Najbolji lijek za epilepsiju: Koji su najčešći antiepileptici, nuspojave i kako se bira terapija?
- Budite prvi i komentirajte!
- 6 min čitanja
Nacionalni dan oboljelih od epilepsije u Hrvatskoj se simbolično obilježava 14. veljače, kao podsjetnik na jednu od najčešćih kroničnih neuroloških bolesti. Obilježavanje tog dana dio je šire međunarodne inicijative s ciljem podizanja svijesti, smanjenja stigme i boljeg razumijevanja epilepsije u društvu.
U nastavku saznajte postoji li najbolji lijek za epilepsiju.
Što je epilepsija?
U Hrvatskoj s epilepsijom živi oko 60.000 osoba. Epilepsija se očituje ponavljanim epileptičkim napadima koji nastaju kao posljedica poremećene električne aktivnosti mozga. Ti se napadi mogu različito manifestirati.
Riječ je uglavnom o iznenadnim epizodama poremećene motorike, senzibiliteta, ponašanja, percepcije, a u određenom broju slučajeva i svijesti.
Uzroci bolesti izrazito su heterogeni i ovise o životnoj dobi – od perinatalnih oštećenja i razvojnih poremećaja u djece, do moždanih udara, ozljeda glave, tumora ili intoksikacija u odraslih.
Postoje dvije osnovne skupine epileptičkih napada. Prvu čine generalizirani napadi, pri čemu dolazi do potpunog poremećaja svijesti, a drugu fokalni (parcijalni) napadi, koji mogu proći bez gubitka svijesti ili uz njezin djelomični poremećaj.
Među generaliziranim napadima najčešći su tzv. veliki napadi (grand mal), obilježeni naglim gubitkom svijesti i snažnim grčevima mišića. Uz njih se susreću i mali napadi (apsansi), koji su tipičniji za dječju dob i očituju se kratkotrajnim prekidom aktivnosti, fiksiranim pogledom i prolaznom odsutnošću.
Najbolji lijek za epilepsiju – postoji li?
Kada se govori o terapiji, važno je odmah razjasniti da ne postoji univerzalno najbolji lijek za epilepsiju. Liječenje se uvijek započinje farmakološkom terapijom, ali izbor lijeka, njegova doza i trajanje ovise o tipu napada, dobi bolesnika, uzroku bolesti i individualnom odgovoru na terapiju.
Drugim riječima, najbolji lijek nije onaj koji se najčešće spominje ili neki tek otkriveni novi lijek za epilepsiju, nego onaj koji je najprikladniji za konkretnog bolesnika, uz dobru kontrolu napada i prihvatljiv profil nuspojava. To je temelj suvremenog, racionalnog i sigurnog liječenja epilepsije.
Ako se epileptički napadi nastave javljati unatoč redovitom i pravilnom uzimanju odgovarajuće farmakološke terapije, kod određenog broja bolesnika razmatra se i neurokirurško liječenje kao moguća terapijska opcija.
Farmakološko liječenje epilepsije temelji se na primjeni antiepileptika, a cilj terapije je trostruk – postići dobru kontrolu napada te pritom izbjeći ili svesti nuspojave na minimum, te očuvati (unaprijediti) kvalitetu života pacijenta.
Važno je naglasiti da ti lijekovi ne uklanjaju uzrok bolesti, već kontroliraju njezinu najvažniju kliničku manifestaciju, napade. Kadgod je moguće, preferira se monoterapija (liječenje jednim lijekom), no izbor lijeka (ili lijekova ako se remisija ne može postići monoterapijom) mora biti individualan.
Otprilike polovica bolesnika postiže dobru kontrolu napada već s prvim pravilno odabranim antiepileptikom, dok se kod dodatnog dijela pacijenata kontrola može postići zamjenom lijeka ili kombinacijom terapije.
Istodobno, manji, ali klinički značajan dio bolesnika razvija farmakorezistentni oblik bolesti. Prema smjernicama liječenje najčešće započinje jednim lijekom, uz postupno prilagođavanje doze (“start low – go slow“).

Mehanizam djelovanja
Razlog zbog kojeg ne postoji jedan “najbolji” antiepileptik leži i u činjenici da različiti lijekovi djeluju različitim mehanizmima. Neki antiepileptici utječu na ionske kanale u živčanim stanicama, drugi moduliraju djelovanje neurotransmitera, dok treći kombiniraju više mehanizama istodobno.
Time se smanjuje pretjerana podražljivost neurona i onemogućuje širenje abnormalnih električnih impulsa koji dovode do napada.
Najveći broj dostupnih antiepileptika djeluje modulacijom (blokiranjem) o voltaži ovisnih natrijevih kanala. Ti lijekovi stabiliziraju inaktivirano stanje natrijevih kanala i time smanjuju mogućnost ponavljanog, patološkog izbijanja električnih impulsa.
Primjer su fenitoin, karbamazepin, okskarbamazepin, lakozamid, lamotrigin i dr.
Određeni antiepileptici djeluju inhibicijom nekih kalcijevih kanala, poput gabapentina i pregabalina. Neki antiepileptici povećavaju inhibitorni učinak GABA-e, bilo izravnom stimulacijom GABA receptora, bilo povećanjem dostupnosti GABA-e u sinaptičkom prostoru. Primjer su benzodiazepini, fenobarbital, vigabatrin, tiagabin itd.
Pojedini antiepileptici djeluju antagonistički na glutamatne receptore, osobito AMPA i NMDA receptore, čime se smanjuje ekscitatorni prijenos i ograničava širenje epileptičkog pražnjenja. Primjer je perampanel.
Neki antiepileptici ne pripadaju klasičnim skupinama jer djeluju putem specifičnih molekularnih ciljeva, poput vezanja na sinaptički vezikularni protein SV2A, čime se modulira otpuštanje neurotransmitera. Primjer su levetiracetam i brivaracetam.
Topiramat, zonisamid i valproat su pak primjeri antiepileptika koji imaju višestruk mehanizam djelovanja (GABA agonisti, blokatori natrijevih kanala, kalcijevih kanala; usto, zonisamid i topiramat su inhibitori karboanhidraze, a topiramat je još i blokator glutamatnih receptora).
Tablete za epilepsiju – nuspojave
Nuspojave antiepileptika jedan su od ključnih čimbenika koji određuju uspjeh terapije i kvalitetu života osoba s epilepsijom.
Iako su ovi lijekovi u pravilu učinkoviti u kontroli napada, njihovo djelovanje na središnji živčani i druge organske sustave objašnjava zašto se nuspojave mogu javiti, osobito u fazi uvođenja terapije ili pri povećanju doze.
Velik dio antiepileptika dijeli sličan profil nuspojava koje su posljedica njihova djelovanja na središnji živčani sustav. Najčešće se javljaju pospanost, umor, omaglica, smetnje koncentracije, usporenost i nestabilnost pri hodu.
Ove nuspojave su obično izraženije na početku liječenja ili nakon povećanja doze te se kod dijela pacijenata povlače nakon razdoblja prilagodbe organizma. Zbog toga je važno postupno titriranje doze (“start low – go slow“), čime se značajno smanjuje rizik od izraženih neuroloških nuspojava.
Određeni antiepileptici mogu utjecati na kognitivne funkcije i raspoloženje. U kliničkoj praksi to se može očitovati kao smanjena pažnja, problemi s pamćenjem, usporeno razmišljanje ili promjene raspoloženja, uključujući razdražljivost, anksioznost ili depresivne simptome.
Ove nuspojave osobito su važne u djece i adolescenata, jer mogu utjecati na školski uspjeh i ponašanje. Kod nekih antiepileptika, preporučuje se redovito praćenje psihičkog stanja, osobito u ranom razdoblju liječenja zbog potencijalnih psihijatrijskih nuspojava.
Neki antiepileptici mogu uzrokovati nuspojave koje nadilaze središnji živčani sustav. Opisane su promjene tjelesne mase (povećanje ili smanjenje), poremećaji elektrolita, učinci na jetru i krvnu sliku.
Iako rijetke, pojedine nuspojave antiepileptika mogu biti ozbiljne i potencijalno životno ugrožavajuće zbog čega je potrebno da se pacijent redovito kontrolira, kako kod neurologa, tako i kod svojeg liječnika obiteljske medicine.

Odabir lijeka ili kombinacije lijekova
Jedan od najvažnijih kriterija pri izboru terapije jest tip epileptičkog napada, odnosno klasifikacija epilepsije. Određeni antiepileptici učinkoviti su u širokom spektru napada (učinkoviti u liječenju žarišnih i većine generaliziranih napada), dok su ostali prikladniji za druge oblike.
Antiepileptici širokog spektra su levetiracetam, zonisamid, topiramat, fenobarbital, primidon, benzodiazepini i lamotrigin.
Dob bolesnika predstavlja sljedeći važan čimbenik. Djeca, odrasli i starije osobe razlikuju se u načinu na koji organizam metabolizira lijekove, ali i u osjetljivosti na nuspojave.
Smjernice upozoravaju da su stariji bolesnici često osjetljiviji na neurološke nuspojave, poput sedacije, poremećaja ravnoteže i kognitivnih smetnji, dok se kod djece posebna pažnja posvećuje dugoročnom utjecaju terapije na razvoj i ponašanje.
Jednako je važno uzeti u obzir komorbiditete i drugu terapiju. Mnogi antiepileptici ulaze u interakcije s drugim lijekovima, što može dovesti do smanjenja učinkovitosti ili povećanog rizika od nuspojava.
Zbog toga se kod pacijenata s kroničnim bolestima, terapija mora birati s dodatnim oprezom. Naravno i preferencije pacijenta treba uzeti u obzir.
Lijekovi za epilepsiju kod djece
Liječenje epilepsije u dječjoj dobi predstavlja poseban terapijski izazov, jer se epilepsija kod djece često razlikuje od epilepsije u odraslih po uzroku, kliničkoj slici i tijeku bolesti. Zbog toga terapijski pristup mora biti prilagođen prisutnosti napada, dobi djeteta i vrsti epilepsije.
Kao i kod odraslih, liječenje kod djece u pravilu započinje monoterapijom, uz pažljivo i postupno titriranje doze, s ciljem postizanja kontrole napada uz minimalan rizik od nuspojava.
Treba imati na umu da dijete tijekom rasta prolazi kroz značajne farmakokinetičke promjene, zbog čega doza koja je u jednom razdoblju učinkovita kasnije može postati nedostatna ili pak dovesti do nuspojava.
Isto tako, kod djece se pri izboru terapije posebna pozornost posvećuje utjecaju antiepileptika na kognitivni razvoj, ponašanje i funkcioniranje u školi. U liječenju djece s epilepsijom iznimno je važna uloga roditelja ili skrbnika.
Zaključak
Nacionalni dan oboljelih od epilepsije prilika je da se podsjetimo kako epilepsija, unatoč svojoj učestalosti, još uvijek nosi značajan teret nerazumijevanja i stigme.
Epileptički napad za mnoge ostaje nešto “nepredvidivo” i “zastrašujuće”, no iza tog vanjskog obilježja stoje ljudi koji, uz pravilno liječenje vode ispunjen i kvalitetan život.
Suvremeno liječenje epilepsije temelji se na individualnom pristupu, redovitom praćenju i dobroj suradnji između pacijenta i zdravstvenog sustava.
U taj proces nužno su uključene redovite kontrole kod neurologa i liječnika obiteljske medicine, koje su ključne za prilagodbu terapije, praćenje njezine učinkovitosti i pravodobno prepoznavanje nuspojava.
Važnu ulogu pritom ima i ljekarnik, kao najdostupniji zdravstveni djelatnik, koji kroz redoviti kontakt s pacijentom može dodatno pridonijeti sigurnoj i pravilnoj primjeni lijekova.
Pročitajte i ove članke:
- Epilepsija: Neočekivani znakovi mogu najaviti napadaj!
- Kako izgleda epileptički napadaj? Liječnik otkriva detalje i što podrazumijeva prva pomoć
- Bolest mu je “ukrala djetinjstvo”, a zahvaljujući tehnologiji sad ima priliku za “kvalitetniji život”.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Preminuo James Van Der Beek: Simptome je ignorirao mjesecima – a onda je stigla teška dijagnoza
- Tomislav Stanić
- 3 min čitanja
- lijekovi za epilepsiju kod djece
- najbolji lijek za epilepsiju
- novi lijek za epilepsiju
- tablete za epilepsiju - nuspojave
- Epilepsies in children, young people and adults. (2025). National Institute for Health and Care Excellence (NICE).
- Karceski, S. i Shih, D. (2025). Initial treatment of epilepsy in adults. UpToDate.
- Obilježavanje Međunarodnog dana epilepsije i Nacionalnog dana oboljelih od epilepsije 2025. g. (2025). HZJZ.
- Schachter, S. C. i Sirven, S. I. (2025). Antiseizure medications: Mechanism of action, pharmacology, and adverse effects. UpToDate.
- Bašić, S. i sur. (2021). Smjernice za farmakološko liječenje epilepsije. Liječnički Vjesnik, 143: 429–450.