Kegelove vježbe za mjehur: Ako se pravilno izvode, poboljšanje nastupa nakon 20 – 60 dana! Fizioterapeut otkriva koje su

Kegelove vježbe za mjehur

Kegelove vježbe su vježbe za jačanje mišića zdjeličnog dna. Mišići dna zdjelice zaduženi su za održavanje zdravlja zdjeličnih organa, a protežu se od stidnih kostiju s prednje do trtice sa stražnje strane.

Važnost ovih mišića je u zatvaranju izlaza mokraćne cijevi i debelog crijeva kako bi se spriječilo propuštanje urina ili stolice u slučaju napinjanja mišića, odnosno pri pražnjenju mokraćnog mjehura i debelog crijeva u slučaju opuštanja mišića.

Mišići dna zdjelice također imaju važnu ulogu u seksualnoj funkciji.

Kegelove vježbe

Kegelove vježbe jedna su od najpoznatijih metoda jačanja mišića dna zdjelice, a predstavljaju neinvazivni tretman tako što ne uključuju korištenje pomagala.

Začetak Kegelovih vježbi datira iz 1948. godine kada ih je opisao američki ginekolog Arnold Kegel kao pomoć ženama koje su patile od urinarne inkontinencije. Tada opisane vježbe bazirale su se na progresivnim kontrakcijama mišića uz stručni nadzor, a predstavljen je i koncept biološke povratne sprege.

Začetak Kegelovih vježbi datira iz 1948. godine kada ih je opisao američki ginekolog Arnold Kegel kao pomoć ženama koje su patile od urinarne inkontinencije
FOTO: Shutterstock

Kegelove vježbe – indikacije

Disfunkcija dna zdjelice je pojam koji opisuje međusobno povezanu skupinu dijagnoza, simptoma i stanja koja su povezana sa zdjeličnim dnom ili anatomijom i fiziologijom organa smještenih u zdjelici, a to su mjehur, uretra (kod žena), prostata (kod muškaraca) i rektum. Očituje se u nemogućnosti ispravne kontrakcije i relaksacije mišića.

Najčešće indikacije su:

Urinarna inkontinencija

Kao najčešća indikacija za izvođenje Kegelovih vježbi izdvaja se urinarna inkontinencija, odnosno nemogućnost zadržavanja urina.

Najčešći uzroci urinarne inkontinencije su:

Kao najčešća indikacija za izvođenje Kegelovih vježbi izdvaja se urinarna inkontinencija
FOTO: Shutterstock

Vrste urinarne inkontinencije

U nastavku doznajte koje vrste urinarne inkontinencije postoje.

Stresna (statička) inkontinencija

Stresna inkontinencija vjerojatno je najčešći tip urinarne inkontinencije, a nastaje zbog slabljenja funkcije mišića dna zdjelice, odnosno sfinktera uretre.

Nastaje uslijed kratkotrajnog povišenja intraabdominalnog tlaka, pri tjelesnim naporima kao što su kihanje, kašljanje, smijanje ili dizanje tereta, a pritom dolazi do otjecanja malih količina urina.

Urgentna inkontinencija

Kod urgentne inkontinencije dolazi do nevoljnog otjecanja urina s iznenadnim nagonom za mokrenjem koji je teško zadržati. Za razliku od fizičkih promjena koje su povezane sa stresnom inkontinencijom, urgentna urinarna inkontinencija uključuje fiziološke perturbacije u funkciji mjehura.

Miješana inkontinencija

Istodobno je postojanje i urgentne i statičke inkontinencije, pri čemu jedna komponenta obično dominira.

Prelijevajuća (“overflow“) inkontinencija

Prelijevajuća inkontinencija jedna je od manje uobičajenih vrsta inkontinencije. U slučajevima ove vrste inkontinencije do pražnjenja mjehura dolazi kada je on prepunjen i kada zbog velike količine urina dolazi do prelijevanja kroz mokraćnu cijev.

Neurogena (neuropatska) inkontinencija ili neurogeni mjehur

Poremećaj rada dovodi do neurogenog mjehura koji također može dovesti do inkontinencije uslijed prepunjenog mjehura.

Neurogeni mjehur može nastati iz svakojakih razloga, među kojima su i ozljeda kralježnične moždine i živaca uzrokovane multiplom sklerozom, šećernom bolešću, ozljedama, alkoholizmom i štetnim djelovanjem lijekova.

