DRESS sindrom (alergija na lijekove): Što trebate znati?
- Budite prvi i komentirajte!
- 6 min čitanja
Uporaba lijekova, osim do svojeg terapijskog učinka, može potencijalno dovesti i do razvoja određenih nuspojava. Raspon nuspojava ide od blagih i klinički irelevantnih pa sve do ozbiljnih radi kojih je potrebno i prekidanje terapije. Jedna od nuspojava koja je ujedno i kontraindikacija za korištenjem lijeka jest alergija na lijekove.
Općenito govoreći, nuspojave na lijekove se načelno dijele na dva tipa – tip A i tip B. Tip A nuspojava proizlazi iz farmakološkog učinka lijeka i predstavlja 85 – 90 % nuspojava. Primjer su uporaba antibiotika i pojava proljeva ili dugotrajna uporaba nesteroidnih protuupalnih lijekova i gastritis.
Ovdje treba napomenuti kako se nuspojave tipa A dodatno dijele na još četiri skupine – tip C (nastale pri dugotrajnoj terapiji), tip D (kasne nuspojave, npr. teratogenost), tip E (nuspojave nakon prekida liječenja, npr. simptomi sustezanja) i tip F (terapijski neuspjeh).
S druge strane, tip B nuspojava nije objašnjiv farmakološkim učinkom lijeka, već je riječ o neželjenim reakcijama koje su najčešće (iako ne nužno) posredovane imunološkim ili upalnim mehanizmima. Tip B nuspojava, između ostalog, obuhvaća i alergijske reakcije na lijekove.
Zbog čega dolazi do alergije, odnosno preosjetljivosti na lijekove? Pojednostavljeno rečeno, iako su većina lijekova male molekule koje ne aktiviraju imunološki odgovor, neki lijekovi se nakon kovalentnog vezanja za proteine u tijelu pretvaraju u protein-hapten kompleks, koji je sposoban aktivirati imunološki sustav.
Alergija na lijekove – simptomi
Kada se spominje alergijska reakcija na lijek, uglavnom mislimo na najteži tip reakcije, odnosno anafilaktički šok koji može biti i po život opasan ako ne dođe do pravovremene liječničke intervencije.
Međutim, češće se javljaju alergijske reakcije s nešto manje “dramatičnim” simptomima. To su pojava osipa, svrbeža, rinoreje, otečenosti oka i/ili usana i sl.
Ovi simptomi se mogu javiti brzo nakon uzimanja lijeka na koji postoji alergija (IgE posredovana rana preosjetljivost). Međutim, isto tako se mogu javiti i satima, danima, pa čak i tjednima nakon korištenja inkriminiranog lijeka (odgođena alergijska reakcija, najčešće posredovana T stanicama).
Alergija na lijekove – osip
Medikamentozni osip je jedan od najčešćih simptoma alergijske reakcije na lijek. Uglavnom uključuje crvenilo, izbočinu, mjehur, svrbež, a ponekad može uključivati i bol. Većina ovakvih reakcija se povlači nakon prekidanja korištenja lijeka, a u nekim slučajevima su potrebne određene kreme za ublažavanje simptoma, pa čak i snažniji simptomatski lijekovi.
U svakom slučaju, riječ je o čestoj manifestaciji alergije na lijek, iako je važno naglasiti kako nije svaki medikamentozni osip ili egzantem nužno posljedica alergijske reakcije, već može biti i posljedica drugih mehanizama (fototoksičnost, izravna reakcija lijeka na kožu, antikoagulansi koji mogu uzrokovati pojavu modrica i sl.)
Uza sve dosad navedeno, potrebno je spomenuti i pojavu potencijalno težih reakcija osjetljivosti na lijek, poput Steven-Johnson sindroma, nodoznog eritema i DRESS sindroma.
Tu se posebno ističe DRESS sindrom o kojem ćemo nešto više reći u ovom članku.
DRESS sindrom
Naime, DRESS sindrom na engleskom označava “drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms“. Drugim riječima, riječ je o izuzetno rijetkom, ali teškom, po život opasnom obliku preosjetljivosti na lijek obilježenom vrućicom, osipom, limfadenopatijom, hepatitisom, hematološkim abnormalnostima te potencijalnim zahvaćanjem više organskih sustava.
Iako nije potpuno jasan patofiziološki mehanizam nastanka DRESS sindroma, dva su patogenetska mehanizma koji se danas smatraju odgovornima za nastanak ove pojave. To su imunološki odgovor specifičan za lijek te reaktivacija herpesvirusa, odnosno virusa iz porodice Herpesviridae (HV-6, HHV-7, Epstein-Barr virus, citomegalovirus).
Usto, smatra se kako i genetika igra signifikantnu ulogu u patogenezi ovog sindroma. Kada je u pitanju imunološki odgovor, kod pacijenata kod kojih se razvio ovaj sindrom u akutnoj fazi bolesti je dokazana veća količina cirkulirajućih CD4+ T limfocita i CD8+ T limfocita koji ujedno proizvode i velike količine TNF faktora i interferon gama citokina.
Postoje indicije i o povećanoj aktivnosti JAK-STAT signalnog puta u aktiviranim T limfocitima koji potencijalno može biti i terapijski cilj u saniranju DRESS sindroma. Usto, karakteristična za sam sindrom je i pojava periferne eozinofilije (veća količina eozinofila u periferiji), po čemu je ujedno i samo stanje dobilo ime.
S druge strane, kod 75 % pacijenata se u DRESS sindromu javlja fenomen reaktivacije virusa iz već spomenute porodice Herpesviridae. Ipak, uloga reaktivacije virusa u DRESS sindromu i dalje ostaje kontroverzna.
Naime, jedan dio stručnjaka smatra kako zbog nastale imunodeficijencije kod pojave ovog stanja dolazi i do reaktivacije navedenih virusa, dok s druge strane postoji hipoteza i o direktnom učinku nekih lijekova na povećanu replikaciju virusa. U svakom slučaju, u kliničkom smislu, pojava reaktivacije virusa uz reakciju preosjetljivosti svakako komplicira klinički tijek i liječenje pacijenata s ovim sindromom.
Sama bolest najčešće nastupa naglo uz pojavu osipa, febriliteta i često limfadenopatije (70 %). Nastupa i do 2 – 8 tjedana nakon početka korištenja lijeka (pa čak i do tri mjeseca).
Usto, karakteristika ovog sindroma je i zahvaćanje unutrašnjih organa. Pritom su najčešće pogođeni jetra i/ili bubreg, iako je moguća i zahvaćenost drugih organa. Sami simptomi mogu potrajati i do nekoliko mjeseci nakon prestanka korištenja lijeka, unatoč uporabi različitih sustavnih terapija.
Terapija prvenstveno uključuje prestanak korištenja lijeka koji se smatra odgovornim za nastalo stanje uz eventualnu potpornu terapiju lokalnim ili sustavnim kortikosteroidima.
Statistički gledano, najčešći lijekovi koji dovode do razvoja ovog stanja uključuju karbamazepin, lamotrigin, fenitoin, alopurinol, vankomicin, sulfonamide, minociklin, dapson, antituberkulotike i meksiletin. Navedeni lijekovi se smatraju odgovornim za 75 % slučajeva pojave bolesti.
Svakako, mogući je razvoj ove pojave i kao rezultat korištenja drugih lijekova. Sam sindrom može rijetko dovesti i do fatalnih ishoda (2 – 10 % pacijenata), posebno kod starijih pacijenata te kod onih kod kojih je zahvaćeno više organa.
Ipak, kod najvećeg broja pacijenata bolest prolazi kroz maksimalno nekoliko mjeseci bez većih posljedica, iako su primijećene i određene komplikacije zbog čega je navedene pacijente nužno pratiti nakon ozdravljenja i otpuštanja iz bolnice.
Izuzetno je važno naglasiti kako ne treba neracionalno strahovati od lijekova, pa ni od gore navedenih. Naime, DRESS sindrom je izuzetno rijetka pojava čija se pojavnost procjenjuje na 0,9 – 2 pojedinca na 100.000 pacijenata godišnje. Dakle, riječ je o 0,002 % pojavnosti godišnje uzimajući u obzir maksimalnu brojku.
Uostalom, uvijek je moguće i testirati se na alergije na lijekove ako postoje objektivni razlozi za istim.
Alergija na lijekove – testiranje
Najčešći testovi alergija na lijekove uključuju lokalno testiranje na koži te ekspozicijski test, odnosno provokacijsko testiranje.
Naime, preciznost testiranja na koži (prick ili intradermalni) većine lijekova nije dovoljno precizna metoda. Primjerice, neki pacijenti mogu biti alergični na metabolit lijeka što se neće manifestirati na kožnim testovima.
U svakom slučaju, za definitivnu provjeru potencijalne alergije potrebno je provesti provokacijski test koji se smatra i zlatnim standardom utvrđivanja alergije na lijekove.
Ekspozicijski test se izvodi davanjem lijeka (postepenim) pri čemu se pacijent promatra poradi utvrđivanja pojave alergijskih reakcija. Navedeno testiranje se isključivo radi pod nadzorom liječnika i drugog zdravstvenog osoblja zbog potencijalne intervencije u slučaju pojave teže alergijske reakcije.
Pacijenti koji imaju pozitivan alergijski test na testiranjima na koži te osobe s anamnezom teških alergijskih reakcija na određen lijek (anafilaksa, DRESS sindrom) ne smiju ići na provokacijsko testiranje. U tom smislu, izuzetno je važna anamneza kako bi se na temelju toga uopće uputio pacijent na ekspozicijsko testiranje.
Zaključno, DRESS sindrom je teška ali izuzetno rijetka pojava preosjetljivosti na lijek. Treba biti svjestan potencijalne pojave samog stanja, posebno kada je riječ o zdravstvenim djelatnicima kod kojih će ovi pacijenti zbog simptomatologije sindroma završiti na njezi barem na određeno vrijeme.
Racionalna potrošnja lijekova pod kontrolom liječnika, farmaceuta i drugih zdravstvenih djelatnika je svakako optimalan način uzimanja lijeka te minimiziranja svih rizika povezanih s korištenjem lijekova.
Pročitajte i ove članke:
- Svaki lijek može imati nuspojave, no znate li ih prepoznati i što učiniti ako se one pojave?
- Alergija na penicilin: Jedna od najčešće prijavljenih alergija na lijekove! Liječnik otkriva kako se testirati, koji su simptomi i kako se liječi
- Test na alergije: Kako saznati da imate određenu alergiju? Liječnik otkriva kada je potrebno testiranje, koje vrste postoje i kakvi mogu biti rezultati.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja
- alergija na lijekove
- alergija na lijekove - osip
- alergija na lijekove - simptomi
- alergija na lijekove - testiranje
- alergijska reakcija na lijek
- alergijske reakcije na lijekove
- DRESS sindrom
- medikamentozni osip
- Lee, H. Y. (2024). Drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms (DRESS). UpToDate.
- Pichler, W. J. (2024). Drug hypersensitivity: Classification and clinical features. UpToDate.
- Drug allergy. (2022). Mayo Clinic.
- Khan, D. A. i sur. (2022). Drug allergy: A 2022 practice parameter update. The Journal of Allergy and Clinical Immunology, 150(6): 1333–1393.
- Gonzales, M. E. (2019). Osip izazvan lijekovima. HeMED.
- Spinčić, A. i sur. (2016). DRESS/DIHS: teška multisistemska reakcija preosjetljivosti na lijek. Medicina Fluminensis, 52(1): 55–61.
- Francetić, I. i sur. (2015). Nuspojave lijekova i štetni događaji vezani uz medicinske proizvode. U: Farmakoterapijski priručnik, 7. izdanje. Medicinska naklada: Zagreb.
- Antimicrobial stewardship: A competency-based approach. Video lecture: Antibiotic allergies. OpenWho.org.