Borderline sindrom ili granični poremećaj ličnosti je poremećaj karakteriziran nestabilnim emocionalnim obrascima, ekstremnim idealiziranjem, autodestruktivnim ponašanjem, kroničnim osjećajem praznine i strahom od napuštanja.

Strah od napuštanja najčešće dolazi do izražaja u bliskim odnosima u kojima osoba koja pati od borderline sindroma ima značajnih poteškoća s prepoznavanjem i izražavanjem vlastitih osjećaja. Manjak emocionalne samoregulacije rezultira intenzivnim promjenama raspoloženja koje se naglo mijenjaju i kreću od izrazito dobrog do ekstremno lošeg i depresivnog stanja.

Borderline – simptomi i dijagnoza

Granični poremećaj ličnosti ili borderline sindrom uglavnom se veže za emocionalno nestabilne ličnosti koje su sklone čestim i naglim promjenama ljudi i okoline koji ih okružuju ako osjete bilo kakvu vrstu neugode ili prividne prijetnje njihovom stanju. Emocionalno nestabilne osobe se nerado otvaraju drugima, a kada i uspiju ostvariti kvalitetne bliske odnose, imaju poteškoće s održavanjem i njegovanjem takvih veza.

Stoga je važno imati na umu nekoliko važnih simptoma koji se javljaju kod borderline sindroma, a posebno su izraženi u bliskim odnosima:

• nejasna svijest o sebi
• iskrivljena slika o sebi i osjećaj manje vrijednosti
• izmjene idealiziranja i omalovažavanja partnera
• česte promjene prijatelja, posla, vrijednosti i ciljeva
• emocionalna nestabilnost popraćena nejasnim izljevima osjećaja
• česte promjene raspoloženja koje se kreću od manije do depresije
• impulzivni i agresivni ispadi
• česti ljubomorni ispadi
• strah od napuštanja i samoće.

Kada je u pitanju borderline, dijagnoza se ne postavlja vrlo rano, nego tek početkom punoljetnosti pojedinca, uzimajući u obzir da se do tog trenutka još uvijek mogu dogoditi značajne promjene u razvoju i cjelokupnom funkcioniranju osobe.

Za poremećaje ličnosti uzrok se najčešće pronalazi u kombinaciji genetskih i psihosocijalnih čimbenika koji se javljaju još za vrijeme djetinjstva. Za dijagnozu poremećaja ličnosti uzima se u obzir biopsihosocijalni pristup koji naglašava genetiku, psihičko i socijalno stanje pojedinca, te negativna i teška iskustva u ranom djetinjstvu koja su mogla pridonijeti nastanku poremećaja.

Strah od napuštanja – psihologija 

Strah od napuštanja kod djece teoretičari vrlo jasno shvaćaju kao činjenicu da je dijete ovisno o svojem primarnom skrbniku te da je kognitivno i emocionalno nezrelo da bi shvatilo da će se skrbnik nakon odlaska vratiti. Djeca koja tijekom prvih godina života sa svojim roditeljima razviju zdravu privrženost, vrlo brzo postaju svjesna da ih roditelji neće napustiti kada odu iz prostorije te da će se vratiti, zbog čega se brzo smiruju.

Međutim, postoje djeca koja tijekom vremena ne uspiju razviti zdravu privrženost zbog vlastitih osobina ličnosti, osobina ličnosti roditelja te neadekvatne komunikacije i odgoja. Kod takve djece strah od napuštanja može dosegnuti razinu separacijske anksioznosti, a uslijed djelovanja negativnih čimbenika iz okoline (npr. lošeg odnosa s roditeljima, iskustva čestih napuštanja i sl.) prerasti u značajnije poremećaje kao što su poremećaji ličnosti.

Strah od napuštanja kod odraslih uglavnom se manifestira kada osoba ulazi u bliske odnose. S jedne strane je prisutna stalna borba za održavanjem zdravih odnosa, dok je s druge strane ekstremni strah od napuštanja koji dovodi do potrebe za čestim uvjeravanjem i traženjem dokaza od drugih da nas vole, da nas neće napustiti i da će biti uz nas. To može toliko iscrpiti druge ljude da će vjerojatno u nekom trenutku doći do prekidanja odnosa.

Bilo kakav signal stvarne ili izmišljene napuštenosti dovodi osobu koja pati od borderline sindroma do vrlo neugodnih emocija koje stvaraju nezdravu dinamiku odnosa, stvarajući ponovljeni ciklus nestabilnih stanja. Strah od napuštanja u vezi dovodi do čestih sukoba s partnerom zato što je osoba s borderline sindromom hipersenzibilna na bilo kakve znakove da drugima nije stalo do nje ili da se povlače iz odnosa.

Pročitajte članke:

• Granični poremećaj ličnosti i ljubav – simptomi, ponašanje i liječenje
• Terapija za parove: Kada je potrebna psihoterapija za parove i iskustva.

Strah od napuštanja i nemogućnost opraštanja

Zbog ekstremnog straha od napuštanja, opraštanje drugoj osobi može biti prilično teško. Kakvu god pogrešku partner napravio, osoba koja pati od borderline sindroma će to smatrati prijetnjom vezi. Reakcija koju će imati na pogrešku će vjerojatno biti intenzivna, a od tog trenutka se fokus izoštrava i usmjerava na sve ono što je pogrešno učinjeno. Iako možda želi oprostiti pogrešku i nastaviti dalje, oboljela osoba to ne uspijeva jer je u tom trenutku razuvjerava vlastiti stav da je drugi nedovoljno vole i da im nije stalo.

Pomno proučavajući svaku interakciju i tražeći mane, osoba s borderline sindromom stalno sumnja da je voljena osoba planira napustiti u nekom trenutku. Voljena osoba se u tom trenutku osjeća optuženom i napadnutom, a to je tjera iz odnosa u kojem je stalno potrebno dokazivati da nije kriva i u kojem nema prostora ni za najmanju pogrešku, koja je sastavni dio života.

Emocionalna nestabilnost povezana s borderline sindromom dovodi do toga da oboljela osoba intenzivno doživljava emocije zbog čega ih teško kontrolira i regulira. Njihove emocije se odvajaju od njih samih te vežu za druge ljude što dovodi do česte projekcije – obrambenog mehanizma zbog kojeg dolazi do pripisivanja vlastitih mana, nedostataka, emocionalnih problema i stanja drugim ljudima. 

Osobe koje pate od ovog sindroma doživljavaju vrlo neugodne osjećaje u bliskim odnosima koji dovode do straha od napuštanja i samoće, a ti osjećaji uglavnom nisu povezani s ponašanjem drugih ljudi, nego dolaze iz njih samih, ali zbog projekcije uzrokuju dodatne sukobe i zbunjenost.

Kako pobijediti strah od napuštanja?

Iako su poremećaji ličnosti trajni i potrebno ih je liječiti tijekom cijelog života od trenutka kada se utemelji točna dijagnoza, dobra vijest je što se simptomi mogu uspješno držati pod kontrolom ako je osoba spremna raditi na sebi. Međutim, kako bi se mogao zaustaviti nezdravi krug nestabilnih odnosa i stalnih sukoba zbog straha od napuštanja, okolina mora surađivati u procesu psihoterapijskog rada kako bi se stanje moglo stabilizirati.

Granični poremećaj ličnosti često se kontrolira psihoterapijom, a ako je potrebno i ako dijagnoza to zahtijeva (uzimajući u obzir da je ovaj poremećaj ličnosti u čestom komorbiditetu s drugim psihičkim poteškoćama), možda će biti potrebna i terapija psihofarmacima. No, borderline sindrom je nešto što je nemoguće potpuno iskorijeniti iz osobe jer je u pitanju poremećaj ličnosti. Stoga, psihoterapija može potrajati, a ako nema podrške okoline, često može izostajati napredak i promjena.

Glavni cilj psihoterapije je psihoedukacija o samom poremećaju te učenje prepoznavanja okidača poremećaja, posebno u interakciji s drugim ljudima. Uspješno upravljanje simptomima znači shvaćanje kada je borderline sindrom izražen, kada očekivanja drugih guše i preopterećuju te kada je osoba nadomak sukoba zbog manjka emocionalne kontrole.

Mnogi ljudi koji pate od borderline sindroma su u ranom djetinjstvu imali iskustva koja su ih sasvim razumljivo ostavila u strahu da će ih drugi napustiti, stoga je važno napraviti detaljnu proradu takvih iskustava pod stručnim nadzorom psihoterapeuta. Razgovor o tome kako takva rana iskustva utječu na njihove sadašnje načine gledanja i interakcije sa svijetom može biti od pomoći, a posebno može olakšati njihovoj okolini kako bi mogli shvatiti nagle promjene ponašanja i znati kako odreagirati.

Pročitajte i članke:

• Razbijamo “tabu” odlaska psihologu: Evo kakva su iskustva onih koji su se odlučili za psihoterapiju
• Česte promjene raspoloženja: Evo gdje trebate tražiti uzrok i što kada vas snađe emocionalni rollercoaster
• Overthinking: Evo kako pretjerano razmišljanje utječe na naše mentalno zdravlje i kako prestati biti overthinker.

• borderline sindrom
• kako pobijediti strah od napuštanja
• simptomi
• strah od napuštanja
• strah od napuštanja kod djece
• strah od napuštanja kod odraslih
• strah od napuštanja u vezi

Učitaj više izvora