Parenteralna prehrana – kome je potrebna i kako izgleda?

venski kateter

Parenteralna prehrana se, za razliku od enteralne (putem sonde ili stome, tj. putem koji zaobilazi usta i jednjak) i peroralne prehrane, primjenjuje kod bolesnika u kojih probavni sustav nije u stanju primiti hranu ili enteralne pripravke.

Riječ je o dopremanju hranjivih tvari direktno u krvožilni sustav putem infuzije. Na taj način nadoknađuju se voda, energijski supstrati (glukoza i lipidi) i ostali nutritivni sastojci.

Parenteralna prehrana – važna procjena stanja probavnog sustava

Gastroenterolog donosi odluku o uvođenju parenteralne prehrane nakon procjene stanja uhranjenosti i stanja probavnog sustava. Zadnja je opcija kad oralna i enteralna prehrana ne zadovoljavaju sve energijske i nutritivne potrebe.

 

bmi uhranjenost

Najčešće se uvodi kod:

  • prisustva suženja (striktura) u probavnom sustavu, distalnih fistula i teškog oblika sindroma kratkog crijeva – potonje je najčešća indikacija za dugotrajnu upotrebu parenteralne prehrane, kako bi se korigirao nutritivni manjak i sindrom malnutricije, (stanje energijskog, proteinskog ili nutritivnog manjka koji uzrokuje pogoršanje bolesti), pogotovo kod Crohnove bolesti,
  • pothranjenosti ili rizičnosti za razvoj pothranjenosti – ako se ne može uzimati odgovarajuća količina hrane oralnim putem, pogotovo kod ulceroznog kolitisa ili prije priprema za kirurški zahvat, zračenje ili kemoterapiju,
  • velikih kirurških zahvata, teških opeklina i traume glave, sepse – pri čemu može smanjiti smrtnost,
  • bolesti u okviru kojih je potrebno potpuno odmaranje crijeva – neki stadiji Crohnove bolesti, ulcerozni kolitis, teški pankreatitis (upala gušterače),
  • probavnih bolesti dječje dobi – prirođene anomalije, dugotrajni proljevi bez obzira na uzrok,
  • bolesnika u dubokoj komi,
  • manjka jednog ili više mikronutrijenata.

Vrste parenteralne prehrane

Dvije su vrste parenteralne prehrane:

  • Djelomična parentalna prehrana zadovoljava samo dio dnevnih prehrambenih potreba, nadopunjavajući oralnu prehranu, tj. prehranu na usta. Mnogi hospitalizirani bolesnici na ovaj način primaju otopine dekstroze ili aminokiselina.
  • Potpuna parenteralna prehrana namijenjena bolesnicima s nefunkcionalnim probavnim sustavom, zadovoljava čitave dnevne prehrambene potrebe te se može provoditi u bolnici ili kod kuće.

Parenteralna prehrana – dva načina provođenja

Budući da su otopine za potpunu parenteralnu prehranu koncentrirane i mogu izazvati trombozu perifernih vena, obično je potrebno uvođenje centralnog venskog katetera. Naime, parenteralna se prehrana može provoditi na dva načina:

  • centralni venski pristup – putem jedne od centralnih vena uvođenjem centralnog venskog katetera, osnovni je cilj veći energijski unos kroz dulje razdoblje u svrhu postizanja nutritivne i metaboličke ravnoteže, komplikacije mogu biti mehaničke (npr. pneumotoraks, ozljeda brahijalnog pleksusa, ozljeda torakalnog voda, tromboza itd.), infekcijske (infekcije vezane za mjesto postavljanja katetera i sepsa), metaboličke (najčešće su posljedica neodgovarajućeg doziranja pojedinih nutritivnih sastojaka) i gastrointestinalne (oštećenje funkcije jetre) prirode, komplikacije se mogu reducirati pažljivim postavljanjem katetera i nadzorom procesa parenteralne prehrane,
  • periferni venski pristup – putem perifernog (površinske vene gornjih udova) venskog pristupa koji podrazumijeva unos hranjivih tvari unutar dva tjedna, kad nije moguće uvođenje centralnog venskog katetera, kod sepse i kratkotrajne parcijalne parenteralne prehrane, najčešće su komplikacije lokalna iritacija vena, bol, flebitis i tromboflebitis.

Parenteralna prehrana – sastav infuzije

Pripravci za parenteralnu prehranu mogu zadovoljiti sve nutritivne potrebe bolesnika jer sadrže sve hranjive tvari potrebne organizmu, a to su:

  • mikronutrijenti – glukoza, aminokiseline, lipidi,
  • makronutrijenti – elektroliti, minerali u tragovima, vitamini,
  • voda.

 

infuzijska vrečica

Uglavnom se svi sastojci u sterilnim uvjetima pomiješaju iz infuzijske boce, bočice ili ampule u posebnu sterilnu infuzijsku vrećicu u točno određenom omjeru prema potrebama pojedinog pacijenta.

Parenteralna prehrana – pripravci

Pripravci za parenteralnu prehranu, ovisno o stanju bolesnika, mogu biti:

  • standardizirani – unaprijed određen sastav koji može zadovoljiti dnevne potrebe većine odraslih bolesnika, za odrasle bolesnike čije se nutritivne potrebe više ne mijenjaju, postoje gotovi industrijski pripravci i oni koji se mogu pripremiti u bolničkoj ljekarni,
  • individualizirani – napravljeni su za svakog bolesnika ponaosob uzimajući u obzir njegove energetske i nutritivne potrebe, stanje bolesti i tjelesnu masu, pripremaju se isključivo prema preskripciji liječnika.

Prema omjeru infuzije mogu biti 2-u-1, tj. sadržavati glukozu i aminokiseline s elektrolitima, a mogu biti i 3-u-1, tj. uz sve prethodno navedeno sadržavati i lipide.

Parenteralna prehrana kod kuće

Postoji mogućnost provođenja parenteralne prehrane i kod kuće za sve bolesnike kojima se zbog nefunkcionalnosti probavnog sustava nameće dugotrajno ili doživotno hranjenje krvožilnim putem. Ovakav način smanjuje trajanje boravka u bolnici, značajno je jeftinija, a komplikacije parenteralne prehrane značajno su rjeđe.

Parenteralna prehrana u djece

Ako je parenteralna prehrana potrebna djetetu, neminovna je stalna briga jednog roditelja koji će time dobiti status njegovatelja. Važna je edukacija roditelja i okoline.

Jedini centar u Republici Hrvatskoj koji provodi kućnu i bolničku parenteralnu prehranu za djecu je Referentni centar za dječju gastroenterologiju i prehranu Klinike za dječje bolesti Zagreb.

Članak objavljen:

Ocijenite članak

4 / 5   3

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu