanca
• multipla skleroza
• parestezija
• slabost u nogama
• tremor