Mukozitis je upala i oštećenje sluznice koja oblaže usnu šupljinu, ždrijelo ili druge dijelove probavnog sustava, pri čemu se najčešće javlja kao nuspojava onkološkog liječenja.

Sluznica, koja inače ima zaštitnu ulogu i omogućuje nesmetano uzimanje hrane i tekućine, postaje oštećena, bolna i sklona infekcijama, što može značajno narušiti kvalitetu života bolesnika.

Iako se mukozitis najčešće povezuje s kemoterapijom i zračenjem, može se pojaviti i u drugim situacijama, osobito kod osoba oslabljenog imuniteta.

Važno je naglasiti da težina simptoma može varirati od blagih promjena do teških ulceracija koje onemogućuju normalno hranjenje. Pravovremeno prepoznavanje i liječenje ključno je za sprječavanje komplikacija.

Mukozitis – uzroci i rizični faktori

Mukozitis se najčešće razvija kao posljedica oštećenja brzodijelećih stanica sluznice, što je osobito izraženo tijekom liječenja malignih bolesti. Kemoterapija i radioterapija ne djeluju samo na tumorske stanice, nego i na zdrave stanice sluznice (afte u ustima nakon kemoterapije).

Osim toga, rizični faktori uključuju lošu oralnu higijenu, pušenje i konzumaciju alkohola, koji dodatno iritiraju sluznicu i usporavaju njezino zacjeljivanje.

Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, poput bolesnika nakon transplantacije ili s kroničnim bolestima, imaju povećan rizik od razvoja težih oblika mukozitisa. Također, određeni lijekovi, nutritivni nedostaci i dehidracija mogu dodatno pridonijeti oštećenju sluznice.

Mukozitis – simptomi i komplikacije

Simptomi mukozitisa razvijaju se postupno i mogu započeti kao blago crvenilo i osjetljivost sluznice, no s vremenom mogu napredovati do bolnih ranica i ulceracija koje otežavaju govor, gutanje i unos hrane (ranice u ustima nakon kemoterapije).

Bolesnici često opisuju peckanje, suhoću u ustima (oralni mukozitis) i povećanu osjetljivost na toplu, hladnu ili začinjenu hranu, što dodatno otežava svakodnevno funkcioniranje. U težim slučajevima može doći do krvarenja, infekcija i stvaranja naslaga na sluznici, što dodatno pogoršava stanje.

Stadiji mukozitisa obično se dijele od blagih oblika, gdje je prisutno samo crvenilo, do teških oblika s dubokim ulceracijama i nemogućnošću uzimanja hrane.

Progresija iz blagog u teži oblik može biti brza, osobito kod bolesnika koji primaju intenzivnu terapiju, zbog čega je važno redovito pratiti simptome. Komplikacije mukozitisa uključuju:

• pothranjenost – bol u ustima, grlu, jednjaku ili probavnim organima može otežati hranjenje što može imati ozbiljne posljedice za osobe oboljele od raka, koje su već sklone odbojnosti prema hrani i gubitku težine, a za koje je odgovarajuća prehrana posebno važna; čak 70 % njih može zahtijevati hospitalizaciju zbog hranjenja putem sonde
• kronični proljev – osobe s upornim proljevom ili krvlju u stolici možda će morati biti hospitalizirane i pod nadzorom kako bi se zaštitile od dehidracije ili anemije zbog gubitka krvi (gastrointestinalni mukozitis)
• infekcija – kada se sluznice razgrade, organizam gubi jednu od svojih najvažnijih zaštitnih barijera protiv infekcije; osobe koje primaju kemoterapiju s mukozitisom i neutropenijom (nedostatak bijelih krvnih stanica) imaju povećan rizik od sepse, sistemske infekcije krvotoka
• neoptimalno liječenje raka – teški mukozitis može zahtijevati od nekih osoba s rakom da odgode ili smanje svoje liječenje, što predstavlja dodatne rizike za njihovo zdravlje; više od 30 % ljudi prekida liječenje kao rezultat ovog stanja.

Mukozitis – liječenje i dijagnostika

Dijagnoza mukozitisa postavlja se kliničkim pregledom, pri čemu liječnik procjenjuje izgled sluznice, stupanj oštećenja i prisutnost komplikacija poput infekcija. U većini slučajeva dodatne pretrage nisu potrebne, osim ako postoji sumnja na sekundarne infekcije ili druge uzroke simptoma.

Liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma, sprječavanje infekcija i poticanje cijeljenja sluznice, pri čemu se koriste lokalni anestetici, antiseptici i preparati koji štite sluznicu. Kod težih oblika mogu biti potrebni:

• analgetici
• antimikrobna terapija (antibiotici)
• privremena prilagodba ili odgoda onkološke terapije
• parenteralna prehrana
• intravenska nadoknada tekućine.

Važan dio liječenja uključuje održavanje dobre oralne higijene i redovitu kontrolu kod liječnika. Osobe koje pate od mukozitisa mogu si pomoći jednostavnim mjerama koje smanjuju iritaciju sluznice i potiču njezino zacjeljivanje (mukozitis – prirodno liječenje):

• redovito ispiranje usne šupljine blagim otopinama, poput fiziološke otopine ili otopine sode bikarbone, može pomoći u održavanju čistoće i smanjenju nelagode
• izbjegavanje začinjene, kisele i vrlo tople hrane
• konzumacija mekane i lako probavljive hrane koja manje nadražuje sluznicu
• unos dovoljno tekućine kako bi se spriječila suhoća sluznice
• smanjenje pušenja i izbjegavanje alkohola dodatno doprinose oporavku.

Potrebno je potražiti liječničku pomoć ako se pojavi:

• pogoršanje boli u tolikoj mjeri da onemogućuje uzimanje hrane i tekućine, jer to može dovesti do dehidracije i pothranjenosti
• znakovi infekcije, poput povišene temperature, gnojnog iscjetka ili jakog crvenila i oticanja
• krvarenje iz sluznice
• naglo pogoršanje općeg stanja.

Osobe koje su na kemoterapiji ili radioterapiji trebaju biti posebno oprezne i redovito pratiti stanje sluznice. Pravovremena intervencija može spriječiti ozbiljne komplikacije.

Pročitajte i ove članke:

• Kako se pripremiti za terapiju zračenjem? Ovo morate znati prije nego počnete
• Kemoterapija – djelovanje, vrste i nuspojave
• Bolne afte: Četiri kućna lijeka za zacjeljivanje ranica u ustima.

• afte u ustima nakon kemoterapije
• gastrointestinalni mukozitis
• mukozitis
• mukozitis - liječenje
• mukozitis - prirodno liječenje
• oralni mukozitis
• ranice u ustima nakon kemoterapije

Učitaj više izvora