Kućni test za dijabetes: Može poslužiti za rano otkrivanje! Magistar farmacije otkriva kako funkcionira i koja mu je cijena
- Budite prvi i komentirajte!
- 5 min čitanja
Šećerna bolest je posljednjih nekoliko desetljeća toliko raširena da je s razlogom mnogi stručnjaci smatraju globalnom pandemijom. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji dijabetes je kronična, metabolička bolest koja je karakterizirana povišenim vrijednostima glukoze u krvi. Povišen šećer u krvi s vremenom može dovesti do ozbiljnih oštećenja srca, bubrega, krvnih žila, očiju i živaca.
Dijabetes tipa 1 nastaje zbog nefunkcioniranja beta stanica u gušterači, što dovodi do nedostatka inzulina. Obično se javlja već u mlađoj dobi. Dijabetes tipa 2 je karakteriziran inzulinskom rezistencijom u kojoj ciljna tkiva ne koriste ispravno inzulin.
Postoji još gestacijski dijabetes, koji se može pojaviti prvi put tijekom trudnoće. Drugi rijetki tipovi dijabetesa uključuju one uzrokovane genetskim stanjima, kirurškim zahvatom, uporabom droga, pothranjenošću, infekcijama i drugim bolestima.
Kućni test za dijabetes
Dijabetes tipa 2 je onaj tip koji je odgovoran za globalnu pandemiju iste, s obzirom na rastući broj osoba koje obolijevaju od same bolesti. U borbi s ovom pandemijom se između ostalog počelo oslanjati i na kućni test za dijabetes.
Naime, jedan od ciljeva liječenja dijabetesa tipa 2 jest sniziti razinu glikiranog hemoglobina ispod 7 %. Pokazalo se kako je većina pacijenata koja je uspjela u tome imala znatno manje mikrovaskularnih posljedica bolesti. S obzirom na to da još uvijek ne postoji kućni test koji bi mjerio glikirani hemoglobin, pribjegava se onome što imamo, a to su aparati za mjerenje glukoze, odnosno kućni testovi za mjerenje šećera u krvi.
Prema hrvatskim smjernicama iz 2016. godine razina glikiranog hemoglobina niža od 7 % može se postići održavanjem prosječne koncentracije glukoze u plazmi u vrijednostima približno 8,3 – 8,9 mmol/L glukoze u krvi. U idealnim uvjetima to bi značilo da je kod osoba s dijabetesom tipa 2 ciljna koncentracija glukoze u plazmi natašte 3,9 – 7,2 mmol/L, a poslije obroka do 7,8 mmol/L.
U tom smislu za praćenje koncentracije glukoze u krvi nam je najznačajniji aparat za mjerenje šećera. Naravno, ciljevi liječenja dijabetesa se kod svakog pacijenta moraju odrediti individualno, ovisno o psihofizičkim karakteristikama, dobi i pratećim komorbiditetima.
Usto, glukometri nam mogu poslužiti u svrhu ranog otkrivanja, a i liječenja dijabetesa. Pacijenti koji su educirani od strane zdravstvenih djelatnika na adekvatan način, mogu djelovati s lijekovima u slučaju visoke razine glukoze u krvi (pacijenti koji imaju prepisane iste), odnosno u slučaju hipoglikemije mogu djelovati konzumacijom soka koji sadrži šećer ili drugom slasticom koja će im brzo podignuti glukozu u krvi na optimalnu razinu.
Za mjeriti razinu šećera u krvi danas se najčešće koristi klasičan aparat za mjerenje glukoze. Sastoji se od mjerača, lanceta (iglica) te test trakica.
Pri korištenju prvenstveno je potrebno dobro oprati i osušiti ruke s obzirom na to da hrana i druge tvari mogu dovesti do netočnog očitavanja. Zatim treba umetnuti test traku u aparat. Lancetom, odnosno iglom iz kompleta aparata za mjerenje glukoze u krvi potrebno je probosti vrh prsta. Zatim rub test trake treba držati na kapi krvi kako bi je “apsorbirao”. Nakon nekoliko sekundi mjerač će prikazati razinu šećera u krvi.
Mnoštvo je različitih aparata za mjerenje šećera na tržištu. Ipak, većina ih se temelji na istom načinu djelovanja. Koriste test trake koje sadrže glukoza-oksidazu, enzim koji reagira s glukozom u kapljici krvi, i sučelje s elektrodom unutar mjerača. Kada se trakica umetne u mjerač, reakcija glukoze zbog prisutnog enzima stvara električni signal. Drugim riječima, oksidacija glukoze stvara električnu struju, odnosno napon koji uređaj detektira. Stvoreni napon je proporcionalan razini glukoze.
Uz najdostupnije opisane kućne testove za dijabetes, postoje noviji i nešto skuplji uređaji za mjerenje razine glukoze u krvi. Riječ je o glukometrima koji se zasnivaju na senzoru koji se umetne pod kožu i čitaču pomoću kojeg se očita, odnosno skenira vrijednost glukoze.
Ti senzori u principu ne mjere razinu glukoze u krvi, već procjenjuju razinu glukoze u tekućini između stanica. Senzori se moraju mijenjati u određeno vrijeme, ovisno o vrsti senzora koji se koristi. Prednost ove metode jest što se može jednostavnije i češće očitati razinu glukoze, na temelju čega se eventualno može modificirati terapija.
Taj uređaj u nekim slučajevima može doći i u kombinaciji s inzulinskom pumpom, čineći na taj način jedinstven sustav koji automatizmom aplicira inzulin ako je previsoka razina glukoze u krvi, odnosno alarmira pacijenta ako je preniska razina glukoze. Kako je riječ o međustaničnoj tekućini, gdje razina glukoze nije potpuno identična onoj u krvi, još uvijek je poželjna, a kod nekih aparata i nužna, kalibracija s “klasičnom” metodom mjerenja glukoze u krvi.
Kućni test za dijabetes – cijena
Senzori za kontinuirano mjerenje glukoze u krvi, kao i oni tzv. flash senzori prilično su skuplji u odnosu na klasične aparate za mjerenje glukoze u krvi. Primjerice, samo senzor za mjerenje razine glukoze u krvi trenutačno košta 67 eura.
Kada se ima na umu da isti može trajati maksimalno 14 dana kada se mora promijeniti, jasno je koliko je to veliki financijski izdatak. Usto, čitač koji se, doduše, može koristiti dulje vremena također košta 67 eura. Svakako, riječ je o najdostupnijem tipu aparata te je moguće da postoje neki proizvođači i s višim cijenama.
S druge strane, klasični kućni test za dijabetes u trenutku pisanja ovog članka košta otprilike 14 eura. Trakice kao najskuplja komponenta istog koštaju između 18 – 22 eura za kutiju od 50 komada, ovisno o proizvođaču.
Ovisno o dijagnozi, korištenim lijekovima ali i drugim kriterijima, HZZO pokriva određene količine aparata, senzora i/ili trakica za hrvatske pacijente. Svakako, bilo bi poželjno da i osobe koje su u riziku od razvoja dijabetesa ili su u preddijabetesu povremeno provjeravaju razinu šećera, kako bi se na vrijeme javili liječniku u slučaju visokih vrijednosti glukoze. Isto tako, za takve osobe je neizmjerno važna prevencija u vidu tjelesne aktivnosti, ali i prilagođene prehrane.
Posljedice neliječenog ili neadekvatnog liječenja dijabetesa su strahovite te bismo svakako trebali iskoristiti tehnološke i ostale mogućnosti koje imamo na raspolaganju kako bismo prevenirali iste. Na kraju krajeva, uzrečica kaže: “Onaj tko izliječi bolest je vješt liječnik, ali onaj tko je spriječi je najbolji.“.
To je svojevrstan podsjetnik svim zdravstvenim djelatnicima, ali i svima pojedinačno da budemo odgovorni prema samima sebi i čuvamo svoje zdravlje.
Pročitajte i ove članke:
- Znakovi dijabetesa na koži: Javljaju se kod 70 % pacijenata oboljelih od ove kronične bolesti! Liječnik otkriva koji su najčešći.
- Zabranjena hrana za dijabetičare: Nutricionistica otkriva koje namirnice mogu naglo i brzo povećati razinu šećera u krvi
- Novi lijek za dijabetes tip 2: Regulira šećer u krvi, ali utječe i na gubitak kilograma! Evo tko ga smije uzimati i koje su nuspojave.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja
- Blood sugar testing: Why, when and how. (2022). Mayo Clinic.
- Zhang, M. i sur. (2022). Recent advances in optical sensors for continuous glucose monitoring. Scientific Reports, 5: 8311.
- Bruen, D. i sur. (2017). Glucose sensing for diabetes monitoring: Recent developments. Sensors (Basel), 17(8): 1866.
- Rahelić, D. i sur. (2016). Hrvatske smjernice za farmakološko liječenje šećerne bolesti tipa 2. Liječnički vjesnik, 138: 1–21.
- Jensen, S. (2011). How do glucometers work? MIT School of engineering.
- Narayan, M. V. i sur. (2006). Diabetes: The Pandemic and potential solutions. Oxford University Press: New York.
- Diabetes. WHO.