Neurogena inkontinencija se manifestira centralno ili periferno, a ovisno o mjestu ozljede. Kod nje može doći do vraćanja urina prema bubregu i u konačnici do kroničnog zatajenja bubrega.

Neurogena (neuropatska) inkontinencija ili neurogeni mjehur
FOTO: Shutterstock

Idiopatski (nestabilni) detruzor

Funkcionalna (idiopatska) inkontinencija jest ona u kojoj se isključuju svi poznati uzroci koji mogu izazvati nestabilnost detruzora. Uzrok je u poremećenoj fazi dijastole te se pojavljuju pojačani nagon na mokrenje, učestalo mokrenje i noćno mokrenje.

Psihogena inkontinencija

Kada do inkontinencije više dolazi zbog čuvstvenih u odnosu na tjelesne uzroke, riječ je o psihogenoj inkontinenciji. Ovaj se oblik inkontinencije ponekad razvija kod djece, ali i odraslih, koji imaju probleme s osjećajima.

Kada su isključeni drugi uzroci inkontinencije, na psihološki se uzrok može posumnjati kada su očiti poremećaj osjećaja ili potištenost.

Postprostatektomijska urinarna inkontinencija

Sve većim brojem liječenja karcinoma prostate i učinjenim radikalnim prostatektomijama povećava se broj postoperativne urinarne inkontinencije.

Rizik od pojave ovog tipa uključuje preoperativne faktore kao što su dob i preoperativno stanje kontinentnosti (zadržavanja mokraće), a onda intraoperativne faktore kao što su kirurška tehnika i iskustvo kirurga, te postoperativne faktore.

Hiperrefleksija mjehura

Hiperrefleksija mjehura (detruzora) definirana je kao prekomjerno aktivan mjehur zbog poremećenog živčanog kontrolnog mehanizma. Može nastati zbog Parkinsonove bolesti, spinalnih ozljeda i sl.

Hiperrefleksija mjehura karakterizirana je refleksnom mikcijom (mokrenjem) i/ili nevoljnom relaksacijom uretre uz gubitak osjećaja za mokrenjem. U ovakvim se slučajevima mjehur napuni do 150 ml, a nakon toga spontano isprazni.

Pojavnost inkontinencije u trudnoći je od 15 % u ranoj trudnoći do 60 % u trećem trimestru
FOTO: Shutterstock

Inkontinencija u trudnoći

Trudnoća može dovesti do hormonalnih promjena, mehaničkih promjena ili obje vrsta promjena, a vaginalni porod glavni je faktor za pojavu i postporođajne stresne inkontinencije, vjerojatno zbog ozljede mišića ili živaca.

U trudnoći maternica raste i pritišće mjehur, ispunjava trbušnu šupljinu i povećava tlak u abdomenu, zbog čega se pojavljuje inkontinencija. Time nastaju uvjeti za gubljenjem urina prilikom napora, a isto tako i za učestalo mokrenje zbog smanjenog kapaciteta mokraćnog mjehura.

U trudnoći se mijenja i sastav kolagena (vezivne građe potpornog tkiva zdjelice), što uzrokuje spuštanje zdjeličnih organa. Pojavnost inkontinencije u trudnoći je od 15 % u ranoj trudnoći do 60 % u trećem trimestru.

Potpuna inkontinencija

Kada urin neprestano, tj. danonoćno otkapava iz mokraćne cijevi, riječ je o potpunoj inkontinenciji.

Razlog pojave potpune inkontinencije jest mokraćni sfinkter koji se ne zatvara na odgovarajući način. Kod žena je uzrok potpune inkontinencije obično ozljeda vrata mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi tijekom poroda, a kod muškaraca kirurški zahvat, osobito odstranjenje prostate zbog raka.

Neka djeca također imaju ovaj oblik inkontinencije, i to zbog prirođenog poremećaja kod kojeg se uretra (mokraćna cijev) nije oblikovala u cijev.

Kegelove vježbe za mokraćni mjehur i inkontinenciju

Prema nizu istraživanja vidljiva je neosporna korist treninga zdjeličnog dna kod pacijenata (češće pacijentica) s pelvično-perinealnom disfunkcijom te ista ukazuju na to da je vježbama moguće tijekom šest mjeseci reducirati simptome prolapsa (smanjiti stupanj), urinarne inkontinencije i fekalne inkontinencije.

Kegelove vježbe za mokraćni mjehur i inkontinenciju
FOTO: Shutterstock

Kegelove vježbe za mjehur – izvođenje

U procesu rehabilitacije, odnosno u sklopu fizioterapije Kegelove vježbe za mjehur izvode se u kombinaciji s drugim terapijskim vježbama za jačanje mišića zdjeličnog dna, biofeedbackom, elektrostimulacijom, magnetskom stimulacijom, vaginalnim utezima, terapijskim vježbama za muskulaturu bedra, glutealne i abdominalne muskulature te drugim fizioterapijskim intervencijama, ovisno o individualnim potrebama pacijenta.

Vježbe bi se trebale odrađivati 3 – 4 puta tjedno s tri ponavljanja od 8 – 10 kontrakcija zadržanih tri sekunde.

Ako se pravilno izvode, Kegelove vježbe pokazuju poboljšanja nakon 20 – 60 dana.

Duga Kegelova vježba:

  • početni položaj – na nogama, sjedeći ili ležeći, koljena razdvojena približno nekih 25 cm
  • naprežite mišiće kojima zadržavate rektalne plinove, pokušavajući ih stisnuti i zadržati stisak na tom nivou; osjećaj koji dobijete treba odgovarati povećanju mišićnog tonusa
  • nije poželjno naprezati mišiće stražnjice ili prestati disati za vrijeme vježbe
  • stisak trebate zadržati barem 5 – 10 sekunda i nakon toga opuštati u približno istom periodu
  • ponovite sve korake ove vježbe ukupno 12 – 20 puta.

Kratka Kegelova vježba:

  • stisnite pelvične mišiće na isti način opisan za dugu vježbu, samo sada pravite intervale od jedne sekunde uzastopno stišćući i opuštajući mišiće
  • ponovite vježbu ukupno pet puta
  • opustite mišiće 10 sekundi
  • ponoviti cijelu vježbu 3 – 4 puta.

U videu ispod možete vidjeti Kegelove vježbe za žene.

U videu ispod možete vidjeti Kegelove vježbe za muškarce.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Rodas, M. i García-Perdomo H. (2018). From Kegel exercises to pelvic floor rehabilitation: A physiotherapeutic perspective. Rev. Mex. Urol., 78(5): 402–411.
  2. Filipec, M. i sur. (2017). Inkontinencija – stop! Priručnik za korisnike. Hrvatski zbor fizioterapeuta.
  3. Dobrić, D. i sur. (2016). Učinak fizioterapijske intervencije kod stresne urinarne inkontinencije sa senzornom hitnošću – prikaz slučaja. Physiotherapia Croatica, 14(1): 51–55.
  4. Bakula, M. i sur. (2015). Urinarna inkontinencija kod muškaraca: smjernice za liječenje. Medicus: Zagreb.
  5. Orešković, S. i Pavić, M. (2015). Urinarna inkontinencija kod žena i smjernice za liječenje. Medicus, 25(1): 13–23.
  6. Fitz, F. i sur. (2012). Impact of pelvic floor muscle training on the quality of life in women with urinary incontinence. Rev. Assoc. Med. Bras., 58(2): 155–159.
  7. Kashanian, M. i sur. (2011). Evaluation of the effect of pelvic floor muscle training (PFMT or Kegel exercise) and assisted pelvic floor muscle training (APFMT) by a 35 resistance device (Kegelmaster device) on urinary incontinence in women: a randomized trial. European Journal of Obstetrics & Gynecology and Reproductive Biology, 159: 218–223.
  8. Grubišić, M. i sur. (2011). Kliničke smjernice u fizikalnoj terapiji. Hrvatska komora fizioterapeuta.
  9. Orešković, S. (2006). Suvremeni pristup u dijagnostici i liječenju žena s inkontinencijom mokraće i defektima dna zdjelice. Medicus, 15(2): 257–268. 
  10. Janisch, H. i sur. (1958). Results of treatment with pelvic floor excercises. Wien Med Wochenschr., 108(35): 711–4.
  11. ICS Glossary. The International Continence Society.

Ocijenite članak

5 / 5   3

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu