Vježbe za karpalni tunel trebale bi provoditi osobe sa sindromom karpalnog tunela. Sindrom karpalnog tunela ili sindrom karpalnog kanala spada u skupinu tzv. kanikularnih sindroma i najčešći je sindrom te skupine.

Kod koga se najčešće javlja sindrom karpalnog tunela?

Najčešće se javlja kod žena između 30. – 50. godine života. Postoje određeni čimbenici rizika:

• reumatoidni artritis
• drugi artritisi zapešća
• diabetes melitus
• hipotireoizam
• akromegalija
• amiloidoze
• čimbenici vezani uz aktivnosti
• poslovi koji traže ponavljajuće pokrete šake.

Kako dolazi do sindroma karpalnog kanala?

Do sindroma karpalnog kanala najčešće dolazi uslijed dugotrajnih ponavljajućih radnji u ručnom zglobu, npr. kod rada na računalu. Dodatno su ponavljajuće radnje opterećujuće ako se provode ispod razine struka.

Sindrom karpalnog kanala – dijagnostika

Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i dijagnostičkim pretragama. Dva su najčešće primjenjivana klinička testa:

• Tinnel
• Phalen.

U dijagnostici se najčešće provodi ultrazvučni pregled i EMNG (elektromioneurografija) kojom se ispituje provodljivost živaca i postojanje eventualnog pritiska na živac.

Sindrom karpalnog kanala – liječenje

Simptome poput trnaca u prstima može olakšati i nošenje ortoze, naročito noću u kombinaciji s analgeticima (npr. nesteroidni antireumatici).

Dio slučajeva karpalnog kanala koji ne reagira na konzervativno liječenje (nošenje ortoze, fizioterapija, lokalne injekcije kortikosteroida i lokalnog anestetika) liječi se kirurškom dekompresijom. Operaciju dekompresije karpalnog kanala najčešće provode plastični kiruzi, no mogu i neurokirurzi.

Neki od razloga za odabir operacije mogu biti:

• druga liječenja (fizioterapija, nošenje ortoze, injekcije) nisu dali rezultate
• simptomi ne prolaze ni nakon šest mjeseci
• gubi se funkcija šake – predmeti ispadaju iz ruke, nema snage u šaci.

Operacija karpalnog kanala se provodi tako da se prereže ligament kako bi se oslobodio pritisak sa živca i povećao prostor u karpalnom kanalu. Operacija se najčešće radi u regionalnoj (lokalnoj) anesteziji i ne zahtijeva dugotrajan boravak u bolnici.

Potpuni oporavak nakon operacije je najčešće kroz 10 – 12 tjedana, no iznimno može potrajati i do godinu dana.

Vježbe za karpalni tunel

Bilo da je riječ o sindromu karpalnog kanala ili o stanju nakon dekompresije, mogu se provoditi iste vježbe za karpalni tunel. U nastavku donosimo primjere vježbi koje se mogu provoditi.

Primjere nekih vježbi koje se mogu provoditi pogledajte u videu.

Vježbe s lopticom za karpalni tunel su:

• stiskanje loptice u šaku
• podizanje i spuštanje (fleksija i ekstenzija) ručnog zgloba s lopticom.

Istezanje ručnog zgloba

U videu ispod također možete vidjeti primjere nekih vježbi koje se mogu provoditi kod sindroma karpalnog tunela.

Također se mogu provoditi i vježbe klizanja živca medianusa. Pogledajte kako to izgleda u videu.

U videu ispod možete vidjeti primjere vježbi koje se provode nakon operacije karpalnog tunela.

Pročitajte i ove članke:

• “Čišćenje živaca”: Tehnika koja pomaže kod išijasa i sindroma karpalnog tunela
• ‘Dinamično sjedenje’ na poslu može spriječiti sindrom karpalnog tunela
• “Nesmetano funkcioniranje u svakodnevnom životu je apsolutni imperativ!”: Fizioterapeut otkriva kada i zašto treba otići na fizioterapiju.

• Vježbe za karpalni tunel

Učitaj više izvora