Ljudi se bore protiv virusa otkad postoje. Što se nekih virusnih bolesti tiče, cjepiva i antivirusni lijekovi spriječili su širenje infekcije ili pomogli ljudima da se oporave. Čak smo uspjeli iskorijeniti jednu bolest – velike boginje. Otkad postoji zapis o biljkama ili životinjama, postoje i virusi. Život se prilagodio, promijenio, evoluirao – no virusi i dalje stvaraju probleme.

Današnji virusi vrlo su složeni i gotovo ih je nemoguće kontrolirati ili obuzdati. Tijekom proteklih više od milijun godina razvili su razinu sposobnosti preživljavanja i učinkovitosti koju je zapanjujuće razumjeti. Nastavljamo proučavati, pokušavamo pronaći nove načine da ih pobijedimo, a oni nastavljaju mirno mutirati. Zato u nastavku predstavljamo najopasnije virusne bolesti.

Najopasnije virusne bolesti

S najsmrtonosnijim, najgorim virusima borimo se od početka samog čovječanstva. Bilo da ste patili od obične prehlade ili nečeg rjeđeg i opasnijeg, sigurno ste došli u kontakt s nekim ljudskim virusom. U nastavku slijedi popis osam najopasnijih virusa i bolesti koje uzrokuju.

Ebola

Godine 1976. prve poznate epidemije ebole kod ljudi su istodobno pogodile Republiku Sudan i Demokratsku Republiku Kongo. Ebola se širi kontaktom s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama ili tkivom zaraženih ljudi ili životinja. Poznati sojevi dramatično se razlikuju po svojoj smrtonosnosti. Jedan soj, Ebola Reston, čak i ne čini ljude bolesnima, iako je smrtonosan za druge primate. No, soj Bundibugyo ima stopu smrtnosti kod ljudi do 25 %, a soj Zaire do 90 %.

Nakon što se osoba zarazi virusom, bolest ima razdoblje inkubacije 2 – 21 dan. Međutim, neke su zaražene osobe asimptomatske. Početni simptomi su iznenadna malaksalost, glavobolja i bol u mišićima, koji napreduju do visoke temperature, povraćanja, ozbiljnog krvarenja (unutarnje i izvan očiju i usta) i u 50 – 90 % pacijenata do smrti, obično unutar nekoliko dana (simptomi virusne infekcije kod odraslih).

Vjerojatnost smrti ovisi o virulenciji određenog soja ebole. Virus ebole prenosi se tjelesnim tekućinama i izlučevinama, nema dokaza o prijenosu povremenim kontaktom.

Najveća zabilježena epidemija ebole pojavila se u zapadnoj Africi početkom 2014. i trebale su dvije godine da se stavi pod kontrolu. Tijekom tog vremena virus je zarazio 28.652 ljudi i odnio 11.325 života, prema Centru za kontrolu i prijenos bolesti (CDC).

Virus bjesnoće

Iako su cjepiva protiv bjesnoće za kućne ljubimce, koja su uvedena 1920-ih, pomogla da bolest postane izuzetno rijetka u razvijenom svijetu, ovo stanje ostaje ozbiljan problem u Indiji i dijelovima Afrike. Oko 59.000 ljudi svake godine umre od virusa, prema studiji iz 2019. u tjednom izvješću CDC-a o morbiditetu i smrtnosti.

Infekcija ovim virusom razvija se nakon ugriza ili ogrebotine zaraženog sisavca (ako se pitate kako se virusi prenose). Nakon što je osoba ugrizena mora odmah dobiti cjepivo protiv bjesnoće ili liječenje antitijelima, kako bi se spriječilo napredovanje bolesti. Ako se to ne učini, virus će oštetiti mozak i živce. Kada su u pitanju smrtonosni virusi, bjesnoća spada u najopasnije virusne bolesti jer je gotovo uvijek smrtonosna ako se postekspozicijska profilaksa ne primijeni prije pojave teških simptoma.

Virus ulazi u mozak duž perifernih živaca. Faza inkubacije bolesti bjesnoće može trajati i do nekoliko mjeseci, ovisno o tome koliko daleko mora prijeći da bi dosegla središnji živčani sustav. Izaziva akutnu bol, nasilne pokrete, depresiju, nekontrolirano uzbuđenje i nemogućnost gutanja vode (bjesnoća je često poznata kao “hidrofobija”).

Nakon što se ti simptomi povuku zaražena osoba doživljava razdoblja manije, nakon kojih slijede koma i smrt, obično uzrokovana respiratornom insuficijencijom. Nakon što se simptomi počnu pokazivati, smrt gotovo uvijek slijedi jer virus ima stopu smrtnosti od 99 %, prema CDC-u.

HIV (virus humane imunodeficijencije)

Procjenjuje se da je 32 milijuna ljudi umrlo od HIV-a otkako je bolest prvi put prepoznata ranih 1980-ih te je se okarakteriziralo kao zaraznu bolest koja trenutno uzima najveći danak čovječanstvu. Gotovo jedna od 25 odraslih osoba unutar afričke regije Svjetske zdravstvene organizacije je HIV pozitivna, što znači da više od dvije trećine ljudi u svijetu živi s HIV-om, prema WHO-u. U 2021. godini u svijetu je bilo 650.000 smrtnih slučajeva povezanih s HIV-om.

HIV utječe na imunološki sustav inficirajući važne stanice, CD4+ T stanice, plus makrofage i dendritične stanice. Nakon što virus zavlada, sustavno ubija te stanice, oštećujući imunitet zaražene osobe i izlažući je većem riziku od infekcija. Većina ljudi zaraženih HIV-om oboli od AIDS-a. Kad pacijent ima AIDS, uobičajene infekcije i tumori koje normalno kontroliraju CD4+ T stanice počinju utjecati na osobu. U kasnijim fazama bolesti upala pluća i razne vrste herpesa mogu zaraziti pacijenta i uzrokovati smrt.

Snažni antivirusni lijekovi omogućili su ljudima da godinama žive s HIV-om, a u rijetkim su slučajevima transplantacije matičnih stanica izliječile bolest. Bolest nastavlja pustošiti mnoge zemlje s niskim i srednjim prihodima, gdje se bilježi 95 % novih infekcija HIV-om.

Velike boginje

Godine 1980. Svjetska zdravstvena skupština proglasila je svijet slobodnim od boginja. No, prije toga, ljudi su se tisućama godina borili s velikim boginjama, a teža verzija bolesti ubila je oko 30 % onih koje je zarazila, prema WHO-u. Preživjelima su ostavile duboke, trajne ožiljke i često sljepoću.

Velike boginje lokaliziraju se u malim krvnim žilama kože te u ustima i grlu. Na koži to rezultira karakterističnim makulopapuloznim osipom, a kasnije i izdignutim mjehurićima ispunjenim tekućinom. Ima ukupnu stopu smrtnosti 30 – 35 %. Vjeruje se da su se velike boginje pojavile u ljudskoj populaciji oko 10.000 godina pr. Kr.

Procjenjuje se da je bolest ubijala oko 400.000 Europljana godišnje tijekom zadnjih godina 18. stoljeća i bila je odgovorna za trećinu svih sljepoća. Od svih zaraženih, između 20 – 60 % odraslih i više od 80 % djece umrlo je od bolesti.

U populacijama izvan Europe, gdje su ljudi imali malo kontakta s virusom prije nego što su ga posjetitelji donijeli u njihove regije, stope smrtnosti bile su mnogo veće. Primjerice, povjesničari procjenjuju da su velike boginje, koje su unijeli europski istraživači, ubile 90 % domorodačkog stanovništva Amerike. Samo u 20. stoljeću velike boginje ubile su 300 milijuna ljudi.

Hantavirus

Hantavirusni plućni sindrom (HPS) je smrtonosna bolest za one koji se zaraze ovim virusom. Prvi je put ovaj virus dobio veliku pozornost u SAD-u 1993., prema CDC-u. Zdrav, mladi Navajo muškarac i njegova zaručnica koji su živjeli u području Four Corners u SAD-u umrli su u roku od nekoliko dana od pojave nedostatka zraka.

Hantavirusni plućni sindrom (HPS) je smrtonosna bolest koju prenose zaraženi glodavci urinom, izmetom ili slinom. Ljudi se mogu zaraziti ako udišu virus u obliku aerosola.

Iako rijedak, HPS je potencijalno smrtonosan. Kontrola glodavaca u i oko kuće ostaje primarna strategija za sprječavanje infekcije hantavirusom. Simptomi uključuju tahikardiju i tahipneju, a mogu dovesti do kardiopulmonalne faze, gdje može doći do kardiovaskularnog šoka, te je potrebna hospitalizacija bolesnika.

Nekoliko mjeseci kasnije zdravstvene su vlasti izolirale hantavirus iz jelenskog miša koji je živio u kući jedne od zaraženih osoba. Više od 833 ljudi u SAD-u oboljelo je od HPS-a do kraja 2020., posljednje godine za koju su objavljeni podaci, a 35 % ih je umrlo od te bolesti, prema CDC-u. Virus se ne prenosi s jedne osobe na drugu, već se ljudi zaraze izlaganjem izmetu zaraženih miševa.

Prethodno je drugačiji hantavirus, nazvan korejska hemoragijska groznica, izazvao epidemiju ranih 1950-ih, tijekom Korejskog rata, kada je više od 3.000 vojnika UN-a zaraženo, a oko 12 % njih je umrlo.

Virus gripe

Prema CDC-u gripa ubija mali dio ljudi koje zarazi, oko 1,8 na 100.000 ljudi svake godine, ali budući da zarazi toliko ljudi, jedan je od vodećih ubojica u svijetu. Tijekom tipične sezone gripe do 650.000 ljudi diljem svijeta umrijet će od te bolesti, prema WHO-u. Povremeno se pojavi novi soj gripe i pandemija se proširi svijetom. Često ti novi sojevi imaju višu stopu smrtnosti od endemske gripe.

Kako bi napao domaćina, ovojnica virusa uključuje proteine koji se vežu za receptore na vanjskoj strani stanica u plućima i dišnim putovima žrtve. Nakon što se virus zakači za stanicu, preuzima njezine metaboličke funkcije i stanica umire. Mrtve stanice u dišnim putevima uzrokuju curenje iz nosa i grlobolju. Previše mrtvih stanica u plućima uzrokuje smrt.

Cijepljenje protiv gripe uobičajeno je u razvijenim zemljama. Međutim, cijepljenje koje je učinkovito jednu godinu možda neće nužno djelovati sljedeće godine, zbog načina na koji se razvija virus gripe i činjenice da će novi sojevi uskoro zamijeniti stare.

Pročitajte članak “U Hrvatsku je stiglo novo cjepivo protiv gripe sukladno preporuci WHO-a! HZJZ je objavio tko se može besplatno cijepiti“.

Denga virus

Denga hemoragijska groznica, koju uzrokuje virus dengue, bolest je koju prenose komarci i koja se prvi put pojavila 1950-ih na Filipinima i Tajlandu. Otad se proširio po tropskim i suptropskim područjima svijeta. Do 40 % svjetske populacije sada živi u područjima gdje je denga groznica endemična, a bolest će se širiti dalje jer klimatske promjene omogućuju komarcima koji je prenose da se šire u druge regije.

Prema WHO-u, denga groznicom godišnje se zarazi 100 – 400 milijuna ljudi. Iako denga groznica ima nižu stopu smrtnosti od nekih drugih virusa, oko 1 %, virus može uzrokovati bolest sličnu eboli zvanu denga hemoragična groznica, koja ima stopu smrtnosti od 20 % ako se ne liječi.

Poznata i kao “kostolomna groznica” zbog ekstremne boli tijekom groznice, virusi denga groznice prenose se na ljude putem ugriza zaraznih ženki komaraca Aedes. Virus denga groznice cirkulira u krvi čovjeka 2 – 7 dana, a za to vrijeme postoji temperatura. Mogu postojati jaka retroorbitalna bol (bol iza očiju koja je karakteristična za infekcije denga groznice) i gastritis s nekom kombinacijom pridružene boli u trbuhu, mučnine, povraćanja zgusnute krvi nalik talogu kave ili teškog proljeva.

Cjepivo protiv denga groznice odobrila je 2019. godine američka Uprava za hranu i lijekove za upotrebu kod djece u dobi 9 – 16 godina, koja žive u područjima gdje je denga groznica uobičajena i s potvrđenom poviješću infekcije virusom, prema CDC-u.

Rotavirus

Rotavirus uzorkuje proljev koji godišnje ubije oko 250.000 djece, uglavnom u Nigeriji i Indiji. Virus se može brzo širiti, putem onoga što istraživači nazivaju fekalno-oralnim putem (što znači da male čestice izmeta na kraju budu konzumirane).

Budući da virus može dugo živjeti izvan domaćina, do prijenosa može doći gutanjem kontaminirane hrane ili vode ili izravnim kontaktom s kontaminiranim površinama, a zatim stavljanjem ruku u usta. Nakon što uđe, rotavirus inficira stanice koje oblažu tanko crijevo i razmnožava se. On ispušta enterotoksin koji uzrokuje gastroenteritis, odnosno proljev.

Zahvaljujući cjepivima, djeca u razvijenom svijetu rijetko umiru od infekcije. No, bolest je veliki ubojica u zemljama u razvoju, gdje rehidracijski tretmani nisu široko dostupni.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da u svijetu postoji više od 25 milijuna ambulantnih posjeta i dva milijuna hospitalizacija svake godine zbog rotavirusnih infekcija. Zemlje koje su uvele cjepivo izvijestile su o oštrom padu broja hospitalizacija i smrti od rotavirusa.

Sada su dostupna dva cjepiva za zaštitu djece od rotavirusa, vodećeg uzroka teških proljeva među bebama i malom djecom.

Pročitajte i ove članke:

• Ove bolesti mogle bi ubiti 12 puta više ljudi do 2050.! Znanstvenici pozivaju na “hitnu akciju” smanjivanja rizika
• Strah od novih pandemija: Bolesti se sve češće prenose sa životinje na čovjeka! Znanstvenici otkrivaju što stoji iza toga
• Bakterijske bolesti dišnog sustava: Ovih 5 infekcija češće su u zimskim mjesecima i važna je brza dijagnoza! Liječnik otkriva sve detalje.

• kako se virusi prenose
• najopasnije virusne bolesti
• simptomi virusne infekcije kod odraslih
• smrtonosni virusi
• virusne bolesti

Učitaj više izvora