Citomegalovirus je DNA herpes virus koji se može pojaviti bilo gdje u tijelu i kod svake osobe bez obzira na životnu dob. Jednom kada dobijete virus on uvijek ostaje u organizmu, a osobe rijetko znaju da ga imaju jer uglavnom ne uzrokuje probleme i nema simptome.

Što je citomegalovirus (CMV) i kako se prenosi?

Citomegalovirus spada u herpes-virus porodicu, ostali virusi iz te porodice su: herpes simplex, herpes-zoster i Epstein-Barr virus. Većina osoba do svoje 40-e godine dođe u dodir s ovim virusom, ali ne zna da ga ima jer često nema nikakve simptome. Citomegalovirus spada u skupinu latentnih virusa koji uglavnom ostaju neaktivni u tijelu.

Citomegalovirus uglavnom nije problem kod prosječne osobe jer ga njen imunitet može kontrolirati. Problemi uzrokovani CMV virusom mogu se javiti kod osoba s oslabljenim imunitetom (poput osoba koje boluju od HIV-a).

Ako ste trudni ili imate oslabljeni imunološki sustav CMV vam može stvarati probleme. Majka može virus, ako se on aktivira, tijekom trudnoće prenijeti na dijete, a kod osoba koje imaju oslabljeni imunitet (i kod osoba poslije transplantacije organa) može biti fatalan. 

Citomegalovirus prenosi se:

• slinom,
• krvlju,
• urinom,
• spermom,
• majčinim mlijekom,
• vaginalnim sekretom,
• dodirivanjem očiju ili unutar nosa te ustiju nakon kontakta s tjelesnim izlučevinama osobe koja je zaražena.

Stoga, u rizičnu skupinu spadaju osobe koje su imale:

• transfuziju krvi,
• više spolnih partnera,
• transplantaciju organa (ako je taj organ zaražen virusom) i
• djeca i odrasle osobe koje su u stalnom kontaktu s djecom.

Citomegalovirus – simptomi

Inkubacijski period od zaraze virusom do njegovih simptoma može biti od tri do dvanaest tjedana. Često je zaraza benigna i nema simptoma koji bi vas upozorili na to da se odete testirati. 

Citomegalovirus – mononukleoza

Citomegalovirus često simptomima oponaša mononukleozu (više o mononukleozi pročitajte ovdje).

Citomegalovirus kod djece

Djeca koja su se rodila s citomegalovirusom pri porodu izgledaju kao zdrava djeca. U nekim slučajevima mogu razviti simptome u kasnijim mjesecima. Neki od simptoma kod djece s citomegalovirusom su:

• prerano rođenje,
• gluhoća (u 20% slučajeva),
• niska kilaža kod rođenja,
• žuta boja kože i očiju,
• niska funkcija jetre,
• osip i/ili ljubičaste fleke po tijelu,
• abnormalno mala glava,
• povećana slezena,
• upala pluća.

Citomegalovirus kod odraslih

Kod odraslih se citomegalovirus javlja (aktivira) kod oslabljenog imuniteta, a očituje se u sljedećim simptomima:

• zamagljeni vid i sljepoća,
• upala pluća,
• bolno gutanje,
• proljev,
• povećanje jetre,
• slabost,
• gubitak apetita,
• iscrpljenost,
• naticanje mozga.

Citomegalovirus u trudnoći

Zdrava žena u trudnoći ima nizak rizik od zaraze virusom. U slučaju kada je trudnica već zaražena virusom uglavnom neće imati simptome, ali fetus može biti pod rizikom od zaraze. Šanse da se virus u trudnoći prenese s majke na dijete su 30-50%. Od djece koja budu zaražena svega 10% ima simptome. 

Žene koje se zaraze virusom tijekom trudnoće imaju vrlo male šanse da će virus prenijeti na dijete (oko 1%). Od toga će svega 10% djece kod rođenja imati simptome, dok 10% neće pokazivati simptome, ali mogu razviti dugoročne posljedice poput gubitka sluha ili određenih kognitivnih poteškoća.

Ako je virus na dijete prenesen kod dojenja (majčinim mlijekom) ili kod poroda (kontaktom s vaginalnim sekretom) dijete u većini slučajeva neće imati gotovo nikakve simptome ili komplikacije.

