Vrijeme nakon poroda se uglavnom predstavlja kao najljepše razdoblje u životu žene koja se ostvaruje kroz ulogu majke u brizi i njezi za svoje dijete. Iako se zaista tijekom razvoja povezanosti s bebom javljaju predivne i ispunjavajuće pozitivne emocije, postoji i druga strana postpartuma o kojoj ipak nedovoljno govorimo.

Jeste li znali da čak 85 % žena tijekom postpartuma doživljava izrazite emocionalne smetnje i teške promjene raspoloženja, a da čak 10 – 15 % njih razvije ozbiljne poteškoće povezane s depresijom i anksioznošću?

Postpartum i njegova mračna strana postoje, a informiranje o istima i pružanje podrške je ključno da bi se zaštitilo mentalno zdravlje žena i majki.

Vrtlog misli i emocija u postpartumu

Tijekom prvog razdoblja nakon poroda žena prolazi kroz niz intenzivnih psihičkih i fizičkih promjena koje se nikad više tijekom života neće javljati i mijenjati u tom intenzitetu i opsegu kao u postpartumu.

Stezanje maternice i vraćanje ostalih organa u svoj prvobitni položaj, uspostavljanje dojenja i brojne nejasnoće oko istog, krvarenje i bolovi tijekom običnog odlaska na WC, problemi s probavom i ostale moguće komplikacije koje se mogu pojaviti nakon određenih medicinskih intervencija (kao što je epiziotomija) realnost su svakog postpartuma, no mnogima su nepoznanica dok se ne nađu u toj situaciji ili eventualno informativnoj pripremi za porod.

Brojne su studije u svijetu već otišle korak dalje u istraživanju mentalnog zdravlja u postpartumu te pokazale zabrinjavajuće podatke koji upućuju na sve veći postotak žena koje doživljavaju tzv. baby blues, postporođajnu depresiju ili, u najtežem slučaju, postporođajnu psihozu.

Nažalost, žene tijekom ovog najranjivijeg razdoblja teško mogu izraziti svoje prave probleme bez stigmatiziranja i osuđivanja od strane okoline koja ne dozvoljava ništa drugo osim majčinskog sjaja i neizmjerne radosti zbog prijelaza u novo životno razdoblje.

I dok brojne žene pokušavaju pronaći nekoga u svojoj okolini tko će im dopustiti da izraze svoje stvarno stanje, većina njih ostaje sama u svojim neizrečenim mislima i emocijama koje ne prolaze same od sebe, nego u kombinaciji s teškim fizičkim simptomima i nezadovoljenim osnovnim fiziološkim potrebama prerastaju u ozbiljnija psihička stanja koja je potrebno liječiti i tražiti stručnu pomoć i podršku.

Postpartum i psihičke posljedice nakon poroda

U prvim tjednima nakon poroda čak 85 % žena doživljava ozbiljne poteškoće s promjenama raspoloženja, osjećajem tuge i tjeskobe te povišenom iritabilnošću. Neki to nazivaju postporođajni blues ili tzv. baby blues koji predstavlja blage do umjerene emocionalne smetnje koje ne utječu značajno na funkcioniranje žene u postpartumu.

S obzirom na visoki postotak žena koje ga doživljavaju, baby blues ne bi uopće trebalo smatrati psihičkim poremećajem, nego čestim psihičkim stanjem većine žena u prvih mjesec dana nakon poroda.

Iako je kod većine u pitanju prolazno stanje čiji simptomi s vremenom stagniraju i nestaju, kod 10 – 15 % žena će se razviti u ozbiljne psihičke smetnje koje je potrebno liječiti, a to su:

• postporođajna depresija
• postporođajna anksioznost
• postporođajna psihoza.

Postporođajna depresija obično nastaje tijekom prvih tri mjeseca od poroda, ali novija istraživanja pokazuju da se može javiti i mjesecima poslije, pa čak i do tri godine nakon trudnoće i poroda, što je podatak koji je potrebno posebno razmotriti jer mnoge žene nisu ni svjesne simptoma prvih nekoliko tjedana zbog intenzivne brige za bebu.

Upravo zato kod mnogih početni simptomi prolaze nezapaženo te se primijete tek kada postanu neizdrživi. Najčešći simptomi su:

• intenzivan osjećaj tuge
• plačljivost
• gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti
• osjećaj krivnje i bezvrijednosti
• osjećaj nekompetentnosti u ulozi žene i majke
• umor i iscrpljenost
• poteškoće sa spavanjem
• promjene apetita
• slaba koncentracija
• suicidalne misli.

Postporođajna anksioznost je također moguća pojava u postpartumu, a nerijetko se javlja uz postporođajnu depresiju. Najčešće je u pitanju generalizirani anksiozni poremećaj, ali nije neuobičajena pojava paničnih napadaja ili hipohondrije.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj je također prisutan, ali u nešto manjem postotku gdje žene doživljavaju probleme s prisilnim i teškim mislima koje ih odvajaju od realiteta te intenzivne osjećaje samookrivljavanja i propitkivanja u vezi vlastite kompetentnosti u ulozi majke.

Postporođajna psihoza je najteže psihičko stanje koje se može pojaviti u postpartumu. Iako je rijetka pojava, može se pojaviti kod 1 – 2 od tisuću žena.

Prvi simptomi se obično javljaju unutar 48 – 72 sata nakon poroda, a u pitanju su deluzije, halucinacije, manična stanja, osjećaj zbunjenosti i izgubljenosti, iritabilnost, dezorijentacija, nesanica, paranoja te brze i intenzivne promjene raspoloženja od depresivnih do maničnih (bipolarni poremećaj).

Kako pomoći?

Ako simptomi psihičkih posljedica u postpartumu ne prolaze ili se pojačavaju tijekom prvih nekoliko dana od poroda, važno je potražiti pomoć. Prva i osnovna podrška bi trebala biti barem negdje u bliskoj okolini majke, od partnera, sestre, prijateljice ili neke druge osobe koja zna kako razgovarati o ovim problemima.

Nažalost, mnoge majke (ali i njihovi najbliži) ignoriraju početne simptome i pripisuju ih nespavanju, iscrpljenosti i fizičkom oporavku, zbog čega odlučuju ne razgovarati o njima, nego ih radije držati za sebe i čekati da same od sebe prođu.

Manjak socijalne podrške u ovom početnom periodu povećava rizik od razvoja ozbiljnih psihičkih poremećaja. Strah od stigmatizacije je još uvijek previše prisutan te utječe na ignoriranje i prikrivanje simptoma i dodatne komplikacije u kontekstu mentalnog zdravlja.

Druga razina podrške bi trebala biti prisutna u obliku stručne pomoći od strane specijaliziranih psihoterapeuta koji se bave poteškoćama postpartuma. Važno je napomenuti da nisu svi stručnjaci upoznati s ovim temama te da neće svi moći prepoznati korijen problema koji je doveo do većih smetnji.

Uvijek se možete javiti Centru za reproduktivno mentalno zdravlje te potražiti informacije oko daljnjih postupanja u vezi svojeg stanja.

Mnoge žene si pokušavaju samostalno pomoći na razne načine – čitajući iskustva drugih žena, tražeći profile majki koje razgovaraju o svojim poteškoćama i načinima pomoći, slušajući poticajne i pozitivne priče drugih, korištenjem svake slobodne minute za opuštanje i ugodne aktivnosti koje su prakticirale prije poroda i sl.

Međutim, svakoj od njih je potrebna emocionalna i socijalna podrška u obliku razumijevanja, razgovora i suosjećanja. Prije osuđivanja pokušajte saslušati i pomoći onako kako možete, pa makar to bila samo poruka podrške, u tom trenutku će značiti puno više nego što možete zamisliti.

Pročitajte i ove članke:

• Postporođajna depresija: Bolest s mnogo lica koja ne pogađa samo “labilnije”
• Depresija nakon poroda: “Crne misli nisu mi izlazile iz glave!” – svoja iskustva dijele tri hrabre žene
• Postporođajna depresija nakon godinu dana i više – što tad?

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Raste joj popularnost

Vježba hodanja 6-6-6 za mršavljenje: Kako izgleda?

• Tomislav Stanić
• 2 min čitanja

• Postpartum i mentalno zdravlje
• postporođajna anksioznost
• postporođajna depresija
• postporođajna psihoza