Manualna medicina

Osteopatija: “Može puno, ali ne može sve!” Fizioterapeut i osteopat otkriva kako izgleda tretman i koje su najčešće zablude

Budite prvi i komentirajte!
10 min čitanja

Tomislav Stanić

Osteopatija je holistička manualna medicina koja je klasičnoj (alopatskoj) medicini komplementarna, odnosno ne odstupa od klasične medicine.

Kako bismo vam pobliže objasnili o kakvoj je praksi riječ, u sve detalje vještine osteopatije za naš portal uvest će vas Ante Gluščević, fizioterapeut i osteopat.

Osteopat – značenje

Osteopat je terapeut koji provodi osteopatski tretman. U osteopatskom radu, prilikom dijagnostike i primjene tehnika, koriste se samo ruke, zbog čega se osteopatija naziva i manualnom medicinom. Gluščević objašnjava:

Tehnike koje provodimo baziraju se na finom dodiru, dijalogu s tkivom (palpaciji), na koji se tijekom edukacije stavlja veliki naglasak. Tehnike laički možemo opisati kao pritiske na specifične točke, istezanje ili masažu. Mi ih smještamo u kategorije poput muscle energy tehnike, kranijalne tehnike (kranijalna osteopatija), limfne tehnike, osteoartikularne tehnike i visceralne osteopatije (rad na organima).

Osteopatija bi se mogla svrstati u okvir holističkog pristupa liječenju. Pojam holizma, koji sve češće čujemo u raznim popularno zdravstvenim krugovima, odnosi se na to da osteopati nastoje gledati čovjeka kroz sve aspekte, podjednako uzimajući u obzir fizičku, emotivnu pa čak i duhovnu stranu čovjeka:

Osnova rada osteopata nije liječiti simptome (najčešće bol), već pokušati pronaći uzrok nastanka simptoma. Zato, kada kažemo “holizam”, mislim na to da ćemo, u moru informacija koje dobijemo od pacijenta, trebati pronaći neki ključni trenutak uzimajući u isto vrijeme u obzir uzročno-posljedične veze, vremenski tijek simptoma, faktore poput posla kojim se osoba bavi, razine stresa itd.

Osteopat - značenje — FOTO: Ante Gluščević

Veza s klasičnom medicinom

Gluščević tvrdi da je klasična medicina preventivna samo u teoriji, a osteopatija je to u praksi.

Klasična medicina se bavi simptomatikom i liječenjem, dok je primarni motiv osteopata potpomoći organizam osobe da se samo bavi disfunkcijom.

Klasična medicina, tvrdi Gluščević, tretira patologiju, a osteopatija tretira funkcionalnu disfunkciju (osteopatsku leziju):

To su ona stanja koja netretirana mogu dovesti do pojave patologije. Najbolje to objašnjavam pacijentima na način: “To su one situacije kada kažete da vam je nešto, a ne možete točno staviti prst na to što vam je.”. Osteopati su trenirani prepoznati takve simptomatike, testovima ih potvrditi i tretirati.

Jedan od osnovnih stupova osteopatije je vjerovanje u to kako je tijelo sposobno liječiti samo sebe – da može uspostaviti homeostazu, balans. Kada neke situacije (fizičke traume, patologije, dugotrajna liječenja, stresni događaji) izbace tijelo iz balansa, kada nastupi neki oblik zagušenja u kojem se tijelo samostalno ne može izbalansirati, osteopatija nudi rješenje manualnim tretmanom kojim pokušava otkloniti dio disfunkcija.

Na taj način, podržavajući mehanizam samobalansiranja organizma, podiže kapacitet tijela da se “izbori” i da u konačnici bude bolje. Netretirane, funkcionalne disfunkcije akumulirane faktorom vremena mogu dovesti do pojave neke patologije u organizmu.

Gluščević to objašnjava na primjeru:

Dat ću primjer disfunkcije kuka. Ako imamo osobu koja radi sjedeći posao, malo se kreće i ne vježba i javi se zbog boli u kuku, možemo tretirati taj kuk (ili kralježnicu, ili nešto treće što bi bio stvarni uzrok te simptomatike), savjetovati osobu, educirati osnovnim vježbama i predložiti kakav tip treninga osoba treba. Ako osoba ne bi poslušala savjet, možemo pretpostaviti da bi jedan mogući uzrok mogao biti razvijanje patologije, npr. artroza zgloba kuka. S obzirom na to da takva patologija smanjuje kvalitetu života, u konačnici osobu može dovesti do potrebe za operacijom zgloba kuka (ugradnjom endoproteze). Tu na scenu stupa klasična medicina.

Osteopatija može biti dobar komplement i takvoj terapiji, no u takvoj je situaciji potrebnija intervencija liječnika ortopeda, fizioterapeuta i ostalih članova tima.

Je li osteopatija isto što i kiropraktika?

U nekom povijesnom smislu, osteopatija i kiropraktika su nastale u slično vrijeme i na relativno sličan način.

No, kako navodi Gluščević, osteopatija tretira cijeli organizam i traži osteopatsku leziju po cijelom tijelu – čak i tretiranjem organa (visceralna osteopatija), dok se kiropraktika temelji prvenstveno na lokomotornom sustavu i stavlja naglasak na kralježnicu:

Slično osteopatskoj leziji, kiropraktičari poznaju pojam subluksacije kralješka. Ako je segment kralježnice u disfunckiji (subluksiran), tada će njemu pripadajući inerviran tijela biti afektiran. I zbilja u neku ruku jest smisleno. Osteopati, pa i klasična medicina, također uzimaju u obzir sličan utjecaj kralježnice. Postoji utjecaj određenog segmenta kralježnice na kožni osjet, mišićnu funkciju ili funkciju organa.

Međutim, naglašava Gluščević, to je samo dio kompleksnije priče. Kiropraktičari, mnogi osteopati i fizioterapeuti koriste tehnike zvanu HVLA (high velocity low amplitude), tj. kolokvijalno škljocanje zglobova:

Već je neko vrijeme u ovim krugovima aktualan prijepor oko toga koliko takve tehnike zbilja koriste ili ne. Suštinski, što god ne šteti pacijentu, a pomaže mu – neka bude. Osteopate se trenira da ne stavljaju naglasak na jednu tehniku i jedno shvaćanje organizma, već u svojoj edukaciji prolazimo mnoge dijagnostičko-terapijske pristupe. U konačnici, dobrobit pacijenta je najbitnija, kakve god tehnike terapeut koristio, a siguran sam kako veliki broj pacijenata pomoć nalazi i u rukama dobro educiranih kiropraktičara.

Osteopatija – mitovi i zablude

Postoje brojni mitovi i zablude o osteopatiji kao metodi koja je superiornija nad ostalim metodama liječenja. Gluščević to komentira ovako:

Primjetio sam kako se oko osteopatije stvorila neka aura “posebnosti” pa čak i supremacije u odnosu na druge metode. Osteopate se često stavlja na neko specijalno mjesto što sa sobom može nositi i nerealna očekivanja.

Treba imati na umu da je osteopatska edukacija intenzivna i dugotrajna:

Hrvatska akademija osteopatije, ustanova na kojoj sam stekao svoju diplomu, ima visoke standarde osteopatske edukacije koji su usklađeni s pravilima OSEAN-a (Europsko udruženje škola osteopatije). Edukacija i trening osteopata su detaljni te zahtjevaju puno učenja, ali na koncu iz edukacije izlazimo potkovani teoretskim i praktičnim znanjima. Međutim, kada ste “jedan na jedan” s pacijentom, tu ste u suradnji. Osteopat se ne bi trebao postaviti kao autoritet, već isključivo kao suradnik, edukator i potpora osobi koja treba pomoć kroz manualnu intervenciju, a vrlo često i kroz empatično slušanje. Tako da bih rekao kako osteopati nisu mađioničari, ali je istina da kada iskreno i s dobrom namjerom pristupimo osobi, možemo oboje biti iznenađeni efektivnošću ovog pristupa.

Osteopatija je u Hrvatskoj još uvijek relativno nepoznata struka pa je tim više odgovornost na sadašnjim osteopatima i studentima da na ispravan, etičan i profesionalan način grade položaj ove struke.

Gluščević tu dodaje:

Zaključio bih da osteopatija može puno, ali ne može sve.

Osteopatski tretman — FOTO: Ante Gluščević

Osteopatija – tretman

Pacijenti kod osteopata najčešće dolaze zbog nekog problema lokomotornog sustava. Bol u donjem dijelu kralježnice, vratu i ramenima najčešći su razlozi prvog posjeta, a za njima slijede bolovi u kukovima, koljenima ili stanja nakon ozljede zglobova.

Osobe koje su redovitiji pacijenti nauče da osteopati tretiraju različita stanja oganzima, tako da drugi niz razloga čine:

glavobolje migrenskog i tenzijskog tipa
bol ili škljocanje žvačnog zgloba
bolne mjesečnice
problem s probavom poput napuhnutosti
problem s redovnošću stolice, mučninama i pojavom refluksa
problem sa spavanjem (često buđenje, loša kvaliteta sna)
manjak energije i generalno osjećaj napetosti u tijelu (bilo da je kronično ili posljedica nekog akutnog stresa).

Gluščević tu ističe:

Bitno je podsjetiti kako osteopati tretiraju sve dobne skupine. Vrlo često roditelji dovode i bebe u prvim mjesecima kako bi osteopatijom pomogli kod grčeva, problema sa spavanjem ili dojenja. Jednako tako osteopatija uspješno potpomaže trudnoću, kao i postpartalni period.

Osim toga, pacijenti traže osteopatski tretman kada izgube nadu u zdravstveni sustav:

Vrlo često je osteopatija “zadnja slamka” za koju se uhvate pacijenti koje zdravstveni sustav prožvače neprekidnim nizom često bespotrebnih dijagnostičkih i neefikasnih terapijskih procedura. Tada je uloga osteopata ne samo manualno terapijska, već nosi i veliku odgovornost vratiti osobi vjeru u to da postoji netko kome je stalo, tko će poslušati i pokušati pomoći.

Mnogi često propituju djelotvornost osteopatskih tretmana. Gluščević na to kaže:

Dobro odrađen i integriran tretman je kao neki korektivni impuls koji “ukucamo” u tijelo pacijenta i pustimo da tijelo uzme što mu treba i da samostalno integrira te korekcije. Zato između tretmana dajemo pauzu od minimalno tjedan dana, ponekad i dva tjedna. Rijetke su situacije kada se vidimo češće od toga, baš zato što tijelu moramo dati prostor i vrijeme da se “snađe”. Za određenu problematiku sugeriram 2 – 3 kontinuirana tretmana (raspoređena kroz mjesec dana). Ako je osobi bolje, educiram je bazičnim vježbama i/ili spojim s kineziologom. Ponekad je osteopatski rad baziran na frazi samog osnivača osteopatije Andrewa Taylora Stilla koji je rekao: “Find it, fix it, leave it.“.

Gluščević tvrdi da ponekad ipak treba malo više tretmana, više edukacije, vrlo često promjena nekih elemenata životnog stila. To je, naravno, pojedinim ljudima najteže na putu da budu bolje.

Međutim, naglašavam kako uloga osteopata nije isključivo provesti pasivan tretman, već i educirati pacijenta i osnažiti njegove kapacitete shvaćanja i nošenja svojeg stanja.

Osteopatija – nuspojave

Gluščević je slikovito opisao moguće nuspojave nakon osteopatskog tretmana:

Zamislite organizam kao neki zaigrani potok. Ako zablokiramo protok tog potoka, stvoriti će se jezerce. I to ne mora nužno biti loše. To je neka nova ekološka niša u kojoj će procvasti život. No, ako je taj blok preintenzivan i smanjuje protok vode, tada će se to jezerce sušiti i postati više nalik nekoj bari. Opet, i u toj bari cvate neki novi život, nove biljke, ali nije više potok. Kada maknemo barijere i uspostavimo ponovno tok, svašta će se dogoditi u kratkom vremenu. Neke stvari neće biti nužno ugodne, ali nismo ni originalno htjeli branu na potoku. U vrlo kratkom vremenu potok će opet žuboriti.

Tako je i s našim tijelom, kaže Gluščević:

Kada osoba dugo pati i kada mičemo blokade (tenzije u mišićima, ligamentima, neurološkom sustavu i sl.) i kada se uspostavi optimalan protok cirkulacije (arterijske, venske, limfe i likvora) te poboljša pokretljivost dijelova tijela (zglobova, fascije, ovojnica centralnog živčanog sustava), sigurno će osoba osjetiti promjenu. Ta promjena ne mora nužno biti negativna, ali ponekad se mogu javiti umor ili osjećaj “upale mišića“.

Manualni rad bilo koje vrste je prvenstveno rad na mozgu. Naime, mozak i koža su embriološki nastali iz istog tkiva.

Volim pacijentima opisati manualne tehnike kao da je tijelo tipkovnica, a mozak procesor. Treba vremena da naš procesor sve obradi, a mozak može koliko može taj dan. Osteopatski tretman je samo jedna aktivnost u danu u kojem ste radili, imali stres u prometu ili učili za težak ispit. Zato nakon osteopatskog tretmana predlažem da budete lagani sami sa sobom i, ako je moguće, uzmete “day off”.

Prvi posjet osteopatu

Gluščević nam je opisao prvi posjet osteopatu:

Osteopati s vama prvi dolazak posvećuju upoznavanju. To znači da će glavni element biti uzimanje vaše anamneze. Razlog vašeg dolaska je, naravno, bitan, ali jednako tako osteopat će vas upitati o zdravlju ostatka lokomotornog sustava, prethodnim ozljedama, operacijama i bolestima.

Osteopat će ispitati zdravlje oraganskih sustava, disfunkcije koje možda imate u respiratornom sustavu, probavi, mokraćnom sustavu te postoje li urološke i ginekološke tegobe. Uz to će se osvrnuti i na probleme neurološkog tipa – trnce, glavobolje, probleme sa senzorikom.

Razine stresa je teže procijeniti, ali to su elementi koji su bitni u razumijevanju vašeg organizma pa će postaviti i neka pitanja o vašem emotivnom životu. Ključno je naglasiti da osteopati o svemu slušaju onoliko koliko ste vi spremni reći i otvoriti se, pa i prisjetiti se.

Prvi posjet osteopatu — FOTO: Shutterstock

Anamnezu slijedi pregled koji će napraviti opservacijom tijela u stojećem i ležećem položaju. Osteopat tada promatra vaše držanje, pa čak i kožne promjene koje upućuju na neku disfunkciju. Kroz niz testova procijenit će pokretljivost vaše kralježnice i zglobova te stanje balansa. Ako je potrebno, izvršit će specifičnije ortopedske, neurološke i osteopatske testove.

Kada smo dobili anamnezu i napravili pregled, možemo uspostaviti radnu hipotezu o tome zbog čega je došlo do pojave simptoma. Kroz daljni rad vodimo se algoritmom test-tehnika-retest. To znači da od tog trenutka kreće i terapijski dio susreta. Kada tretiramo dio tijela, moramo znati što tretiramo. Specifičnije lokalno testiramo, tretiramo i zatim želimo ponovno testirati da vidimo postoji li razlika nakon primijenjene tehnike. Na taj način malo po malo “čistimo” disfunkcije u organizmu.

Tretman obavezno završava integracijom koja se provodi na lokalnoj, regionalnoj i cjelovitoj razini organizma:

Ne možemo osobu samo “izbaciti” sa stola bez da smirimo sustav koji je i tako dobio puno korektivnih informacija. Kao što samo već rekao, nije svaki dan isti, a organizam koji je dugo čekao tretman može biti preplavljen. Zato je često manje više u osteopatskom radu. Osobno volim svoje pacijente educirati što i zašto sam radio određene tehnike jer smatram da je iznimno bitno da osoba zna više o svojem tijelu i da na taj način sudjeluje aktivno u svojem procesu.

“Ne tražite tehniku, tražite terapeuta!”

Gluščević smatra da mu je najveći izazov kao terapeutu bio “upaliti lampicu” u glavi svake osobe, ojačati je da vjeruje da joj tijelo može i hoće pomoći te naučiti kako biti sebi pomoć kada nema potpore. Također, smatra da je uloga terapeuta bilo koje vrste da budi u osobi taj trenutak vjere, puno više nego što će joj jedna tehnika magično pomoći:

Nekim ljudima odgovara kiropraktika. Nekim ljudima odgovara osteopatija. Ne tražite tehniku, tražite terapeuta pored kojeg ćete se osjećati kao ljudsko biće koje ima pravo bez srama i osude izraziti svoje tjelesne i emotivne probleme. Kada osjetite taj trenutak, bit će vam jasno da ste na dobrom mjestu.

Pročitajte i ove članke: