Stručno odobrava
,
Analna fistula – uzrok, operacija i prirodno liječenje
- 2 komentara
- 6 min čitanja
Analna odnosno perianalna fistula je kronična ozljeda, u obliku tunela, koja nastaje na području anusa spontano ili nakon analnog apscesa. Bakterijske upale žlijezda u analnom kanalu uzrokuju analni apsces koji se liječi rezanjem kože iznad oteknuća. Nakon tog reza stvara se kanal koji se može začepiti i uzrokovati bol.
Pročitajte članak i saznajte koji su simptomi analne fistule te kako se liječi.
Perianalna fistula – uzrok
Analna fistula je mali tunel koji povezuje upaljenu žlijezdu u analnom području s kožom oko anusa. Analne fistule u skoro svakom slučaju nastaju nakon incizije analnog apscesa.
Fistula – značenje
Perianalni apsces je upala analnih žlijezda koje se nalaze u području između dva analna kružna mišića (sfinktera). Takvo stanje je iznenadno i bolno, a liječi se zarezivanjem kože i otpuštanjem nakupljenog gnoja.
Simptomi perianalnog apscesa su:
- otečena koža oko anusa,
- nelagoda,
- sekret,
- svrbež,
- crvenilo oko anusa,
- jaka i iznenadna bol,
- osjetljivost na dodir.
Fistula perianalis nastaje kao izravna posljedica reza na koži anusa. Povezuje upaljene žlijezde u gornjem unutarnjem području anusa, ali takvo stanje najčešće nije bolno. Bolovi se mogu pojaviti ako se neka žlijezda opet upali i oteče.
Neki uzroci fistule na anusu, osim analnog apscesa, su:
- Chronova bolest,
- tuberkuloza,
- divertikulitis,
- rak debelog crijeva,
- ozljeda,
- spolno prenosive bolesti,
- deformacije pri razvoju dojenčadi, posebno kod dječaka.
S obzirom na položaj fistule u odnosu na dva analna sfinktera, postoji više tipova:
- ekstrasfinkterične fistule – ovaj tip fistula ne započinje od upaljenih žlijezda već od rektuma, a često su rezultat Chronove bolesti ili divertikulitisa;
- suprasfinkterične fistule – povezuju područje između dva sfinktera i završavaju otprilike dva centimetra nakon anusa;
- transsfinkterične fistule – započinju na području između dva sfinktera i završavaju nakon anusa, a često su U oblika i formiraju više završetaka;
- intersfinkterične fistule – također započinju između dva sfinktera, a završavaju vrlo blizu anusa;
- submukozne fistule – prolaze ispod submukoznog tkiva, ali ne prelaze preko sfinkterskih mišića.
S druge strane, analna fisura je rana koja se stvara u analnom kanalu i najčešće je posljedica tvrde stolice, opstipacije ili poroda, no ponekad nastaje bez očitih razloga. Uzrokuje grčenje i krvarenje, a može biti iznimno bolna. Bol se još pogoršava ako su stolice tvrde ili vodenaste.
Kako su simptomi slični kao kod hemoroida, često se s njima pogrešno zamjenjuje.
Liječenje analne fisure provodi se prirodnim putem ili u težim slučajevima i operativnim postupkom. Potrebna je česta i pravilna analna higijena kako bi se izbjegla infekcija.
Pomaže i jedan od suvremenijih načina liječenja – injekcije botoksa. Injekcije botoksa apliciraju se oko anusa čime se smanjuje grč mišića. Djelovanje botoksa smanjuje bol i povećava dotok krvi u fisuru, što pak doprinosi bržem zacjeljivanju fisure. Taj način liječenja se preporučuje ako dosadašnje liječenje (kreme, laksativi) nije bilo učinkovito.
Više o analnoj fisuri pročitajte ovdje.
Perianalna fistula – simptomi
Fistule na anusu obično nisu bolne, ali mogu biti neugodne. Bol se pojavljuje zbog bolesti koja ih je uzrokovala ili zbog dodatnih iritacija.
Simptomi analne fistule su:
- iritacija kože oko anusa,
- curenje iscjetka iz začepljene fistule,
- svrbež,
- crvenilo kože oko anusa,
- ponovno inficiranje analnih žlijezda i pojava analnog apscesa,
- krvarenje iz anusa,
- iznenadna pojava boli, posebno pri vršenju nužde.
Liječniku se javite ako:
- imate uporne simptome analne fistule,
- imate visoku tjelesnu temperaturu,
- osjećate neizdrživu bol u području anusa,
- ne možete normalno obavljati nuždu.
Perianalna fistula – dijagnoza
Nakon što se javite liječniku i prijavite mu simptome, on će uspostaviti dijagnozu na temelju pregleda. Pregled uključuje:
- rektalni pregled – analna fistula koja završava poslije anusa bit će lako vidljiva, a liječnik može prstom provjeriti u kojem smjeru ide i dokud seže;
- proktoskopiju – to je pregled pomoću posebnog uređaja sa svjetlom koje pomaže u vizualizaciji unutrašnjosti analnog kanala;
- ultrazvuk abdomena – kako bi se bolje otkrilo stanje debelog crijeva.
Nakon pretraga, liječnik može otkriti:
- vidljivu analnu fistulu koja se crveni i uzrokuje svrbež,
- vanjski prostor oko anusa koji je bolan na dodir,
- upaljenu analnu žlijezdu koja uzrokuje gnojni iscjedak.
Ako liječnik otkrije prisutnost analne fistule, pokušat će odrediti njen uzrok. Ako sumnja na neku upalnu bolest crijeva, može obaviti dodatne pretrage poput:
- kolonoskopije – pretraga crijeva pomoću uređaja s kamerom koja se obavlja pod lokalnom anestezijom;
- krvnih testova – kako bi se otkrila prisutnost uzročnika infekcija i upala;
- pretraga stolice – kako bi se otkrilo probavlja li organizam hranu učinkovito ili je došlo do nekog poremećaja u radu crijeva.
Perianalna fistula – liječenje
Liječenje analnih fistula ovisi o:
- bolesti ili stanju koje ju je uzrokovalo,
- položaju u unutrašnjosti analnog kanala.
Fistule na debelom crijevu se najčešće liječe operativnim zahvatom jer je to jedini način da trajno prođu.
Perianalna fistula – operacija
Operacije fistule na debelom crijevu su nužne kako bi analne fistule zarasle. Kako najčešće nastaju nakon rezanja analnog apscesa, obično treba pričekati neko vrijeme da se u potpunosti formiraju.
Priprema za operaciju obuhvaća:
- uzimanje laksativa večer prije,
- izbjegavanje jela ujutro prije zahvata,
- izbjegavanje pića prije zahvata, a eventualno možete popiti malo mineralne vode.
Sama operacija je bezbolna jer se provodi pod lokalnom anestezijom, a pacijent se nakon nje ne treba posebno odmarati. Od liječnika će dobiti odgovarajuću terapiju za narednih nekoliko dana. Nakon zahvata će bilo kakva bol i nelagoda nestati, a sam zahvat traje kratko.
Postoje razne vrste operacija perianalnih fistula, ovisno o tipu fistule na anusu. Neke od njih su:
- drenaža koncem – konac se provuče oko analne fistule i lagano zateže, a svrha zatezanja je da se fistula izdigne i od nje napravi brazda, a to je moguće za fistule koje nisu preduboke i ne obuhvaćaju kružni analni mišić.
- fistulektomija – ovaj zahvat obuhvaća uklanjanje dijela fistule kako bi se spojio unutarnji otvor s vanjskim i koji će zacijeliti unutra prema van, ali kod ove operacije postoji opasnost da se ukloni dio sfinktera koji je bitan za pravilno zadržavanje stolice.
- lijepljenje fibrinskim ljepilom – posebno tkivno ljepilo se može umetnuti u prostor analne fistule, a potaknut će zacjeljivanje tkiva bez oštećenja analnih mišića.
- emisija laserskog snopa – pomoću laserske zrake može se potaknuti zacjeljivanje analnih fistula i njihovo trajno uklanjanje.
Da biste se uspješno oporavili od operacije, trebat ćete:
- neko vrijeme po preporuci liječnika uzimati laksative kako tvrda stolica ne bi oštetila osjetljivo područje analnog kanala,
- izbjegavati jako masnu i začinjenu hranu,
- piti puno tekućine,
- jesti hranu s puno vlakana,
- isprati se toplom vode nakon vršenja nužde,
- dogovoriti kontrole kod liječnika za narednih 6 mjeseci.
Prirodno liječenje fistule
Analna fistula je često kronično stanje koje nekad dugo vremena neće pokazivati ozbiljnije simptome. Zbog toga se mnogi ljudi ne jave liječniku dok ne dođe do razvoja ponovne upale ili komplikacija.
Analne fistule je moguće održavati u bezbolnom stanju pravilnom ishranom i životnim navikama. Poprilično često se pojavljuju opet jer nakon liječenja ne prestaju i navike koje imamo iz prošlosti. Konstipacija i tvrda stolica su glavni razlozi za pogoršanje analnih fistula.
Preporučuju se dijeta s visokim udjelom vlakana i povećan unos tekućine, osobito obične vode. Ta dijeta uključuje sljedeće namirnice:
- banane,
- naranče,
- jabuke,
- kelj,
- špinat,
- brokulu,
- ulje pšeničnih klica,
- crni kruh,
- smeđu rižu,
- mrkve,
- rajčice,
- paprike,
- kurkumu.
Prehrambene navike koje se preporučuju kod bolesti crijeva su:
- izbjegavanje masne i začinjene hrane koja se teško probavlja,
- izbjegavanje prejedanja,
- konzumiranje manjih obroka više puta dnevno,
- konzumiranje tekućine, posebno vode,
- konzumiranje puno voća i povrća kako bi se u organizam unijelo dovoljno vitamina.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja