Parenteralna prehrana – kome je potrebna i kako izgleda?

Budite prvi i komentirajte!
3 min čitanja

Maja Kuzelj Grgić

mag. comm.

Parenteralna prehrana se, za razliku od enteralne (putem sonde ili stome, tj. putem koji zaobilazi usta i jednjak) i peroralne prehrane, primjenjuje kod bolesnika u kojih probavni sustav nije u stanju primiti hranu ili enteralne pripravke.

Riječ je o dopremanju hranjivih tvari direktno u krvožilni sustav putem infuzije. Na taj način nadoknađuju se voda, energijski supstrati (glukoza i lipidi) i ostali nutritivni sastojci.

Parenteralna prehrana – važna procjena stanja probavnog sustava

Gastroenterolog donosi odluku o uvođenju parenteralne prehrane nakon procjene stanja uhranjenosti i stanja probavnog sustava. Zadnja je opcija kad oralna i enteralna prehrana ne zadovoljavaju sve energijske i nutritivne potrebe.

Najčešće se uvodi kod:

prisustva suženja (striktura) u probavnom sustavu, distalnih fistula i teškog oblika sindroma kratkog crijeva – potonje je najčešća indikacija za dugotrajnu upotrebu parenteralne prehrane, kako bi se korigirao nutritivni manjak i sindrom malnutricije, (stanje energijskog, proteinskog ili nutritivnog manjka koji uzrokuje pogoršanje bolesti), pogotovo kod Crohnove bolesti,
pothranjenosti ili rizičnosti za razvoj pothranjenosti – ako se ne može uzimati odgovarajuća količina hrane oralnim putem, pogotovo kod ulceroznog kolitisa ili prije priprema za kirurški zahvat, zračenje ili kemoterapiju,
velikih kirurških zahvata, teških opeklina i traume glave, sepse – pri čemu može smanjiti smrtnost,
bolesti u okviru kojih je potrebno potpuno odmaranje crijeva – neki stadiji Crohnove bolesti, ulcerozni kolitis, teški pankreatitis (upala gušterače),
probavnih bolesti dječje dobi – prirođene anomalije, dugotrajni proljevi bez obzira na uzrok,
bolesnika u dubokoj komi,
manjka jednog ili više mikronutrijenata.

Vrste parenteralne prehrane

Dvije su vrste parenteralne prehrane:

Djelomična parentalna prehrana zadovoljava samo dio dnevnih prehrambenih potreba, nadopunjavajući oralnu prehranu, tj. prehranu na usta. Mnogi hospitalizirani bolesnici na ovaj način primaju otopine dekstroze ili aminokiselina.
Potpuna parenteralna prehrana namijenjena bolesnicima s nefunkcionalnim probavnim sustavom, zadovoljava čitave dnevne prehrambene potrebe te se može provoditi u bolnici ili kod kuće.

Parenteralna prehrana – dva načina provođenja

Budući da su otopine za potpunu parenteralnu prehranu koncentrirane i mogu izazvati trombozu perifernih vena, obično je potrebno uvođenje centralnog venskog katetera. Naime, parenteralna se prehrana može provoditi na dva načina:

centralni venski pristup – putem jedne od centralnih vena uvođenjem centralnog venskog katetera, osnovni je cilj veći energijski unos kroz dulje razdoblje u svrhu postizanja nutritivne i metaboličke ravnoteže, komplikacije mogu biti mehaničke (npr. pneumotoraks, ozljeda brahijalnog pleksusa, ozljeda torakalnog voda, tromboza itd.), infekcijske (infekcije vezane za mjesto postavljanja katetera i sepsa), metaboličke (najčešće su posljedica neodgovarajućeg doziranja pojedinih nutritivnih sastojaka) i gastrointestinalne (oštećenje funkcije jetre) prirode, komplikacije se mogu reducirati pažljivim postavljanjem katetera i nadzorom procesa parenteralne prehrane,
periferni venski pristup – putem perifernog (površinske vene gornjih udova) venskog pristupa koji podrazumijeva unos hranjivih tvari unutar dva tjedna, kad nije moguće uvođenje centralnog venskog katetera, kod sepse i kratkotrajne parcijalne parenteralne prehrane, najčešće su komplikacije lokalna iritacija vena, bol, flebitis i tromboflebitis.

Parenteralna prehrana – sastav infuzije

Pripravci za parenteralnu prehranu mogu zadovoljiti sve nutritivne potrebe bolesnika jer sadrže sve hranjive tvari potrebne organizmu, a to su:

mikronutrijenti – glukoza, aminokiseline, lipidi,
makronutrijenti – elektroliti, minerali u tragovima, vitamini,
voda.

Uglavnom se svi sastojci u sterilnim uvjetima pomiješaju iz infuzijske boce, bočice ili ampule u posebnu sterilnu infuzijsku vrećicu u točno određenom omjeru prema potrebama pojedinog pacijenta.

Parenteralna prehrana – pripravci

Pripravci za parenteralnu prehranu, ovisno o stanju bolesnika, mogu biti:

standardizirani – unaprijed određen sastav koji može zadovoljiti dnevne potrebe većine odraslih bolesnika, za odrasle bolesnike čije se nutritivne potrebe više ne mijenjaju, postoje gotovi industrijski pripravci i oni koji se mogu pripremiti u bolničkoj ljekarni,
individualizirani – napravljeni su za svakog bolesnika ponaosob uzimajući u obzir njegove energetske i nutritivne potrebe, stanje bolesti i tjelesnu masu, pripremaju se isključivo prema preskripciji liječnika.

Prema omjeru infuzije mogu biti 2-u-1, tj. sadržavati glukozu i aminokiseline s elektrolitima, a mogu biti i 3-u-1, tj. uz sve prethodno navedeno sadržavati i lipide.

Parenteralna prehrana kod kuće

Postoji mogućnost provođenja parenteralne prehrane i kod kuće za sve bolesnike kojima se zbog nefunkcionalnosti probavnog sustava nameće dugotrajno ili doživotno hranjenje krvožilnim putem. Ovakav način smanjuje trajanje boravka u bolnici, značajno je jeftinija, a komplikacije parenteralne prehrane značajno su rjeđe.

Parenteralna prehrana u djece

Ako je parenteralna prehrana potrebna djetetu, neminovna je stalna briga jednog roditelja koji će time dobiti status njegovatelja. Važna je edukacija roditelja i okoline.

Jedini centar u Republici Hrvatskoj koji provodi kućnu i bolničku parenteralnu prehranu za djecu je Referentni centar za dječju gastroenterologiju i prehranu Klinike za dječje bolesti Zagreb.