Često možemo čuti osobe koje su pedantne kako govore “Malo sam OCD.” (eng. obsessive-compulsive disorder, OCD), implicirajući da osoba ima (“umjereni”) opsesivno-kompulzivni poremećaj. U velikom broju slučajeva to ne znači da osoba zapravo pati od ovog poremećaja, već da je perfekcionist. U nastavku donosimo pojašnjenje između opsesivno-kompulzivnog poremećaja i perfekcionizma, koja je povezanost između njih i zašto je važno ne brkati ta dva pojma.

Opsesivno kompulzivni poremećaj i perfekcionizam – koja je razlika?

Perfekcionizam je karakterna osobina povezana s nastojanjem da se dosegne savršenstvo. Težnja k savršenstvu može se odraziti u različitim aspektima života pa tako možemo biti perfekcionisti npr. u poslu koji obavljamo. Perfekcionisti često imaju visoke standarde za sebe i za druge te se ova osobina može manifestirati na dva načina:

• zdravi ili adaptivni perfekcionizam – dovodi do boljeg uspjeha, kvalitetnije obavljenog posla i bolje organizacije
• nezdravi ili maladaptivni perfekcionizam – dovodi do nesigurnosti, konstantnog preispitivanja sebe i straha od neuspjeha.

Više o perfekcionizmu možete saznati u članku “Perfekcionist – kako ga prepoznati i kako mu pomoći?“.

Opsesivno kompulzivni poremećaj je, s druge strane, poremećaj. Radi se o mentalnom poremećaju koji karakteriziraju opsesije i/ili prisilne, tj. kompulzivne radnje. Opsesije se odnose na intruzivne i neželjene misli i potrebe koje uzrokuju uznemirenost i tjeskobu. Mogu biti vezane uz različite teme – od odnosa, preko strahova od nečistoće, do samoozljeđivanja.

Opsesivne misli često su popraćene i kompulzivnim ponašanjima, tj. ponavljanjem radnji kojima se nastoji ublažiti učinak opsesija. Kompulzivne radnje mogu se javiti u obliku ponavljanih pokreta, provjeravanja stvari ili čišćenja. Primjerice, ako osoba ima opsesivne misli vezane uz bakterije, popratno se mogu javiti kompulzivna ponašanja u obliku preučestalog pranja ruku, u nastojanju da se smanji uznemirujući učinak opsesivnih misli.

OCD nadilazi potrebu da imate čistu kuću ili savršeno obavljen posao. Ovaj poremećaj često utječe na kvalitetu života i onemogućava svakodnevno funkcioniranje. Više o opsesivno-kompulzivnom poremećaju možete saznati u članku “Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) – simptomi i liječenje“.

Povezanost opsesivno kompulzivnog poremećaja i perfekcionizma

Iako OCD i perfekcionizam nisu istoznačnice, mogu biti povezani. Važno je naglasiti da perfekcionizam službeno nije simptom OCD-a, ali istraživanja pokazuju da osoba koja ima OCD često ima i karakternu crtu perfekcionizma.

Kao što smo naglasili, perfekcionizam može biti koristan, dovodeći do kvalitetnije obavljenog posla i bolje organizacije, ali se često pojavljuje u nezdravom ili maladaptivnom obliku.

Metaanalizom objavljenom 2017. godine u časopisu Journal of clinical psychology pokazano je da su perfekcionističke težnje i brige povezane s različitim psihopatologijama, kao što su anksiozni poremećaji, poremećaji prehrane i opsesivno-kompulzivni poremećaj. To znači da osobe s visokom razinom perfekcionističkih tendencija vjerojatnije imaju i OCD, u usporedbi s osobama koje nemaju perfekcionističke tendencije. Ali to i dalje ne znači da je perfekcionizam = OCD.

Zašto je važno ne brkati ova dva pojma?

Iako se čini bezazleno, miješanje pojmova “OCD” i “perfekcionizam” zapravo je vrlo opasno. Prije svega, izjednačavanje ovih pojmova vrlo je obezvređujuće za osobe kojima je funkcioniranje u svakodnevnom životu zaista narušeno zbog ovog poremećaja.

Predstavljanjem ovog poremećaja kao trenda koji svatko može imati u “maloj količini” umanjuje se razornost koju ova bolest može imati na život oboljele osobe. Vrlo je važno za osobe s opsesivno-kompulzivnim poremećajem da dobiju dijagnozu, kako bi mogle adekvatno upravljati simptomima i uspostaviti funkcionalniju životnu rutinu. To postaje teško ako smo svi “malo OCD” i “to je normalno”.

Kada osobe koje su pedantne i vole čistoću kažu da su “malo OCD”, to odašilje potpuno krivu sliku ovog poremećaja i doprinosi širenju dezinformacija. OCD se ne odnosi samo na opsesivne i kompulzivne radnje vezane uz čišćenje. Ovakve dezinformacije izrazito su opasne i mogu otežati dijagnosticiranje zapravo oboljelih osoba iz razloga što mogu smanjiti vjerojatnost traženja pomoći ako njihove opsesije nisu vezane uz čišćenje.

Iz tog razloga, ako imate perfekcionističku karakternu crtu – izrazite to tako! To je sasvim u redu i daje jasnu poruku o tome što želite reći. Iako perfekcionizam može poprimiti pozitivan, tj. adaptivan oblik koji smo ranije spomenuli, pretjerani perfekcionizam također može negativno utjecati na kvalitetu života.

Perfekcionizam može izazvati anksioznost i otežati svakodnevne radnje te je sasvim u redu i poželjno potražiti pomoć psihologa ili psihoterapeuta kako biste se lakše nosili s time. No, važno je ne brkati taj pojam s poremećajem za koji je često potrebna liječnička, tj. psihijatrijska pomoć.

Kao što je vidljivo iz istraživanja, perfekcionizam je povezan s opsesivno-kompulzivnim poremećajem te osobe koje imaju OCD vjerojatnije imaju i perfekcionizam. Ako zaista mislite da imate opsesivno-kompulzivni poremećaj, potražite pomoć liječnika, kako biste mogli dovesti simptome pod kontrolu i kako bi što manje utjecali na kvalitetu vašeg života.

Pročitajte i ove članke:

• Najčešći psihički poremećaji: Pojavnost raste, počinju u mlađoj odrasloj dobi i smanjuju kvalitetu života! Evo zbog kojih je mentalnih poremećaja najviše hospitalizacija
• Promjena psihijatrijskih klasifikacija kroz vrijeme: Što je uopće više “normalno” nakon svega što smo proživjeli?
• Razbijamo “tabu” odlaska psihologu: Evo kakva su iskustva onih koji su se odlučili za psihoterapiju.

• istraživanje
• OCD
• opsesivne misli
• opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti
• perfekcionizam
• psihijatrijska pomoć

Učitaj više izvora