Shizotipni poremećaj ličnosti predstavlja obrazac akutne nelagode u bliskim vezama, kognitivnih ili perceptivnih iskrivljenja i ekscentričnosti u ponašanju.

Ovaj poremećaj ličnosti je karakteriziran značajnim poteškoćama u uspostavljanju bliskih odnosa, te neobičnim magičnim i paranoidnim uvjerenjima koji utječu na ponašanje, zbog čega osobe sa shizotipnim poremećajem ličnosti često izgledaju čudno, neobično i sumnjičavo.

Osoba može tumačiti pojedine događaje kao iznimno znakovite za njezin život, iako je takvo tumačenje logički sasvim neutemeljeno. Isto tako, vjerovanje kako ima sposobnost čitati tuđe misli ili kontrolirati tuđe ponašanje često rezultira čudnim, ekscentričnim i neobičnim ispadima pred ljudima.

Osobe shizotipnim poremećajem ličnosti neuspješno tumače verbalnu i neverbalnu komunikaciju, a u društvu se osjećaju izrazito loše zbog čega preferiraju samoću. Bliski prijatelji ili ljudi od povjerenja često ne postoje u njihovim životima, a prisutna je i socijalna anksioznost.

Shizotipni poremećaj ličnosti – uzroci

Glavni uzrok shizotipnog poremećaja ličnosti je biopsihosocijalne prirode, odnosno kombinacija genetike i okoline.

Iskustva u ranom djetinjstvu su izrazito važna kod nastanka svih poremećaja ličnosti, a ako su iskustva izrazito neugodna, omalovažavajuća i kažnjavajuća od strane roditelja, djetetov psihički razvoj će krenuti u krivom smjeru, te će se razviti shizotipni poremećaj ličnosti.

Shizotipni poremećaj ličnosti počinje u ranoj odrasloj dobi, te je prisutan u različitim okolnostima.

Shizotipni poremećaj – simptomi

Shizotipni poremećaj ličnosti se očituje u sljedećim simptomima:

• čudna uvjerenja ili magično mišljenje osobe koje utječe na njezino ponašanje i koje je nesukladno kulturalnim pravilima (npr. praznovjerje, vjerovanje u vidovitost, telepatiju),
• neuobičajena perceptivna iskustva (uključujući tjelesne iluzije),
• čudno mišljenje i govor (npr. nejasan, okolišan, metaforičan),
• ideje odnosa (nepravilno tumačenje vanjskih događaja),
• sumnjičavost ili paranoidne ideje (uz paranoidni poremećaj ličnosti),
• neodgovarajući ili sužen afekt,
• ponašanje ili izgled koji su čudni, ekscentrični ili neobični,
• nemaju bliskih prijatelja ili osoba od povjerenja,
• iznimna socijalna anksioznost koja se ne umanjuje s upoznavanjem i čini se da je povezana s paranoidnim strahovima, a ne s negativnim procjenama sebe.

Simptomi shizotipnog poremećaja ličnosti ukazuju na značajne interpersonalne deficite obilježene akutnom nelagodom u bliskim odnosima i smanjenim kapacitetom za njih, te kognitivnim ili perceptivnim iskrivljenjima i ekscentričnošću ponašanja.

Povezanost s drugim poremećajima

Uz shizotipni poremećaj ličnosti, česti su popratni simptomi anksioznosti i depresije te prolazne psihotične epizode kao posljedice stresa, a prisutni su ponekad i:

• shizoidni karakter,
• paranoidni poremećaj ličnosti,
• izbjegavajući poremećaj ličnosti,
• histrionski poremećaj ličnosti,
• shizoafektivni poremećaj ličnosti,
• ovisni poremećaj ličnosti,
• granični poremećaj ličnosti.

Jako je važno znati razlikovati shizotipni i shizoidni poremećaj ličnosti. Shizoidna osobnost očituje se u udaljavanju iz socijalnih odnosa i ograničenom opsegu emocionalnog izražavanja.

Iako spadaju u isti sklop poremećaja ličnosti, shizoidni i shizotipni poremećaj ličnosti nisu u potpunosti slični zato što shizoidni poremećaj ličnosti karakterizira potpuno udaljavanje i izoliranje od odnosa, te ravnodušnost i emocionalna hladnoća.

Kao što mu i samo ime kaže, shizotipni poremećaj ličnosti se može povezati sa shizofrenijom, ali i s bipolarnim poremećajem, depresivnim poremećajem i psihozom.

Shizotipni poremećaj ličnosti – dijagnoza

Dijagnoza shizotipnog poremećaja ličnosti se postavlja kroz nekoliko različitih psiholoških kliničkih intervjua, testiranja i sličnih mjera dijagnosticiranja.

Simptomi shizotipnog poremećaja ličnosti se mogu uočiti kod osobe pažljivim promatranjem njezinog funkcioniranja, a mogu postati vidljivi već u djetinjstvu i adolescenciji kroz usamljenost, slabe odnose s vršnjacima, socijalnu anksioznost, slabiji uspjeh u školi, preosjetljivost, čudne misli i govor, te bizarne fantazije zbog čega su često takva djeca predmet izrugivanja.

Shizotipni poremećaj ličnosti se češće dijagnosticira kod muškaraca, nego kod žena.

Shizotipni poremećaj – liječenje

Shizotipni poremećaj ličnosti se liječi psihoterapijom koja pokušava ispraviti čudna i iracionalna uvjerenja osobe, pomoći mu u popravljanju i uspostavljanju bliskih odnosa, te uskladiti njegovo ponašanje u skladu s pravilima u okruženju u kojemu živi.

Lijekovi nisu uvijek potrebni ako se poremećaj javlja bez drugih popratnih bolesti. Međutim, ako se javljaju psihotična ponašanja ili depresivne epizode, nužno je primijeniti antipsihotike ili antidepresive.

Kod poremećaja ličnosti, najveću prepreku liječenju čini odbijanje pravila i strukture liječenja zbog čega psihoterapeuti i psihijatri imaju velikih poteškoća u radu s bolesnikom.

Strpljivost i fleksibilnost su nužne vještine za psihoterapeuta pri liječenju shizotipnog poremećaja ličnosti, a podržavajuća uloga obitelji i prijatelji može značajno ubrzati oporavak i pomoći bolesniku da se izliječi.

• antidepresivi
• depresija
• histrionski poremećaj ličnosti
• mentalno zdravlje
• psihologija
• shizofrenija
• shizoidna osobnost
• shizotipni poremećaj ličnosti
• socijalna anksioznost