Dijagnoza citomegalovirusa

Postoji nekoliko metoda kojima se testira ima li osoba CMV virus. Vrsta testiranja ovisi o starosti osobe, općenitom zdravstvenom stanju, simptomima te o organu koji je zahvaćen (na kojem postoji mogućnost virusa).

Test antitijela

Kod testiranja antitijela uzima se uzorak krvi. Postoje dvije vrste antitijela koja nastaju kod osoba zaraženih citomegalovirusom:

• IgG anti-CMV – citomegalovirus – IgG pozitivan,  IgG antitijela su prva koja nastaju u tijelu kao odgovor na CMV virus. Ona nastaju unutar dva tjedna od zaraze virusom. Njihova proizvodnja u tijelu raste i u jednom trenutku prestaje i počinje padati sve do razine do koje ih više nije moguće detektirati. Ova antitijela nastaju opet kada se virus aktivira.
• IgM anti-CMV – citomegalovirus –  IgM pozitivan, IgM antitijela nastaju nekoliko tjedana nakon zaraze. Njihova razina raste kada je virus aktivan i stabilizira se kada je virus neaktivan. Nakon što je osoba zaražena virusom tijekom cijelog života imat će ova antitijela u krvi. 

Pozitivna i negativna antitijela

• Pozitivan IgG i IgM – znači da ste nedavno bili izloženi virusu po prvi put ili da se virus ponovo aktivirao. To se može potvrditi ponavljanjem nalaza unutar tri tjedna. Visoki postotak IgG antitijela nije problem već je problem ako on konstantno raste. Ako je kod drugog nalaza IgG veći za četiri puta osoba ima aktivnu infekciju.
• Pozitivan IgM i negativan IgG – može označavati nedavnu zarazu virusom.
• Negativan IgG i/ili IgM – smatra se da osoba nije zaražena virusom te da ima simptome od nekog drugog uzročnika ili je osoba rođena s virusom (virus može biti prenesen s majke u trudnoći).

Krvnim testom detektiraju se antitijela. U slučaju da je test negativan smatra se da osoba nije zaražena CMV virusom. U nekim slučajevima bit će potrebna dodatna provjera i testiranje (virusna detekcija). Tada se na testiranje nosi uzorak tjelesne tekućine (sline, urina) ili uzorak tkiva za koji se smatra da je zahvaćen virusom. 

Testiranja se rade samo u slučaju kada osoba ima neke od navedenih simptoma (odnosno kada je virus aktivan) u suprotnom nalazi mogu biti negativni. 

Testiranje na CMV – biopsija

Ovim putem se testira prisutnost virusa krvi, urinu ili tjelesnim izlučevinama. Ovim testom se dijagnosticira CMV kod djece, ali može se koristiti i kod odraslih. 

Testiranjem virusne kulture rezultat se može odrediti u par dana, nakon toga ponavlja se testiranje za tri tjedna jer u nekim slučajevima virus može biti prisutan u vrlo niskom postotku kod prvog testiranja.

Liječenje citomegalovirusa

Još uvijek se testira i razvija cjepivo za liječenje CMV-a. Trenutno ne postoji lijek koji u potpunosti uklanja simptome i uzroke CMV-a, ali kod zdravih osoba i djece on nije ni potreban. Ako su testovi pokazali da ste pozitivni na CMV liječnik vam može prepisati IV lijekove (indukcijska terapija). 

U nekim slučajevima može biti potrebno primiti lijek direktno u organ koji je zahvaćen (oči, prsa…)

Ne postoje prirodni načini liječenja citomegalovirusa. 

Prevencija citomegalovirusa

Prevencija citomegalovirusa vrlo je jednostavna jer je najčešći način zaraze kroz tjelesne tekućine koje su došle u kontakt s rukama. Potom se uglavnom apsorbira kroz nos ili usta. 

• Osobe koje su u svakodnevnom kontaktu s djecom trebale bi koristiti higijensku zaštitu (rukavice) i redovito prati ruke. Običan sapun i voda djeluju u uklanjanju virusa s kože.
• Izbjegavajte kontakt sa suzama ili slinom kada ljubite dijete.
• Izbjegavajte dijeliti hranu i pića iz iste posude/čaše s drugima.
• Koristite kondome tijekom spolnih odnosa (i kod oralnog odnosa).
• Ako ćete primiti transfuziju krvi porazgovarajte sa svojim liječnikom o mogućnosti zaraze.

• citomegalovirus
• mononukleoza
• trudnoća