Sindrom tarzalnog tunela: Koji su simptomi i što učiniti?

Sindrom tarzalnog tunela

Sindrom tarzalnog tunela (sindrom tarzalnog kanala) je stanje u kojem dolazi do kompresije stražnjeg tibijalnog živca unutar tarzalnog tunela.

Ova vrsta pritiska na živac uzrokuje bol, trnce, peckanje ili utrnulost u području gležnja, tabana, ponekad i pete, prstiju ili čak lista.

Tarzalni tunel – što je i zašto je važan?

Tarzalni tunel je anatomski kanal smješten iza i ispod unutarnjeg gležnja, odnosno medijalnog maleolusa. To je prostor omeđen:

  • kostima – tibija (unutarnja kost potkoljenice), talus i kalkaneus (petna kost)
  • ligamentom – retinaculum flexorum – čvrsta “traka” koja drži sadržaj tunela na mjestu.

Kroz tunel prolaze:

  • posteriorni tibijalni živac – glavni osjetni i motorički živac za donji dio stopala
  • posteriorna tibijalna arterija i vena – krvne žile
  • tetive triju mišićaflexor hallucis longus, flexor digitorum longus, tibialis posterior.

Tarzalni tunel je sličan karpalnom tunelu u zapešću – oba su uski prostori kroz koje prolazi živac te su skloni kanikularnim sindromima – stanjima gdje je živac pritisnut u anatomskom kanalu kroz koji prolazi.

Sindrom tarzalnog tunela – uzroci i rizični faktori

Sindrom može biti primarni (idiopatski) ili sekundarni, kada postoji prepoznatljiv uzrok kompresije.

Anatomski i mehanički uzroci su:

  • ravna stopala (pes planus) – spušten svod stopala uzrokuje napetost i povlačenje tkiva koje “zateže” živac
  • prekomjerna pronacija (unutarnje uvrtanje stopala)
  • hindfoot valgus ili varus deformacija – promijenjena osovina opterećuje živac.

Unutarnje strukture koje stvaraju pritisak:

  • ganglion ciste – ispunjene tekućinom, često povezane s tetivama ili zglobovima
  • lipomi – benigni tumori masnog tkiva
  • varikozne vene – mogu ispuniti tunel i pritisnuti živac
  • otok i hematomi nakon uganuća ili traume.

Sistemski rizični čimbenici su:

Tarzalni tunel
FOTO: Shutterstock

Sindrom tarzalnog tunela – simptomi

Glavni simptomi su:

  • trnci i žarenje – osjećaj “struje”, pečenja ili “mravinjanja”
  • bol – tupa, probadajuća ili kao električni šok
  • utrnulost – osjećaj gubitka dodira ili “debljine” u stopalu
  • slabost mišića – posebno kod dugotrajnog pritiska.

Lokalizacija uključuje:

  • unutarnja strana gležnja
  • taban – osobito prednji i srednji dio
  • peta – ako su uključene grane za calcaneus
  • prsti – osobito palac i prva tri prsta
  • rjeđelist, koljeno ili stražnjica (ako se bol prenosi uz živac).

Simptomi se pogoršavaju:

  • tijekom ili nakon hodanja, trčanja, stajanja
  • noću – može buditi iz sna
  • nakon nošenja uske obuće.

Sindrom tarzalnog tunela – liječenje

Konzervativno liječenje (prva linija terapije), odnosno konzervativni pristup indiciran je kod blagih do umjerenih simptoma, ili kao priprema prije eventualnog kirurškog zahvata.

1. Odmor i rasterećenje

Smanjite aktivnosti koje izazivaju bol (hodanje po tvrdim podlogama, duga stajanja).

Povremeno držite stopalo u povišenom položaju (iznad razine srca) za bolju drenažu.

2. Hladni oblozi

Lokalno hlađenje 15 – 20 minuta, 3 – 4 puta dnevno – osobito u fazi akutne boli ili otoka. Koristi se kod upale ili nakon napora.

3. Farmakološka terapija

Farmakološka terapija uključuje:

4. Ortopedski ulošci i obuća

Važno je uzeti u obzir sljedeće:

  • ortopedski ulošci s potpornjem svoda za pacijente s ravnim stopalom
  • obuća s dobrom stabilnošću pete i mekšim uloškom te valjkastim potplatom i zračnim jastučićem
  • izbjegavati visoke pete i uske cipele.

5. Imobilizacija

Ne primjenjuje se rutinski, no kod nekih pacijenata nošenje ortoze može pomoći u privremenom smanjenju simptoma zbog rasterećenja živca.

6. Fizioterapija

Ciljevi fizikalne terapije su:

  • smanjenje boli i upale
  • dekompresija i relaksacija živca
  • poboljšanje mikrocirkulacije
  • obnova pokretljivosti zgloba i mišićne funkcije
  • prevencija recidiva.
sindrom tarzalnog kanala
FOTO: Shutterstock

Fizioterapija može uključivati sljedeće:

  • TECAR terapija – potiče mikrocirkulaciju i limfnu drenažu, smanjuje edem i upalu, opušta okolne mišiće i fascije, poboljšava metabolizam živca
  • magnetna indukcija – potiče regeneraciju živca, smanjuje upalu i bol, ubrzava cijeljenje mekih tkiva
  • LASER – potiče regeneraciju živčanih vlakana, poboljšava lokalnu oksigenaciju (ulazak kisika u stanice), ima analgetski i protuupalni učinak
  • terapijski ultrazvuk – smanjuje upalu tetiva i sinovijalnih ovojnica, omekšava tkivo i olakšava mobilnost
  • manualna terapija – primjenjuju se tehnike mobilizacije, fascijalnog otpuštanja i neuromobilizacije kojima se smanjuje pritisak na živac, poboljšava pokretljivost tkiva oko živca te vraća normalna mehanička funkcija stopala.
  • terapijske vježbe – primjenjuju se individualizirane ciljane vježbe, tj. istezanje stražnje lože, aktivacija mišića svoda stopala, vježbe propriocepcije, stabilizacija gležnja i kontrola pronacije.

Kirurško liječenje

Ako nakon 3 – 6 mjeseci konzervativnog liječenja nema poboljšanja, najčešće se indicira operacija.

Operacija obuhvaća:

  • otpuštanje (dekompresija) posteriornog tibijalnog živca
  • uklanjanje cista, hipertrofiranih tetiva ili mišića
  • oslobađanje distalnih grana (Baxterovog živca) ako su uključene.

Rehabilitacija nakon operacije

Oporavak nakon svakog operativnog zahvata je individualan te je iznimno važno pridržavati se uputa koje ste dobili od kirurga i drugih zdravstvenih djelatnika uključenih u vaš oporavak nakon operacije.

Okvirni postoperativni tijek uključuje:

  • dva tjedna bez opterećenja
  • rana fizikalna terapija
  • vježbe mobilizacije gležnja, jačanja mišića potkoljenice i stopala
  • povratak na posao ili sport nakon 6 – 12 tjedana.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu