Aditivi u hrani često izazivaju nepovjerenje, no nisu svi jednaki. Dok su neki pod povećalom zbog mogućih štetnih učinaka, mnogi se smatraju sigurnima za konzumaciju – pa čak mogu imati i određene zdravstvene koristi.

U nastavku saznajte koji su to aditivi koje stručnjaci najčešće navode kao sigurne i zašto se koriste u svakodnevnoj prehrani.

Aditivi u hrani – što su i jesu li sigurni?

Aditivi su tvari koje se dodaju hrani kako bi produžile rok trajanja ili poboljšale okus i teksturu. Iako je američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) nedavno odlučila ukloniti neke sintetske boje iz prehrambenih proizvoda, velik broj aditiva i dalje se smatra sigurnim za upotrebu.

Oni mogu potjecati iz prirodnih izvora – poput biljaka, životinja ili minerala – ali se mogu i sintetizirati u laboratoriju.

Iako su pojedini aditivi, poput aspartama ili karagenana, često predmet rasprava zbog mogućih negativnih učinaka, postoje i oni koje stručnjaci smatraju sigurnima. Donosimo pregled šest takvih aditiva.

1. Lecitin

Lecitin je prirodni aditiv koji se koristi za sprječavanje grudanja i poboljšanje teksture proizvoda poput praškastih mješavina, smrznutih deserata i nutritivnih napitaka. Najčešće se dobiva iz soje, ali može potjecati i iz žumanjka, suncokreta ili uljane repice.

Ako imate alergiju na soju, budite oprezni – iako većina ljudi s ovom alergijom može podnijeti lecitin, osobe s jačom osjetljivošću trebale bi ga izbjegavati i savjetovati se s liječnikom.

2. Pektin

Pektin je prirodna tvar iz biljaka, osobito iz voća poput jabuka i citrusa. Najčešće se koristi kao sredstvo za želiranje u džemovima i želeima.

Osim što je siguran za konzumaciju, pektin može imati i određene koristi za zdravlje. Kao topiva vlakna, može pridonijeti zdravlju srca i metabolizma. Ipak, većina istraživanja temelji se na većim količinama nego što ih unosimo kroz hranu.

3. Guar guma i ksantan guma

Ova dva aditiva koriste se kao zgušnjivači i stabilizatori. Guar guma dolazi iz sjemenki biljke guar, dok se ksantan guma dobiva fermentacijom bakterija.

Oba su aditiva odobrena kao sigurna, ali se njihova količina u hrani strogo regulira. Kod osoba osjetljivih na vlakna mogu uzrokovati probavne tegobe poput nadutosti.

4. Askorbinska i eritorbinska kiselina

Askorbinska kiselina je oblik vitamina C i često se dodaje voću kako bi se spriječilo tamnjenje i produžio rok trajanja. Eritorbinska kiselina ima sličnu funkciju, iako ima slabiju vitaminsku aktivnost.

Ove tvari djeluju kao antioksidansi, štite hranu od kvarenja i gubitka nutrijenata. Iako vitamin C ima brojne zdravstvene koristi, količine koje se koriste u hrani obično nisu dovoljne za značajniji učinak na zdravlje.

5. Limunska kiselina

Limunska kiselina prirodno se nalazi u citrusima, ali se može i industrijski proizvesti. Dodaje se hrani i pićima kako bi im dala svjež, kiselkast okus.

Osim toga, snižava pH vrijednost proizvoda, čime sprječava rast mikroorganizama i produljuje trajnost. Ipak, pretjeran unos može oštetiti zubnu caklinu i povećati rizik od karijesa.

6. Željezni glukonat

Željezni glukonat je oblik željeza koji se koristi kao dodatak prehrani, ali i kao aditiv u hrani. Pomaže u prevenciji i liječenju anemije, a često se koristi i za poboljšanje boje proizvoda, primjerice crnih maslina.

Može se dodavati i u proizvode poput žitarica za doručak ili dječje hrane. Nuspojave su obično blage i uključuju probavne smetnje te promjenu boje stolice.

Pročitajte i ove članke:

• Štetni aditivi u hrani koje treba izbjegavati
• Aspartam (E951): Službeno je proglašen moguće kancerogenim, a nalazi se u hrani, pićima pa i lijekovima! Magistar farmacije donosi sve detalje
• Mala enciklopedija aditiva – jeste li znali da jedete kosu, kosti, pse…

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Piše nutricionistica

Tjedni jelovnik za hemoroide: Jedite ovo 7 dana i olakšajte tegobe bez lijekova

• Zrinka Babić
• 6 min čitanja

• sigurni aditivi u hrani