Izbjegavajući poremećaj ličnosti – uzroci, simptomi i liječenje
- Budite prvi i komentirajte!
- 3 min čitanja
Izbjegavajući poremećaj ličnosti predstavlja osobu sklonu osjećaju manjkavosti, pretjeranoj osjetljivosti na negativne kritike te socijalno neprilagođenu.
Osoba pokazuje takav obrazac ponašanja u različitim situacijama u kojima se nalazi. Njezino izbjegavanje bilo kakvih socijalnih kontakata predstavlja izbjegavanje i svih ostalih vrsta aktivnosti koje bi joj možda mogle i pomoći.
Strah od drugih ljudi i mogućih negativnih komentara stvara kod osoba s izbjegavajućim poremećajem ličnosti strašnu realnost od koje imaju potrebu bježati i skrivati se.
Izbjegavajući poremećaj ličnosti
Izbjegavajući poremećaj ličnosti nalazi se u spektru poremećaja ličnosti uz ovisni poremećaj ličnosti i opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti. Mnogi uz njega vežu i:
- shizoidni poremećaj ličnosti,
- shizotipni poremećaj ličnosti,
- paranoidni poremećaj ličnosti,
- antisocijalni poremećaj ličnosti.
Izbjegavajući poremećaj ličnosti – uzroci
Genetski faktori igraju važnu ulogu kod nastanka izbjegavajućeg poremećaja ličnosti, ali je također jasno da ne postoje posebni geni u podlozi specifičnih poremećaja.
Problemi u djetinjstvu i negativni životni događaji vjerojatno igraju ključnu ulogu, primjerice – gubitak oca, siromaštvo, zanemarivanje zbog majčine depresije i sl. Osim toga, pretpostavlja se da društvena nestabilnost i nestabilnost u obitelji također mogu biti rizični čimbenici za obolijevanje od izbjegavajućeg poremećaja ličnosti.
Izbjegavajuće ponašanje često počinje u ranom djetinjstvu ili dječjoj dobi sramežljivošću, izolacijom i strahom od nepoznatih osoba i novih situacija. Moguće je da je osoba doživjela negativna iskustva s drugim ljudima (roditeljima, braćom i sestrama itd.) ili tijekom upoznavanja novih ljudi u djetinjstvu zbog čega se počela bojati bilo kakvih bliskih odnosa.
Osobe koje će razviti izbjegavajući poremećaj ličnosti postaju sve više sramežljive i izbjegavajuće tijekom adolescencije i rane odrasle dobi kad su socijalni odnosi s novim ljudima osobito važni. Postoje određeni dokazi da u odrasloj dobi izbjegavajući poremećaj ličnosti postaje manje izražen ili da se povlači sa starenjem.
Izbjegavajući poremećaj ličnosti – simptomi
Osobe s izbjegavajućim poremećajem ličnosti imaju simptome koje nije baš jednostavno prepoznati s obzirom na to da su u pitanju osobe koje izbjegavaju bilo kakvo povezivanje s drugim ljudima. Stoga nemogućnost susreta s njima otežava uočavanje mnogobrojnih simptoma izbjegavajućeg poremećaja ličnosti.
Međutim, neki od znakova koji mogu ukazivati na ovaj poremećaj ličnosti kod ljudi su:
- izbjegavanje radnih aktivnosti koje uključuju veće interpersonalne kontakte zbog straha od kritike, neodobravanja ili odbacivanja,
- nesklonost uključivanju u bilo kakve odnose s ljudima ako nisu sigurni da će im se dopasti,
- pokazivanje suzdržanosti u bliskim vezama zbog straha da će se osramotiti ili da će ih ismijati,
- zaokupljenost time da će biti kritizirani ili odbačeni u socijalnim situacijama,
- izbjegavanje novih interpersonalnih situacija zbog osjećaja manjkavosti,
- gledanje na sebe kao socijalno nesposobne, osobno neprivlačne ili inferiorne u odnosu na druge,
- neuobičajena nesklonost poduzimanju osobnih rizika ili sudjelovanju u bilo kakvim novim aktivnostima zbog mogućeg sramoćenja.
Izbjegavajući poremećaj ličnosti – kako ga prepoznati?
Osobe s izbjegavajućim poremećajem ličnosti često budno prate pokrete i izraze onih s kojima dođu u kontakt. Njihovo ustrašeno i napeto ponašanje može izazvati podsmijeh i porugu od strane drugih, što pak potvrđuje njihove sumnje.
Drugi ih opisuju kao sramežljive, plašljive, usamljene i izolirane. Najveći problemi povezani s ovim poremećajem pojavljuju se u socijalnom i radnom funkcioniranju. Nisko samopoštovanje i preosjetljivost na odbacivanje povezani su s ograničenim interpersonalnim kontaktima.
Izbjegavajući poremećaj ličnosti – dijagnoza
Treba napomenuti da crte poremećaja ličnosti koje se pojavljuju u djetinjstvu često neće ostati nepromijenjene u odraslom životu. Da bi se poremećaj ličnosti dijagnosticirao kod osobe mlađe od 18 godina, navedena obilježja i simptomi moraju biti prisutni barem godinu dana.
Često osobe koje pate od izbjegavajućeg poremećaja ličnosti same potraže pomoć zato što ne mogu pronaći načine suočavanja s novim ljudima i aktivnostima s kojima se u životu sve češće susreću.
Izbjegavajući poremećaj ličnosti – liječenje
Mnogi se pitaju kako pomoći osobi s poremećajem ličnosti. Iako ne postoji specifičan lijek za poremećaje ličnosti, psihoterapije i grupe podrške mogu biti od velike koristi.
Kod poremećaja ličnosti se jako korisnom pokazala kognitivno-bihevioralna i bihevioralna psihoterapija kojima je cilj mijenjanje ponašanja i mišljenja o određenim životnim problemima te fokusiranje na rješavanje problema s kojima se osoba suočava.
U svakom slučaju je važno osobi pružiti podršku i pomoć u bilo kojem obliku kako bi se osjećala prihvaćenom i poželjnom u društvu.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Poslušajte Momčila Otaševića i stručnjake te besplatno izmjerite PSA
- Nova Studio
- 1 min čitanja