Tardivna diskinezija je poremećaj pokreta koji se može javiti kod osoba koje koriste antipsihotike (neuroleptike). Simptomi uključuju nevoljne pokrete ruku, nogu, lica ili jezika – poput stiskanja usana, grimasa, žvakanja bez hrane ili trzanja ekstremiteta.

Iako se najčešće javlja kod osoba koje dugo koriste ove lijekove, kod nekih se simptomi mogu razviti i nakon nekoliko tjedana.

Evo što je istina, a što mit kada je riječ o ovoj nuspojavi.

Mit 1: Tardivna diskinezija je rijetka

U SAD-u više od 500.000 ljudi živi s tardivnom diskinezijom. Iako se rjeđe javlja kod osoba koje uzimaju antipsihotike druge generacije, starije osobe i žene su pod većim rizikom – osobito ako uzimaju lijekove prve generacije.

Mit 2: Tardivna diskinezija pogađa samo osobe sa shizofrenijom i bipolarnim poremećajem

Iako se neuroleptici najčešće propisuju kod psihijatrijskih dijagnoza poput shizofrenije i bipolarnog poremećaja, ovi lijekovi se koriste i za stanja poput ADHD-a, depresije, nesanice, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, PTSP-a, Touretteovog sindroma, pa čak i kroničnog štucanja.

Mit 3: Samo neuroleptici uzrokuju tardivnu diskineziju

Iako su neuroleptici najčešći uzročnici, i neki antidepresivi, lijekovi protiv mučnine te litij mogu izazvati slične simptome.

Mit 4: Tardivna diskinezija se javlja tek nakon dulje primjene lijekova

Iako se najčešće javlja nakon godine dana uzimanja neuroleptika, simptomi se mogu pojaviti i unutar nekoliko tjedana – osobito kod starijih osoba.

Mit 5: Mlađe osobe imaju veći rizik

Rizik postoji kod svih dobnih skupina, no starije osobe su znatno podložnije razvoju simptoma. Istraživanja pokazuju da do 60 % osoba starijih od 45 godina razvije simptome nakon godinu dana korištenja lijekova.

Mit 6: Novi antipsihotici ne uzrokuju ovu nuspojavu

Antipsihotici prve generacije (haloperidol, klorpromazin) imaju viši rizik, no ni noviji lijekovi poput klozapina ili kvetiapina nisu u potpunosti bez rizika.

Mit 7: Tardivna diskinezija je isto što i Parkinsonova bolest

Oba su poremećaja povezana s dopaminom, ali se razlikuju – Parkinsonova bolest uzrokuje drhtanje i ukočenost, dok tardivna diskinezija uključuje nagle, nevoljne pokrete.

Mit 8: Nije riječ o ozbiljnom poremećaju

Iako većina ima blage simptome, kod manjeg broja osoba simptomi mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života – uključujući probleme s gutanjem, disanjem i narušeno mentalno zdravlje zbog srama i fizičke neugode.

Mit 9: Ako se pojave simptomi, treba odmah prestati uzimati lijek

Naglo prestajanje može pogoršati stanje. Prekid terapije mora biti postupan i pod nadzorom liječnika.

U nekim slučajevima moguće je smanjiti dozu ili promijeniti lijek.

Mit 10: Simptomi nestaju čim se lijek prestane uzimati

Kod nekih osoba simptomi se povuku, no kod drugih mogu ostati prisutni mjesecima, pa čak i godinama. Ipak, moguće ih je ublažiti.

Mit 11: Ništa se ne može učiniti

Postoje načini za ublažavanje simptoma. Liječnik može promijeniti terapiju ili propisati specijalizirane lijekove.

Pročitajte i ove članke:

• Tardivna diskinezija: 11 savjeta za kontrolu od neurologa
• Antipsihotici – vrste, nuspojave i djelotvornost
• Suplementi i vitamini za shizofreniju: Što pomaže?

• 11 najčešćih mitova o tardivnoj diskineziji
• antipsihotici
• tardivna diskinezija

Učitaj više izvora