U stresnoj svakodnevici fiziološke potrebe često padaju u drugi plan. Čovjekovo funkcioniranje na “fight or flight” obrambenim postavkama nerijetko nas dovodi u nezdrav odnos prema samima sebi, svojem fizičkom i mentalnom zdravlju. U tom slučaju hrana ponekad završi u ulozi “tješitelja”, posebno u kasnim noćnima satima kada mozak treba opuštanje, a emocije proradu.

I to nije samo stvar našeg mozga i njegovih problema, nego općenito živčane mreže crijeva koja je neopisivo raznolika. Zbog tolikog broja živaca često se kaže da su crijeva “drugi mozak”, a nije nepoznato da se u trbuhu odvija mnoštvo osjećaja povezanih s raspoloženjem – kada smo zaljubljeni, imamo “leptiriće u trbuhu”, kada nam netko daje kritike, imamo “kiseo osmijeh”, moramo “gutati svoja razočarenja i poraze” itd. Naše “ja” sastoji se i od glave i od trbuha, a upravo zato smo skloni hraniti emocije. 

Posljednjih nekoliko godina stručnjaci se bave raznim temama iz područja poremećaja u prehrani. Znati da smo najdeblja nacija u Europi i ne ulijeva neku nadu u razvijanju zdravih prehrambenih navika, ali nužno je razjasniti osnovne pojmove koje se odnose na prehrambena ponašanja.

Hrana – osnovno pokretačko gorivo

Hrana je osnovno pokretačko gorivo organizma. Kada nemamo dovoljno hrane, govorimo o energetskom deficitu, a iz evolucijskih razloga ljudi procjenjuju da je gladovanje daleko veća prijetnja za preživljavanje od prejedanja. 

Međutim, zbog složenosti naših crijeva, koja imaju mnoštvo živčanih završetaka i oblikuju velik dio unutarnjeg osjećajnog svijeta, skloni smo glad povezivati s očekivanjem hrane kao ugode, a ne s energetskim deficitom. Nažalost, u današnjem prebrzom životnom funkcioniranju čovjek češće odabire hranu zbog očekivane ugode, a ne unutarnjeg energetskog deficita.

Činjenica je da stres oduzima puno mentalne energije i iscrpljuje organizam, zbog čega nerijetko posežemo za hranom kako bismo kompenzirali izgubljeno. Međutim, na taj način ne rješavamo uzrok stresa, a potičemo osjećaj krivnje jer, unatoč učinjenom izboru potencijalnog rješenja, stres nismo riješili, a prejeli smo se. 

Povezanost nutricionizma i psihologije

Naša crijeva su jedan veliki matriks koji radi u podsvijesti i surađuje s mozgom. Kada je u pitanju određena vrsta stresa, mozak treba više energije nego inače, pa je onda posuđuje od crijeva koja tada štede energiju kod probave, proizvode manje sluznih tvari i snižavaju prokrvljenost. Međutim, dugotrajna razdoblja stresa nisu više stvar prilagodbe i uštede energije, nego rizik koji dovodi do različitih crijevnih oboljenja i kroničnih bolesti.

Cilj psihologije u području nutricionizma je povećati svijest o izboru hrane koja podržava mentalno zdravlje. Pritom moramo biti svjesni da postoje određene postavke na temelju kojih su hrana i psiha značajno povezane.

1. Mozak i crijeva su povezani i surađuju, a crijeva su naš “drugi mozak”.
2. Izbor hrane utječe na naše fizičko i psihološko zdravlje.
3. Naše mentalno zdravlje utječe na naše izbore u prehrani. 
4. Važno je iz kojih razloga jedemo i načina kako jedemo.
5. Psihološka istraživanja nam mogu pomoći u razumijevanju na koji način osobe donose izbore u prehrani i što ih može motivirati na izbore koji povoljno utječu na njihovo fizičko i mentalno zdravlje.

Kako izgraditi zdrav odnos s hranom?

Vjerojatno ste pročitali već mnogo savjeta kako izgraditi zdrav odnos s hranom, ali prije nego krenete u akciju usvajanja novih navika, probajte shvatiti pozadinu tih preporuka, njihovu povezanost na živčanoj podlozi i dugotrajne posljedice koje mogu nastati (ne)mijenjanjem nezdravih navika.

1. Prorada emocija

Crijeva su “drugi mozak”. Teški osjećaji i neugodne emocije prolaze vezom od mozga do crijeva i nazad. To ujedno znači da crijeva pohranjuju emocionalna iskustva koja su osjetila te ih također mogu poslati nazad u mozak baš kada nam to i ne treba da bismo se mogli nositi sa situacijom. Prorada emocija traženjem prijateljske podrške ili stručne pomoći uvelike smanjuje uzimanje hrane kao podrške u kriznim situacijama.

2. Atmosfera tijekom jela

Obroci bi trebali biti stanja bez stresa, ljutnje ili prijetnji iz djetinjstva kao što su “Dok sve ne pojedeš, nećeš ustati od stola.” ili “Moraš pojesti sve da bi bio zdrav.” itd. Uz to, moderna stanja poput gledanja ekrana tijekom jedenja također ometaju zdravu atmosferu tijekom jela, shvaćanje količine pojedenog i funkcioniranje veze mozak-crijeva. 

3. Stres ometa rad probave

Svaki stres aktivira živce koji ometaju normalan rad probave. Stresna razdoblja mijenjaju povoljne prilike u trbuhu i mozgu, štede energiju od crijeva, sputavaju probavu i njezinu uobičajenu brzinu obavljanja vlastitih funkcija te mijenjaju crijevnu floru. Rad na sebi, stručna pomoć i psihoterapija mogu biti prevencija za razvoj kroničnog stresa. 

4. Uzrok gladi – fizička ili emocionalna?

Glavna svrha hranjenja jest da tijelu osigura energiju koja mu je potrebna da preživi i djeluje. Kada nismo zaista gladni, nego kada nas emocija motivira za uzimanje hrane, govorimo o emocionalnoj gladi koja se javlja naglo te ostavlja dojam neodoljivosti i hitne potrebe za točno određenom hranom (koja često bude neka vrsta slatkiša ili fast food).

5. Fizički izgled i slika o sebi

Ako postoje određene poteškoće u poimanju vlastitog “ja” i ako je slika o sebi narušena, osoba će vjerojatno češće tražiti odobravanje od drugih ljudi i izbjegavati situacije u kojima može biti negativno procijenjena. Činjenica je da su pritisak društva, medijsko nametanje idealnog izgleda te naglašavanje mršavosti izrazito visoki u današnje vrijeme, ali nastojte više puta razmisliti kakve zahtjeve i očekivanja stavljate ispred sebe, koliko su oni štetni za zdravlje i koliko zaista prihvaćate vlastite slabosti i nedostatke.

6. Poremećaji u prehrani

Nije svako emocionalno jedenje poremećaj u prehrani. Postoje određeni kriteriji na temelju kojih se postavlja dijagnoza određenog poremećaja u prehrani. No, imajte na umu da i to može biti rezultat nezdravog odnosa prema hrani. Sklonost strogim i zahtjevnim dijetama kod nekih ljudi započinje vrlo rano tijekom odrastanja, što može trajati cijeli život te rezultirati nekontroliranim jedenjem i čestim fazama izgladnjivanja.

7. Zdrava prehrana – način života

Nije jednostavno uspostaviti stabilnost u prehrambenom ponašanju. Tijekom određenog razdoblja u godini možda i uspijemo, ali ponekad se naruši čestim zabavama, praznicima i godišnjim odmorima kada zaboravimo sve ono što smo pokušavali tijekom godine. Imajte na umu da se zdrav odnos s hranom gradi te da je važna umjerenost. Ako se i dogode povremena prekoračenja, to je sve normalno ako se opet vraćate u svoj uravnoteženi stil zdravih, redovitih i uravnoteženih obroka uz fizičku aktivnost.

Zdrav odnos s hranom ne gradi se samo iz perspektive izbora zdravih namirnica, nego cjelokupnog psihofizičkog funkcioniranja. Imati zdrave prehrambene navike koje će opstati kroz vrijeme moguće je samo uz zdrav način života na svim drugim frontama.

Pročitajte i članke:

• Analiza popularnih dijeta: Nutricionistica objašnjava zašto je pravilna prehrana bolji izbor
• Mitovi o hrani koji vas sabotiraju: Nutricionistica otkriva sve
• Imam višak kilograma, otkud da krenem? – 6 koraka nutricionistice
• Ove su se djevojke uspješno suočile s poremećajem u prehrani: Evo kako je izgledao njihov put
• Pristup koji bi mogao promijeniti vaš odnos prema hrani: Nutricionistica objasnila kako jesti intuitivno.

• emocionalna glad
• hrana kao utjeha
• nutricionizam i psihologija
• poremećaji u prehrani
• slika o sebi
• stres
• zdrav odnos s hranom

Učitaj više izvora