Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) karakteriziraju nerazumne misli i strahovi (opsesije), koje osobu tjeraju na ponavljajuće prisilno (kompulzivno) ponašanje.

Osobe s opsesivno-kompulzivnim poremećajem osjećaju potrebu za obavljanjem prinudnih djela u nastojanju da olakšaju svoje stresne osjećaje.

Kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja, osoba može, ali i ne mora biti svjesna da opsesija nije razumna. Neke osobe takvo prisilno ponašanje ignoriraju, a druge ga pokušavaju zaustaviti. No, kod većine osoba to samo povećava tjeskobu i anksioznost.

Jedan primjer opsesivno-kompulzivnog poremećaja je strah od bakterija (mizofobija), koji dovodi do nerazumno čestog pranja ruku, sve dok ruke nisu bolne i ispucale.

Unatoč naporima da se osoba oslobodi takvih misli, one se konstantno vraćaju. To dovodi do, u jednu ruku, ritualnog ponašanja i začaranog kruga koji je karakterističan za OCD.

Simptomi se, dakle, manifestiraju kao opsesija (u primjeru strah od bakterija), a kao posljedica toga i kompulzivno ponašanje (pranje ruku). Moguće je da osoba s OCD-om doživljava samo opsesiju ili samo kompulzivno ponašanje.

Kompulzivno – značenje

Kompulzivnost predstavlja težnju da se obavljaju i ponavljaju radnje koje se doživljavaju kao unutarnja prinuda. Ako se ta radnja ne može obaviti, javlja se osjećaj anksioznosti. 

Simptomi opsesivno-kompulzivnog poremećaja

Opsesivno-kompulzivni poremećaj obično uključuje i opsesiju i prisilno tj. kompulzivno ponašanje, no, kao što smo već naveli, moguće je da se kao simptom manifestira samo jedno od toga.

Otprilike jedna trećina osoba s opsesivno-kompulzivnim poremećajem također ima poremećaje koji uključuju iznenadne, kratke, isprekidane pokrete ili zvukove (tikove).

Simptomi opsesivnog ponašanja

Kod OCD-a se simptomi opsesije ponavljaju u vidu upornih i neželjenih misli ili slika u glavi koje uzrokuju bol i tjeskobu.

Opsesivne misli se obično javljaju kada osoba pokušava misliti ili raditi druge stvari, a najčešće dovode do toga da ih se osoba pokušava riješiti ponavljanjem određenog kompulzivnog (prisilnog) ponašanja.

Primjer opsesivnog ponašanja su već navedeni strah od bakterija, potreba da sve stvari budu simetrično posložene, neželjene misli koje mogu uključivati i agresiju, seksualna, vjerska ili druga pitanja, strah od rukovanja, stalno provjeravanje jesu li zaključana vrata, isključen štednjak i sl.

Simptomi kompulzivnog ponašanja

Kompulzivno ponašanje uključuje ponavljajuće ponašanje koje je potaknuto opsesijom ili nagonima. Ovo ponavljajuće ponašanje ima za svrhu smanjiti tjeskobu vezanu za opsesiju ili sprječavanje loših stvari koje bi se mogle dogoditi. Takvi strahovi gotovo nikada nisu racionalni.

Simptomi obično počinju postupno i imaju tendenciju da se razlikuju u težini tijekom života, a pogoršavaju se kada osoba proživljava stresne trenutke.

OCD se smatra cjeloživotnim poremećajem i može biti vrlo težak. Većina odraslih priznaje da njihove opsesije i kompulzivno ponašanje nemaju smisla, ali to nije uvijek slučaj. Djeca obično ne razumiju da je takvo ponašanje nešto što nije u ispravno.

Primjer kompulzivnog ponašanja je stalno pranje ruku, odjeće, zubi i sl., stalno provjeravanje jesu li vrata zaključana, brojanje u određenim obrascima, ponavljanje riječi ili fraza, raspoređivanje stvari po točno određenom uzorku, čuvanje nepotrebnih stvari, čupanje kose i sl.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti

Glavne odlike koje čine opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti su rigidnost, tvrdoglavost i sklonost osuđivanju drugih. Također, riječ je i o faktorima koji predstavljaju otpor prema promjeni ličnosti.

Pacijenti koji pate od ovog poremećaja mogu dobiti efektivan tretman. Osobe koje pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja su svjesne svojeg stanja, ali ne i osobe koje pate od opsesivno kompulzivnog poremećaja ličnosti.

Pojedinci imaju osjećaj kako je njihovo rigidno viđenje svijeta ispravno te smatraju kako se drugi ljudi trebaju promijeniti. Osobe koje pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti većinom su funkcionalne na poslu te prepoznate kao radoholičari, imaju veliki problem s perfekcionizmom, probleme s kolegama, autoritetima i generalno svim osobama koje im nisu istomišljenici.

Osobe koje pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti smatraju kako im terapija nije potrebna. Većinom pomoć traže tek kod nerazrješivih obiteljskih situacija ili kada su prisiljeni.

Osobe koje pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja imaju veliku želju za kontrolom. Pacijenti su većinom muškarci.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj test

Gotova svaka osoba koja bilo kojem poslu posvećuje pretjeranu pažnju trebala bi si barem jednom odgovoriti na ova pitanja. Ako ste bilo koju od ovih radnji ili primisli imali svaki dan po nekoliko puta – možda je vrijeme za razgovor i testiranje kod psihologa.

1. Mislite li da su vam ruke nakon pranja sapunom i dalje prljave? 
2. Imate li iracionalan strah od zaraze? (infekcija HIV-om u javnom prijevozu)
3. Koliko često čistite vaš dom? 
4. Razmišljate li o bakterijama u domu? 
5. Imate li poriv usisavati premda ste već usisali?
6. Perete li stvari nekoliko puta dnevno premda su one čiste? 
7. Provjeravate li stalno jeste li ugasili pećnicu, peglu, jeste li zaključali auto ili vrata od stana? 
8. Kasnite li često na posao zbog svojih ”rituala” provjeravanja?
9. Jeste li opterećeni zbrajanjem i oduzimanjem svakodnevnih predmeta?
10. Vjerujete li u neki broj (npr. 7) za koji mislite da je dobar i nakon kojeg je potrebno zastati s ponavljanjem neke radnje? 
11. Možete li prestati razmišljati o brojevima?
12. Brojite li na svakom mjestu pločice, stepenice, prometne znakove, ljude te bilo što drugo što je u okolini?
13. Imate li tendenciju apsolutno sve dovoditi do savršenstva? Ometa li vas u poslu ako nešto nije kako treba?
14. Mislite li često kako se ljudima oko vas može dogoditi nešto strašno?
15. Imate li često seksualne primisli? 
16. Imate li konstantan strah od nasilja? 
17. Analizirate li konstantno svoje odnose s drugima?
18. Postavljate li isto pitanje nekoliko puta svojim sugovornicima premda već znate odgovor, ali očekujete ponovnu potvrdu?
19. Jeste li konstantno usredotočeni na određeni dio svojeg tijela kao npr. kosu, nos, nokte ili neki drugi dio tijela? 
20. Smatrate li neki dio svojeg tijela ružnim te konstantno obraćate pozornost na njega?

Kada posjetiti liječnika?

Postoji razlika između toga da ste perfekcionist i da imate OCD. Misli kod ovog poremećaja nisu samo prekomjerna briga o stvarima u životu, već puno više od toga. Možda imate stalnu potrebu da vaši podovi u kući budu čisti tako da se s njih može doslovno jesti, ali to ne mora nužno značiti da imate OCD.

Ako vaše opsesije ili kompulzivno ponašanje utječu na kvalitetu vašeg života i stvaraju vam tjeskobu, razgovarajte s vašim liječnikom. Terapija može pomoći, ali važno je potražiti pomoć prije nego što simptomi postanu vrlo ozbiljni.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj samoliječenje

Osoba koja sumnja na poteškoće uzrokovane opsesivno-kompulzivnim poremećajem trebala bi potražiti pomoć liječnika, odnosno stručnjaka.

Potrebno je obratiti se psihijatru, psihologu ili psihoterapeutu. Ako vam vlastiti pokušaji odvraćanja misli od stalne potrebe za činjenjem neke radnje ne pomažu, te ako vas stalna potreba za činjenjem određene radnje ili radnji ometa u izvršavanju dužnosti, vrijeme je za posjet liječniku.

Trebate biti svjesni svojega problema, potrebno je i informirati se, pročitati tuđa iskustva, otići na sastanak ili grupnu podršku za osobe sa psihičkim poremećajima – opcija je milijun.

Najgora stvar koju možete činiti je opetovano pokušavati samostalno riješiti problem, jer to može dovesti do pojačanog osjećaja tjeskobe, pa čak i pogoršavanja simptoma.

Najgora od svih posljedica samostalnog pokušavanja je gubitak motivacije za stručno liječenje. Ako je u pitanju dijete, potrebno je obavijestiti školu da dijete ima poremećaj koji ga može ometati u izvršavanju školskih obveza. Kako bi dijete izbjeglo traume, potrebna je velika suradnja između djeteta, roditelja, profesora te ostalih zaposlenih osoba u školi koje su u doticaju s djetetom.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj kod djece

Opsesivno-kompulzivni poremećaj kod djece se manifestira neprestanim osjećajem opterećenosti da je nešto krivo, prljavo ili posloženo krivim redoslijedom. Djeca koja pate od ovog poremećaja se često pribojavaju da će nešto izgubiti te počinju skupljati predmete koji drugim osobama ne predstavljaju nikakvu vrijednost.

Najuočljiviji simptom je djetetova snažna potreba za opetovanim činjenjem određene radnje ili radnji. Djeca mogu osjetiti poriv da kvaku od vrata dotaknu točno tri ili deset puta, s lijevom ili desnom rukom, većinom je riječ o parnom broju dodira.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj kod djece može se manifestirati i konstantnim pranjem ruku. Djeca će vjerojatno izbjegavati u svoju sobu unositi bilo kakav predmet koji nije očišćen te, primjerice, zbog novih igračaka ili iznenađenja u sobi koja nisu prošla ”njihovu kontrolu” mogu doživjeti ”slom živaca”.

Riječ je o blokadi neurotransmitera serotonina koji prenosi signale do mozga. Upravo zbog toga mozak krivo interpretira dobivene informacije te stvara djetetu iracionalnu brigu.

Opsesivno kompulzivni poremećaj kod djeteta najlakše ćete prepoznati ako:

• Dijete ima suhe i nadražene ruke zbog pretjeranog pranja.
• Ako pretjerano troši sapun i stalno mijenja ručnik.
• Ako imate povećanu količinu prljavog veša koji uopće nije prljav.
• Ako dijete zahtijeva da ponavljate određene rečenice ili radnje.
• Strah od bolesti (hipohondrija).
• Strah od smrti, loših događaja, briga oko limfnih čvorova, pulsa, znojenja i slično.
• Uništeni papiri u bilježnici zbog stalnog brisanja gumicom i prepravljanja. 

Uzroci opsesivno-kompulzivnog poremećaja

Uzroci opsesivno-kompulzivnog poremećaja nisu potpuno razjašnjeni. Glavne teorije uključuju:

• Biologija – OCD može biti posljedica promjena u vašem tijelu ili moždanim funkcijama. Također, može imati genetsku komponentu, ali specifični gen se tek treba identificirati.
• Okolišni čimbenici – u nekim slučajevima, okidač za OCD mogu biti okolišni čimbenici, kao što je infekcija, bolest i sl. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se to potvrdilo.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj – primjeri i vrste 

Čisti O odnosno “pure O” je manje poznat oblik opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Riječ je većinom o mentalnim ritualima kao što su nametljive misli i pitanja, neželjene i neprikladne mentalne slike te zastrašujući impulsi koji nisu u skladu s karakterom pojedinca.

Uobičajene opsesije OCD osoba su:

• Odgovornost, odnosno pretjerana zabrinutost za nečije dobro (osjećaj krivnje, strah od potencijalnog namjernog ili nenamjernog činjenja zla osobama u okolini). 
• Nasilje u obitelji – konstantan strah od toga da se našteti sebi ili osobi koju se voli. U ovu kategoriju spada i strah od počinjenja samoubojstva i ubojstva.
• POCD – strah od od toga da se postane pedofilom.
• Religioznost – nametljive misli i impulsi koji se baziraju na bogohulne i svetogrdne teme.
• Zdravlje – hipohondrija i nepovjerenje u dijagnostiku.
• ROCD – opsesija u kojoj si osoba konstantno postavlja pitanje ”Što ako ne volim svojeg partnera?”, u ovu kategoriju spada i strah od prevare voljenog partnera. 

Uobičajene opsesije, odnosno tipovi OCD:

• Provjera – strah od neke štete ili požara, provjeravanje brava, plina, prozora, svjetla, automobilskih vrata. Nemate OCD ako nekoliko puta u danu provjerite je li sve zaključano i je li sve na svojem mjestu. OCD provjere se događaju nekoliko stotina puta dnevno i mogu trajati satima.
• Kontaminacija – konstantna potreba za čišćenjem i pranjem, postoji strah od tjelesnih izlučevina, osobe su spremne prati ruke sve dok ne dobiju osjećaj da je sve čisto.
• Ruminacije – neproduktivna pitanja, filozofska, metafizička ili religiozna pitanja, npr. o početku svemira.

Liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja

Nažalost, ne postoji lijek za opsesivno-kompulzivni poremećaj. Međutim, simptomi se mogu staviti pod kontrolu, tako da osoba može voditi normalan svakodnevni život.

Kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja, dva su glavna tretmana, a to su psihoterapija i lijekovi. Najčešće se koristi kombinacija jer je u tom slučaju liječenje najučinkovitije.

Psihoterapija kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja

Vrsta terapije koja pokazuje najbolje rezultate jest terapija izlaganja i prevencije reakcije. Ova terapija uključuje postupno izlaganje opsesiji, kao što je prljavština, te učenje osobe kako da se na zdrav način nosi s tjeskobom.

Ova terapija traži puno truda i prakse, ali može pomoći u povećanju kvalitete života.

Lijekovi kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja

Određeni lijekovi mogu pomoći osobama s OCD-om, a obično se počinje s antidepresivima. Ponekad je potrebno isprobati nekoliko lijekova prije nego što se pronađe onaj koji najbolje kontrolira simptome, a liječnik može preporučiti i kombinaciju određenih lijekova.

Važno je da ne prestajete uzimati lijekove bez razgovora s liječnikom, čak i ako se osjećate bolje – možda ćete imati recidiv OCD simptoma. Općenito, cilj terapije lijekovima je učinkovito kontrolirati znakove i simptome, uz uzimanje najmanje moguće doze lijekova.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj – forum

Ako želite vidjeti kako se druge osobe nose s ovim poremećajem i pročitati korisne savjete, svakako potražite iskustva s foruma.

• kompulzivno ponašanje
• opsesije
• opsesivno kompulzivni poremećaj
• tikovi

Učitaj više izvora