Piše edukantica geštalt psihoterapije

Pet razloga zašto komentiranje tijela može povećati rizik od poremećaja hranjenja

Budite prvi i komentirajte!
8 min čitanja

Ivana Kurtov

mag. paed. soc.

Zdrava slika o tijelu nije ono kako tijelo izgleda, već kako se osjećamo u vezi tijela

Kada razmišljamo o poremećajima hranjenja, bez da imamo osobno iskustvo ili u neposrednoj blizini, možemo pomisliti kako se to događa tamo negdje i rijetko. U realnosti su brojke puno veće nego što to možemo zamisliti, i u usponu su.

Poremećaji hranjenja su ozbiljni psihički poremećaji koji se odnose na nezdrav odnos prema hrani, tjelesnoj težini i obliku tijela. Suprotno većini mišljenja, poremećaji hranjenja imaju veze s hranom i tijelom samo kroz simptom, dok se u uzroku nalazi poremećaj regulacije osjećaja, misli i osjećaja vrijednosti.

Također, imati poremećaj hranjenja ili pokazivati nezdravu preokupaciju hranom, tjelesnom težinom i oblikom tijela nije životni stil ni hir kroz koji prolaze mlade osobe. Trebali bismo manje normalizirati takva ponašanja i reagirati na signale poremećaja hranjenja puno ranije.

U ovom članku bit će riječi o tome zašto komentiranje tijela može povećati rizik razvijanja poremećaja hranjenja. To ne znači uzrokovati poremećaj hranjenja, već povećati rizične čimbenike za razvoj poremećaja.

Uzroci poremećaja hranjenja

Da bismo razumjeli zašto bi komentiranje tijela moglo povećati rizik od razvijanja poremećaja hranjenja, potrebno je spomenuti nešto o uzrocima. Definitivno ne možemo sa sigurnošću govoriti o jednom uzroku koji potiče poremećaj hranjenja, već o uzročnim čimbenicima.

Uzroci poremećaja hranjenja su složeni i grupiramo ih u više skupina – to je kombinacija bioloških, psiholoških, socijalnih i kulturoloških čimbenika. Poremećaj nastaje kada je aktivirano više uzročnih čimbenika.

U ovom članku bavit ćemo se komentarima koji spadaju pod socijalne i kulturološke uzročne čimbenike.

Važno je napomenuti da ovdje govorimo o prevenciji te je stoga ovaj članak važan za sve, a ne samo za osobe koje već imaju razvijen poremećaj hranjenja.

Komentiranje tijela nikad nije opcija

Gotovo svatko od nas je doživio komentare upućene tijelu, bilo da su pozitivni, negativni ili neutralni. Isto tako, možda smo ponekad uputili takve komentare u dobroj namjeri da pohvalimo drugu osobu i učvrstimo zdravu sliku o tijelu.

Imali dobru namjeru ili čak namjeru da povrijedimo, komentiranje tijela nije opcija. To nije još jedna od metoda kojom ćemo drugu osobu motivirati na promjenu i potaknuti na disciplinu brige o sebi. Najčešće se događa suprotno.

Komentiranje tijela je toliko često da ni ne naslućujemo kakve to može imati posljedice na nečiju sliku o sebi. Često je komentar na tijelo prvo što kažemo kada nekoga pozdravimo. To govori u prilog tome koliko pridajemo važnosti i vrijednosti izgledu. Možemo postaviti pitanje: “Koja je zaista svrha komentiranja tijela?“.

Pomaže li komentiranje tijela razviti zdravu sliku o tijelu?

Zdrava slika o tijelu nije ono kako tijelo izgleda, već kako se osjećamo u vezi tijela. Ako je zdrava slika osjećaj, možemo se pitati kako onda fizički izgled može izolirano utjecati na osjećaj koji imamo za tijelo. Ako i komentari utječu na osjećaj u tijelu, to nije dugotrajno i podložno je okolini.

Također, poznato je se mnoge osobe ne osjećaju dobro u svojem tijelu iako dobivaju samo pozitivne komentare o tijelu. Isto tako, osjećaji u vezi tijela se mijenjaju bez obzira mijenja li se tijelo. Možemo se u istom danu osjećati dobro i loše u svojem tijelu.

Možemo reći kako za razvijanje zdrave slike o tijelu nisu potrebni komentari, već koliko prihvaćamo i poštujemo tijelo te kako smo iznutra sami sa sobom. Sa svojim emocijama, osjećajima i mislima.

Pet velikih razloga zašto komentiranje tijela može povećati rizik razvijanja poremećaja hranjenja

Evo zašto komentiranje tijela vodi razvoju poremećaja prehrane.

1. Nikad ne znamo kako netko može čuti komentar

Sjetite se kada vam je netko uputio komentar na osnovu tijela, jeste li morali zatomiti svoju reakciju jer vam je bilo neugodno? Otkad smo došli na ovaj svijet, naša tijela su platno koje prima komentare. Bilo bi vrlo neobično da nismo počeli poistovjećivati naše samopouzdanje s izgledom.

Kada komentiramo tuđe tijelo, nikad ne možemo znati na koja iskustva će taj komentar sjesti. Možemo se zavarati ako poistovjećujemo tuđi izgled tijela sa samopouzdanjem. Izgled nema direktne veze sa samopouzdanjem. Samopouzdanje je mnogo kompleksniji pojam i ne ovisi samo o fizičkom izgledu.

Čak i kada upućujete pozitivan komentar na tijelo, ne znači da je utjecaj tog komentara pozitivan. Time šaljemo poruku kako je izgled jedino što vidimo i vrednujemo na osobi. Ako netko već ima problem s osjećajem vrijednosti, takav komentar može potaknuti ideju da je izgled najvažnija stvar i mjerilo vrijednosti.

To može biti početak opsesivnog ponašanja u vezi jedenja, odlaska na dijete ili mjerenja tijela. Provođenje dijeta povećava za 18 puta rizik za razvijanje poremećaja hranjenja.

2. Poistovjećivanje izgleda s vrijednošću

U mnogim obiteljima izgled je prva stvar koja se komentira prilikom nekog susreta. Iako mislimo kako jedan komentar neće ništa loše napraviti, u široj slici to je mnogo češće i ima puno veći utjecaj.

Još jednom podsjećamo kako sam komentar ne mora biti glavni uzrok poremećaja hranjenja, ali ako sjedne na općenito loš osjećaj vrijednosti, može oblikovati nečiji osjećaj vrijednosti. Utjecaj društvenih mreža nikako u tome ne olakšava. Poruke o idealnom izgledu tijela su vrlo jasne.

Ljepota je postala sredstvo prodaje i kupnje. Slike savršenih tijela i života su više nego ikada brzo dostupne. Takve slike su redovito nerealne, ali dovoljno jake da su postale dio naše podsvijesti. Takva idealna i nerealna ljepota postaje standard s kojim se ljudi pojavljuju i izlaze na ulice.

Kada dodamo tome još i komentare tijela, oni služe kao potvrda da je to uistinu važno. “Zaista me netko primijeti i validira kada sam lijep/a.” – mnogima prođe ova misao. Najveći je problem što takva misao postaje nečija istina.

Izgled tada može zavarati i ponuditi jednostavno rješenje za nečiji nizak osjećaj vrijednosti. Kako je takav osjećaj vrijednosti kratkotrajan i ovisan o komentarima, povećava se opsesija za idealnim oblikom tijela, težine i izgleda. To može prerasti u poremećaj hranjenja.

Komentiranje tijela je toliko često — FOTO: Shutterstock

3. Imajte na umu da kontroliranje težine ima veze s regulacijom emocija

Zamislimo osobu koja da otkaz, doživi rastavu i ima dug za platiti. Život je poprilično kaotičan u tom trenutku. Previše je toga izvan kontrole i treba vremena da se stvari ponovno poslože.

Što je ta jedna stvar koju je lakše kontrolirati nego život, stres, traume i okolnosti? Tijelo. Ta osoba iz primjera krene aktivno vježbati, jesti zdravo i počinje dobivati sve više komentara na temelju izgleda. Odjednom stres te osobe zamijeni rijeka ugodnih emocija u vezi izgleda tijela i promjene životnog stila.

U zdravoj dozi ovakva promjena je zdrava. No, ako je to način bijega, onda govorimo o kontroli emocija kroz hranu, izgled i oblik tijela. Čak i kada znamo kroz što prolazi ta osoba, dok hvalimo pozitivne promjene, bilo bi korisno pitati osobu kako se osjeća. Ipak je prošla i potencijalno prolazi kroz veliki stres.

Promjena tijela i komentari koji slijede našem mozgu mogu servirati određene hormone nagrade i uskoro možemo postati opsesivni oko tijela. Nažalost, promjena tijela neće riješiti uzrok naše neugode. Neće u potpunosti maknuti stres koji prolazimo.

Postoje li dublji problemi u obitelji, dijete može početi kontrolirati tjelesnu težinu i izgled u svrhu regulacije teških osjećaja. Dobije li komentar kako sada dobro izgleda, može se zavarati kako je izgled rješenje puno dubljih problema.

Komentiranjem tijela nekad nismo ni svjesni da potičemo nezdrave mehanizme regulacije emocija.

4. Stigmatiziranje većeg oblika tijela kao jedan od uzroka poremećaja hranjenja

Koliko su puta osobe s pretilošću ili samo povećanom tjelesnom težinom dobile negativne komentare na temelju izgleda. Tome su jako podložna djeca koja imaju prirodno veće tijelo.

Kao prvo, moramo shvatiti kako se rađamo s određenim tjelesnim set-pointom. To znači da već unaprijed imamo determiniran oblik tijela. Pa tako postoje osobe s prirodnom manjim, užim tijelom, osobe s prirodno okruglim, širim oblikom tijela. Kako odrastamo, počinjemo biti platno za društvene projekcije o tome kako naše tijelo treba izgledati.

Osobe s prirodno većim tijelom počinju biti meta komentara o tome kako su njihova tijela previše zaobljena ili previše nešto drugo. Njihova tijela su stigmatizirana i istaknuta kao ona koja se trebaju popravljati u društvenoj slici idealnog i “zdravog” izgleda tijela.

Takva stigmatizacija potiče unutarnji stres, osjećaj manje vrijednosti i niskog samopouzdanja. Stres uzrokovan stigmatiziranjem tijela puno je veći nego sami oblik tijela. Na kraju može doći do narušavanja zdravlja zbog takvih komentara ako osoba koristi hranu kao utjehu.

Takav problem može otići u smjer emotivnog prejedanja i anoreksiju, odnosno restriktivno jedenje. U svakom slučaju, radi se o reguliranju osjećaja kroz hranu.

Posebno su tu ranjiva djeca koja mogu razviti ozbiljne oblike poremećaja hranjenja ako su odmalena stigmatizirana zbog većeg tijela.

5. Komentiranjem tijela potičemo uspoređivanje

Komentiranjem fizičkog izgleda prenaglašavamo da je izgled bitan nečije pažnje, divljenja i, na koncu, uspjeha. To dovodi do pretjeranog uspoređivanja s drugima. Osoba se počinje uspoređivati s onima koji dobivaju pozitivne komentare ili se trudi da održi određeni izgled tijela kako bi zadovoljila društvena očekivanja.

Kako je nemoguće izgledati kao druga osoba, mnoge osobe razvijaju nezdrave navike kako bi dostigle ili održale nekakav hvaljeni oblik tijela. U tome su društvene mreže centar uspoređivanja. Mlade osobe počinju koristiti isti životni stil koji im se plasira kao realan, a kopiraju čak i količinu hrane druge osobe.

Isto tako, to uspoređivanje prisutno je i kada se djeca ugledaju u svoje roditelje. Pa će se tako kćer uspoređivati s majkom. Ako majka negativno komentira svoje tijelo, kćer će početi usvajati iste standarde i osjećaj za vlastito tijelo.

Možemo preživjeti bez komentiranja tijela

Ako se sada pitate: “Pa o čemu pričati ako tu i tamo ne komentiramo nečije tijelo?”, znajte da je to moguće. Zdravo je i moguće razviti zdravu komunikaciju koja se ne mora bazirati na tijelu.

Isto tako, moguće je utjecati na razvijanje zdrave slike o tijelu nekomentiranjem tijela. Tijelo nije samo izgled. Što znači da ako pričamo o drugim aspektima selfa, možemo utjecati na zdravi osjećaj sebe, a to uključuje i tijelo. Istaknuti nečiju kreativnost, sposobnost da dobro sluša ili nečiju sposobnost snalaženja u prostoru utječe na razvijanje zdrave slike o sebi.

Komentiranje tijela, čak i kada dolazi s dobrom namjerom, može imati negativne posljedice koje se ne vide odmah. Važno je usmjeriti se na unutrašnje kvalitete osobe, podržavati zdravlje i blagostanje, a ne na fizički izgled.

Pročitajte i ovaj članak: