Manija: Simptomi vode do nepredvidljivih ishoda, pogođena je i cijela obitelj, a nakon toga slijedi potpuna suprotnost

Manija - simptomi

Manija je, u kombinaciji s velikim depresivnim poremećajem, glavni pokazatelj bipolarnog poremećaja. Da bi se postavila dijagnoza bipolarnog poremećaja, potrebno je provjeriti koji su simptomi manije prisutni kod osobe te slijede li nakon toga simptomi velike depresivne epizode.

Manična epizoda predstavlja psihološko stanje osobe koje uzrokuje izraženu euforiju, intenzivna raspoloženja i hiperaktivnost te nenormalno povećanje energije koje se značajno razlikuje od uobičajenog i onoga što smatramo normalnim.

Manija – simptomi

Iako je manija sama po sebi simptom bipolarnog poremećaja, također podrazumijeva određene simptome i specifična ponašanja koja ometaju svakodnevno funkcioniranje osobe.

Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-V), manična epizoda predstavlja razdoblje povišenog, ekspanzivnog ili razdražljivog raspoloženja te nenormalno povećanje aktivnosti ili energije koje traje najmanje tjedan dana, veći dio dana ili skoro svaki dan (ili bilo kojeg trajanja ako je potrebna hospitalizacija).

simptomi manije
FOTO: Shutterstock

Kad je u pitanju manija, simptomi prema službenim kriterijima iz psihijatrijske klasifikacije (DSM-V) tijekom trajanja manične epizode su (u značajnom stupnju):

  1. napuhano samopoštovanje ili grandioznost – varira od nekritične samouvjerenosti do izrazite grandioznosti te može dosegnuti sumanute razmjere (česte su sumanutosti veličine, kao npr. posebna veza s poznatom javnom osobom)
  2. smanjena potreba za spavanjem (npr. osoba se osjeća odmornom nakon samo tri sata spavanja) – jedno od najčešćih obilježja manije koje je potrebno razlikovati od nesanice (osoba želi spavati, ali ne može), zato što je ovdje prisutna minimalna količina sati sna nakon koje se osoba osjeća odmornom i punom energije (npr. nekoliko sati ili skoro ništa te buđenje nekoliko sati ranije nego obično)
  3. razgovorljivost veća nego obično ili potreba da se stalno govori – brz i glasan govor koji je teško prekinuti (npr. osoba priča bez prestanka bez obzira na to žele li drugi ljudi komunicirati ili ne, često na nametljiv način ili bez brige za primjerenost izrečenog), obilježen šalama, igrama riječi, zabavnošću i teatralnošću, s jakim gestikuliranjem, ali i neprijateljskim komentarima, izljevima ljutnje ili pritužbama (pogotovo ako osobu netko želi prekinuti
  4. bijeg ideja ili subjektivno iskustvo da misli brzaju – mišljenje se može ubrzati do stupnja da je brže no što osoba može izgovoriti, a bijeg ideja se vidi kao neprekidno ubrzano govorenje s prebacivanjem s teme na temu (govor također može biti disociran, inkoherentan i nelagodan za osobu)
  5. rastresenost pažnje – pažnja se lako prebacuje na nevažne ili sporedne izvanjske podražaje koji onemogućuju da osoba racionalno održava komunikaciju ili prihvaća upute
  6. intenziviranje aktivnosti usmjerenih prema cilju (posebno socijalnih, na poslu ili u školi, te seksualnih) ili psihomotorna agitacija (npr. nesvrsishodne i ne prema cilju usmjerene aktivnosti) – pretjerano planiranje ili sudjelovanje u mnogobrojnim aktivnostima (uključujući seksualne, radne, političke aktivnosti), pojačanje seksualnog nagona i ponašanja te povećana socijabilnost (npr. obnavljanje starih poznanstava ili kontaktiranje prijatelja ili čak nepoznatih osoba), bez obzira na zahtjevnost određenih socijalnih odnosa
  7. pretjerano uključivanje u ugodne aktivnosti koje imaju veliku mogućnost bolnih posljedica i neopravdani optimizam koji dovodi do lošeg prosuđivanja (npr. neobuzdano kupovanje svega i svačega, seksualne nepromišljenosti ili loše poslovne investicije) – osoba čak može ugovoriti kupovine velikog broja nepotrebnih predmeta bez potrebnog novca da ih plati, bez straha stupati u različite i mnogobrojne seksualne odnose, donositi visokorizične poslovne odluke itd.

Raspoloženje tijekom manične epizode se lako može prepoznati kao pretjerano i nenormalno euforično. Također može biti obilježeno nejasnim i nekritičnim entuzijazmom za međuljudske interakcije (posebno kada je riječ o nepromišljenim seksualnim aktivnostima).

Isto tako, može se pojaviti iznenadna odluka za nesigurne poslovne investicije koje, nakon izlaska iz manične faze, osoba teško prihvaća jer shvaća što je napravila tijekom trajanja manije.

Važno je naglasiti da navedeni simptomi nisu posljedica neposrednog fiziološkog učinka psihoaktivnih tvari ili drugih zdravstvenih stanja te da značajno ometaju osobu u socijalnom i radnom funkcioniranju. Navedeni simptomi dio su manične epizode, a potrebna je najmanje jedna tijekom života (u kombinaciji s velikom depresivnom) za dijagnozu bipolarnog poremećaja.

Liječenje manije
FOTO: Shutterstock

Liječenje manije

Manija se promatra u kontekstu bipolarnog poremećaja koji se liječi određenom farmakoterapijom te psihoterapijom. Tijekom trajanja manične epizode osoba obično nije svjesna svojih postupaka i ne prepoznaje da je bolesna te da joj je potrebno liječenje. Naprotiv, opire se liječenju i odbija pomoć.

Čak i kada se njezina bliska okolina angažira u pružanju pomoći, osoba može biti neprijateljski nastrojena ili fizički prijetiti. Zbog svih navedenih simptoma, ali i lošeg prosuđivanja te gubitka uvida u vlastito ponašanje, osoba može završiti na prisilnoj hospitalizaciji, imati probleme sa zakonom ili dobiti značajne novčane kazne zbog nepromišljenih postupaka.

Oko 60 % maničnih epizoda pojavljuje se neposredno prije velike depresivne epizode koja je potpuna suprotnost navedenim simptomima manije.

Kada nastupi velika depresivna epizoda, osoba poprima potpuno drugačije, sniženo i depresivno raspoloženje sa značajno smanjenim zanimanjem za bilo kakve aktivnosti.

Izmjene manije i depresije se događaju periodički, s teško predvidljivim ishodima, a upravo zato je bipolarni poremećaj zahtjevan za oboljelu osobu i njezinu okolinu kojoj je također potrebna stručna pomoć i podrška.

Bipolarni poremećaj se može držati pod kontrolom, a simptomi se mogu ublažiti ispravnim i adekvatnim liječenjem. Uz redovite kontrolne preglede, lijekove i psihoterapiju osoba može potpuno normalno funkcionirati u svim društvenim i radnim aktivnostima. Međutim, za to je potrebno potražiti pomoć i krenuti s liječenjem, odnosno napraviti prvi korak prema promjeni, a to je ujedno mnogima i najteži korak.

Pročitajte i članke:

Članak objavljen:
  1. Nall, R. (2019). Mania. Healthline.
  2. Američka Psihijatrijska Udruga. (2014). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje: DSM-5. Naklada Slap: Jastrebarsko.
  3. Hanwella, R. i de Silva, V. A. (2011). Signs and symptoms of acute mania: a factor analysis. BMC psychiatry, 11(1): 1–5.
  4. Mansell, W. i Pedley, R. (2008). The ascent into mania: a review of psychological processes associated with the development of manic symptoms. Clinical psychology review, 28(3): 494–520.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Vezani pojmovi: Vrste manija, 

Podijelite članak

Kopirajte adresu