Shizofrenija je duševna bolest obilježena psihozom, halucinacijama, iluzijama, spoznajnim ispadima, neorganiziranim govorom i ponašanjem te društvenom i profesionalnom disfunkcijom.

Shizofrenija oboljeloj osobi onemogućava razlikovanje realnih od nerealnih doživljaja i iskustava, ometa logičko razmišljanje, osjećajne doživljaje prema drugim osobama te narušava kvalitetu života bolesnika.

Oboljeli od shizofrenije često imaju poteškoće na radnom mjestu, tijekom školovanja, u vezama i ostalim područjima života. Shizofrenija ne narušava samo kvalitetu života bolesnika, već i kvalitetu života obitelji bolesnika.

Uzroci shizofrenije – je li genetika jedini uzrok?

S obzirom na to da je shizofrenija složen i multifaktorski poremećaj, uzrok je teško definirati. No, svakako se može reći da određeni genetski faktori, uz neke okolinske čimbenike, daju karakterističnu kliničku sliku shizofrenije.

Kao što je to u genetskim istraživanjima često, studije blizanaca pokazale su također da naslijeđe ima važnu ulogu u razvoju shizofrene kliničke slike. Naime, među jednojajčanim blizancima postoji 35-58% podudarnosti za obolijevanje od shizofrenije dok među dvojajčanim blizancima postoji 6-25% podudarnosti za razvoj shizofrenije.

Međutim, važno je naglasiti da geni nisu jedini uzrok. S obzirom na to da je DNA kod jednojajčanih blizanaca identična, a podudarnost za obolijevanje od shizofrenije je 35-58%, sasvim je jasno da genetski čimbenici imaju određenu ulogu, ali ne i jedinu.

Zato je provedeno još jedno istraživanje kod posvojene djece shizofrenih majki gdje se pokazalo da su shizofreniju razvila samo ona djeca koja su posvojena u disfunkcionalne obitelji. Drugim riječima, shizofrenija ovisi o brojnim okolinskim faktorima, a ne samo o genetskom naslijeđu.

Osim genetike, psihosocijalni čimbenici, kao što je obiteljski odgoj, imaju važnu ulogu u nastanku shizofrenije. Naime, obiteljski odnosi tijekom razvoja pojedinca mogu biti povezani s pojavom ove duševne bolesti.

Nesiguran, neadekvatan otac sklon povlačenju ili dominantna i prezaštitnička majka koja igra ulogu žrtve narušavaju obiteljske odnose zbog čega dolazi do ometanja djetetovog razvoja, sazrijevanja i osamostaljenja. Dijete ima problema u komunikaciji zato što od roditelja prima kontradiktorne verbalne i neverbalne poruke zbog čega se u njemu stvara konflikt kojega ne može razriješiti.

Učestalost shizofrenije

Pretpostavlja se da u Hrvatskoj ima oko 20 000 osoba koje boluju od shizofrenije. Promatrajući studije koje su istraživale povijest ove duševne bolesti, čini se da je prevalencija shizofrenije kroz vrijeme stalna i nepromjenjiva. To bi značilo da su okolinski nepovoljni čimbenici (npr. ratovi, siromaštvo) manje odgovorni za uzrok ove bolesti.

Isto tako, pokazalo se da je shizofrenija univerzalna pojava, odnosno da se javlja u svim kulturama i zajednicama bez obzira na stupanj razvoja. Oboljeli od shizofrenije češće pate i od drugih tjelesnih bolesti koje su čak u 50% slučajeva neprepoznate i neliječene.

Neka nedavna istraživanja su pokazala da, od rizičnih faktora za nastanak ove bolesti, pušenje marihuane povećava rizik za razvoj shizofrenije i do 25%, posebno kada su u pitanju pojedinci s obiteljskim rizikom za razvoj shizofrenije ili s rizičnim faktorima za nastanak ove bolesti.

Kada se javlja shizofrenija?

Shizofrenija je bolest koja se javlja postupno tako da je bolesniku, a i njegovoj okolini, teško odmah uočiti postupno mijenjanje njegovog ponašanja.

Međutim, dob početka shizofrenije je svakako jedan od važnih faktora. Naime, čini se da je pojava ove bolesti najčešća od kasne adolescencije pa do početka četrdesetih godina života. No, to se također razlikuje ovisno o spolu.

Kod muškaraca se shizofrenija najčešće javlja između 18 i 25 godina dok je za ženski spol pojava shizofrenije najčešća između 25 i 36 godina te između 45 i 59 godina. Početak shizofrenije prije desete i nakon šezdesete godine života je zaista ekstremno rijedak.

No, tijek i ishod bolesti su značajno blaži ako se jave u kasnijoj dobi. Svakako je važno naglasiti da se o shizofreniji još uvijek ne znaju sve pojedinosti te da se istraživanja intenzivno provode u brojnim zemljama kako bi se pokušalo ući u trag mnogim neodgovorenim pitanjima.

Simptomi shizofrenije

Oboljeli od shizofrenije mogu imati različite simptome. Bolest se najčešće razvija tijekom nekoliko mjeseci ili godina uz prisutnost različitih znakova i skupova simptoma koje je u početku teško primijetiti, ali s vremenom postanu jasno uočljivi.

Simptomi shizofrenije dijele se na pozitivne, negativne, kognitivne (spoznajne) i afektivne (simptome promijenjenog raspoloženja).

Pozitivni simptomi shizofrenije

Pozitivni simptomi uključuju iluzije i halucinacije, misaoni nered i neobično ponašanje.

Kod iluzija bolesnik ima pogrešna uvjerenja te misli da ga netko proganja, vara, prati, špijunira i slično. Također, bolesnik može misliti da se riječi pjesama, knjiga, ono što gleda na televizoru i slično, odnose na njega.

Halucinacije su obmane osjetila kod kojih ne postoji stvarni podražaj te osoba koja halucinira doživljava kao stvarno ono čega uopće nema. Halucinacije mogu biti vidne, njušne, okusne, dodirne ili slušne koje su daleko najčešće. Kod slušnih halucinacija, bolesnik čuje glasove, često oni međusobno razgovaraju, komentiraju bolesnika ili kritiziraju.

Vidne halucinacije su rijetke. Tada bolesnik vidi stvari koje ne postoje, kao što su čudovišta. Također, moguće su i tjelesne halucinacije tijekom kojih bolesnik ima osjećaje po tijelu koji nisu izazvani pravim podražajem osjetila.

Negativni simptomi shizofrenije

Negativni simptomi shizofrenije uključuju apatiju, nedruštvenost, emocionalnu tupost, oskudan govor i anhedoniju. Bolesnik je emocionalno povučen te ne reagira na osjećaje drugih ljudi.

Također, svoje osjećaje ne može izraziti te izbjegava kontakt očima, a izraz lica mu je tup, bez osjećaja i zanimanja. Anhedonija se pojavljuje kao nedostatak zanimanja za aktivnosti i povećanjem zanimanja za one besmislene.

Negativni simptomi smanjuju sposobnost djelovanja bolesnika te ometaju društvene i radne odnose.

Kognitivni simptomi

Kognitivni simptomi uključuju smetnje apstraktnog mišljenja. Takvi simptomi onemogućavaju da bolesnik shvati razliku od bitnog i nebitnog, da obavi najjednostavnije svakodnevne poslove te da se na pravi način suoči sa zadatkom.

Bolesnik je u nedostatku logičkog poimanja te je njegovo razmišljanje i djelovanje oštećeno.

Afektivni simptomi

Kod shizofrenije, afektivnost je promijenjena te se bolesnici najčešće doimaju kao emocionalno hladne osobe koje nemaju adekvatne afektivne odgovore na podražaje u okolini.

Afektivna neujednačenost te emocionalna disharmonija su glavni simptomi shizofrenije pa u nekim teškim dijagnozama ove bolesti afektivno izražavanje čak i ne postoji.

To bi zapravo značilo da takve bolesnike niti najstrašnija vijest ne uzbuđuje. Primjerice, u pitanju može biti situacija u kojoj bolesnik saznaje za naglu smrt nekog člana obitelji na što ostaje pasivan i ravnodušan kao da se ništa nije dogodilo.

Također se mogu pojaviti poremećaji kao što su paratimija (npr. bolesnik se osjeća veselo ili ravnodušno kada saznaje za neku tužnu vijest) i paramimija (npr. bolesnik osjeća tugu, a glasno se smije).

Tipovi shizofrenije

U praksi je opisano sljedećih pet tipova shizofrenije:

1. Paranoidna – obilježena sumanutim mislima i halucinacijama, a bolest počinje nešto kasnije nego ostali oblici shizofrenije.
2. Dezorganizirana (hebefrena) – obilježena dezorganiziranim govorom i ponašanjem te gubitkom osjećaja, odnosno otupljenim osjećajima; počinje u mlađoj životnoj dobi.
3. Katatona – glavno obilježje je poremećaj psihomotorike i volje, a prisutni simptomi su nepomičnost ili pretjerana motorička aktivnost, kao i zauzimanje neobičnih položaja tijela; rijetko se pojavljuje u današnje vrijeme.
4. Nediferencirana – simptomi su miješani, a kliničkom slikom ne dominira niti jedan od ostalih podtipova shizofrenije.
5. Rezidualna – jasna anamneza shizofrenije s dugotrajnim razdobljima s negativnim simptomima uz prošlu prisutnost pozitivnih simptoma.

Tijek i prognoza bolesti

Shizofrenija je bolest progresivnog tijeka s povremenim mahovima pogoršanja i remisija. Oboljeli ponekad mogu nakon akutne epizode bolesti godinama normalno živjeti i funkcionirati na osobnom, obiteljskom i socijalnom području.

Međutim, onda se iznenada može pojaviti nova epizoda bolesti koja dolazi s većim brojem izraženijih simptoma. Ova duševna bolest funkcionira po pravilu trećine koje ističe da se oko trećina bolesnika nakon prve epizode bolesti potpuno ili djelomično oporavi te može sudjelovati u radnim i obiteljskim obvezama.

No, jedna trećina njih se samo djelomično oporavi uz česte remisije, a jedna trećina je trajno pogođena bolešću te ima malu ili gotovo nikakvu mogućnost sudjelovanja u svakodnevnim obvezama.

Shizofrenija ima različite faze bolesti koje nisu strogo ograničene i na razne načine prelaze jedna u drugu, no važno ih je spomenuti:

• premorbidna faza – nema jasnih znakova bolesti, osobe pokazuju izraženu stidljivost, povučenost i nesigurnost,
• prodromalna faza – izraženo osamljivanje i autistični simptomi te pojava bezvoljnosti, besciljnosti, maštanja i pseudofilozofiranja,
• akutna faza – znatno izraženi simptomi, pojava poremećaja mišljenja i psihomotorike te afektivne promjene,
• kronična faza – javlja se nakon jedne ili više akutnih epizoda, a zbog znatno izraženih simptoma shizofrenije, bolesnik ne može funkcionirati te mu je značajno narušena kvaliteta života.

Kako bi prognoza bolesti bila čim pozitivnija, navode se povoljni prognostički faktori shizofrenije koji mogu zaštititi pojedinca od težih posljedica bolesti, a neki od njih su:

• akutni početak bolesti,
• početak u kasnijoj životnoj dobi,
• ženski spol oboljelih,
• bez genetske podloge bolesti,
• dobra socijalna podrška,
• pravovremeni početak liječenja,
• dobar odgovor na liječenje,
• viši socioekonomski status,
• izostanak prisustva abnormalnosti u mozgu,
• bez zlouporabe sredstava ovisnosti.

Shizofrenija i samoubojstvo

Jedan od najvećih problema kod oboljelih od shizofrenije vezan je uz pojavu samoubojstava. Naime, oko 10% bolesnika umire nakon suicidalnog ponašanja, a postotak onih koji su pokušali počiniti samoubojstvo je znatno veći.

Smatra se da je želja za samoubojstvom najveća kada oboljeli, nakon epizode bolesti, spozna što se zapravo događa te shvati svoju bolest, odnosno vlastitu poziciju kao bolesnog člana obitelji.

Shizofrenija i ostale bolesti

Još jedan problem kod shizofrenih bolesnika je češće javljanje različitih tjelesnih bolesti nego u općoj populaciji koje se često zanemaruju i ne liječe. Zbog toga shizofreni bolesnici često žive kraće nego opća populacija. Najčešće se javljaju kardiovaskularne, cerebrovaskularne i maligne bolesti.

Osim toga, nerijetko su shizofreni bolesnici ovisni o nikotinu, a prema nekim istraživanjima čak 90% njih ima snažnu potrebu za nikotinom. Uz to, neki od njih posežu i za alkoholom i drugim sredstvima ovisnosti zbog čega često dolazi do zloupotrebljavanja.

Dijagnoza shizofrenije

Shizofrenija se kao psihijatrijska dijagnoza u današnje vrijeme promatra kao skup simptoma i znakova koji nastaju kao posljedica zajedničkog djelovanja genetskih, okolinskih i ekoloških čimbenika. Stoga je važno naglasiti da je shizofrenija kompleksan i višedimenzionalan poremećaj koji se ne dijagnosticira tako jednostavno.

Dijagnoza shizofrenije se prvenstveno postavlja isključivanjem uzroka koji mogu dovesti do shizofrenije, a nisu bili prisutni (npr. organski uzroci, intoksikacija psihoaktivnim supstancama, apstinencijske smetnje itd.). Također je važno uzeti u obzir sve mogućnosti kliničke dijagnostike, od analize tjelesnog statusa i tehnika oslikavanja mozga do biokemijskih analiza i toksikologije.

Liječenje shizofrenije

Liječenje shizofrenije je složeno i sastoji se od psihofarmakoloških metoda liječenja, socioterapijskih intervencija te psihoterapijskih metoda. Shizofrenija se liječi antipsihoticima, a uz njih mogu pomoći i psihoterapija te savjetovanje. Kod jasno izraženih simptoma, bolesnika je često potrebno liječiti u bolnici.

Metode liječenja se primjenjuju različitim intenzitetom u različitim fazama bolesti. Na primjer, u akutnoj fazi bolesti se primjenjuju biološke metode liječenja i psihofarmakoterapija. No, u ovoj fazi se nikako ne bi trebali primjenjivati psihoterapijski postupci koji bi mogli djelovati štetno.

Tek kasnije, nakon što se stanje stabilizira i kada su manje izraženi pozitivni simptomi, bolesnik se uključuje u psihoterapijske i socioterapijske postupke. Cilj liječenja je ublažiti i smanjiti simptome te dovesti bolesnika u remisiju bolesti. 

Većina bolesnika će antipsihotike morati uzimati cijeli život, a ako dođe do prestajanja uzimanja lijekova na ruku bolesnika, nastaje relaps bolesti, odnosno ponovno se vraćaju simptomi, čak i u slučaju kada su bili posve nestali.

Kod nekih bolesnika, unatoč uzimanju antipsihotika, bolest se ponovno pojavljuje. Relaps bolesti se uspješno sprječava redovitim uzimanjem lijekova, uz redovite kontrole psihijatra.

Uz sve navedene metode, izrazito je važna psihoedukacija oboljelih i njihovih članova obitelji. Naime, oboljeli trebaju znati informacije o samoj prirodi bolesti i načinu liječenja, kao i nuspojavama lijekova, kako bi aktivno sudjelovali u svojem liječenju i znali prepoznati simptome.

Također je važno uključiti i članove obitelji koji će biti podrška i pomoć tijekom liječenja, a čak se pokazalo da bolesnici bez obiteljske podrške imaju znatno lošiju prognozu bolesti. S obzirom na kompleksnost ove bolesti, liječenju shizofrenije se uvijek pristupa multidisciplinarno, a tim koji provodi liječenje nije baziran samo na psihijatru, već i na medicinskim sestrama, radnim terapeutima, psiholozima i socijalnim radnicima.

• antipsihotici
• depresija
• halucinacije
• iluzije
• shizofrenija
• tjeskoba

Učitaj više izvora