Nikad se ne javlja sama

Pasivna agresija: Nije nešto što samo tako nestaje! Psihologinja otkriva koji su joj okidači i strategije za suočavanje

Budite prvi i komentirajte!
6 min čitanja

Marija Šimunić

mag. psych.

Pasivna agresija je vrsta agresivnog ponašanja koja dugotrajno stvara mnoge psihičke poteškoće. Osobe pasivno-agresivnog ponašanja izražavaju svoje negativne osjećaje suptilno kroz postupke umjesto da ih izravno pokažu.

Njihov najveći problem je odvojenost riječi i djela zbog čega nerijetko imaju problema u svim područjima života. U nastavku saznajte nešto više o uzrocima, simptomima i liječenju pasivne agresije.

Pasivna agresija – uzroci

Nažalost, točan uzrok pasivno-agresivnog ponašanja nije poznat. Međutim, kombinacija bioloških i vanjskih čimbenika može doprinijeti razvoju pasivno-agresivnog ponašanja.

Istraživači vjeruju da ljudi koji pokazuju pasivno-agresivno ponašanje počinju to pokazivati već u djetinjstvu. Roditeljski stil, obiteljska dinamika i drugi utjecaji u djetinjstvu mogu biti čimbenici koji doprinose razvoju pasivne agresije.

Nadalje, zlostavljanje djeteta, zanemarivanje i oštre kazne mogu uzrokovati razvijanje pasivno-agresivnih obrazaca ponašanja.

Neki od psihičkih poremećaja povezanih s pasivno-agresivnim ponašanjem su:

Pasivna agresija se nikad ne javlja sama, nego je uvijek uzrok ili posljedica nekog drugog zdravstvenog stanja, zbog čega su dijagnoza i liječenje pasivno-agresivnih obrazaca ponašanja nerijetko otežani i kompleksni.

Pasivna agresija – simptomi

Obično postoji odvojenost i nesklad između onoga što osobe s pasivno-agresivnim ponašanjem kažu i rade. Njihovo ponašanje često ljuti članove obitelji, prijatelje i suradnike.

Međutim, osoba možda nije svjesna svojih pasivno-agresivnih obrazaca ponašanja. Stoga bi bilo dobro ukazati joj neke simptome pasivne agresije koje pokazuje.

Simptomi ove vrste ponašanja uključuju:

često kritiziranje drugih
razdražljivost i neugodnost
odugovlačenje i zaboravljanje
neučinkovito obavljanje zadataka
neprijateljsko ponašanje
tvrdoglavost
optuživanje drugih
žaljenje da nije cijenjena
ogorčenost.

Pasivna agresija na poslu

Pasivna agresija se može susresti u svim područjima života. Zapravo, kad je u pitanju pasivna agresija, primjer je vrlo lako navesti posebno ako ste i sami bili dugotrajno izloženi društvu pasivno-agresivnih pojedinaca.

Primjerice, netko predloži plan izvođenja novog projekta na poslu. Osoba koja je pasivno-agresivna se može suprotstaviti planu kada se ponudi glasanje ili predlaganje drugačijih načina planiranja, ali umjesto da izrazi svoje mišljenje, ipak se složi s osobom koja je predložila plan.

Problem je u tome što osoba s pasivno-agresivnim ponašanjem zapravo ne želi provesti taj plan i zbog toga se odupire na sve moguće načine. Namjerno propušta rokove obavljanja određenih poslovnih zadataka, kasni na sastanke ili radi bilo što drugo kako bi plan propao.

Takve osobe u poslovnim timovima često izazivaju nesklad i uzrokuju razne probleme, zbog kojih nerijetko dobivaju otkaz.

Pasivna agresija na poslu – simptomi

Neki od uobičajenih simptoma pasivno-agresivnog ponašanja kod poslovnih ljudi uključuju:

gorčinu i neprijateljstvo prema zahtjevima drugih
namjerno odgađanje ili pogrešno postupanje kada je u pitanju izvršavanje zadatka
pesimistično i agresivno ponašanje
često žaljenje da se osjećaju podcijenjeno ili obmanuto.

Pasivno-agresivno ponašanje može biti simptom nekoliko mentalnih poremećaja, ali ne smatra se specifičnim zdravstvenim stanjem. Ova vrsta ponašanja može utjecati na sposobnost osobe da stvori i održava zdrave odnose i može uzrokovati probleme na poslu.

Pasivna agresija u vezi

Pasivno-agresivan partner u romantičnim odnosima zaista može biti pravi emocionalni vampir koji vas na različite načine može dovesti čak do depresije. Njegovo neizražavanje osjećaja i odvojenost riječi i djela na kraju obično završe prekidom odnosa koji je rijetko dugotrajan.

Neki znakovi koji će vam pomoći prepoznati da ste u vezi s pasivno-agresivnim partnerom su:

tišina i ignoriranje – pasivno agresivni partneri uglavnom ignoriraju ono što im se ne sviđa odbijajući izraziti svoje mišljenje oko bilo kakvog nesporazuma
suptilne uvrede – uvrede koje je često teško prepoznati jer su uvijek izražene neprimjetno i “zapakirano” tijekom razgovora o nečemu što nema veze sa sadržajem uvrede
tvrdoglavost – pasivno-agresivan partner uglavnom odbija sve što ponudite i drži se samo i isključivo onoga što je on rekao, bez mogućnosti promjene svojeg mišljenja ili postupka zato što smatra da nemate dovoljno dobre argumente za to
odbijanje izvršavanja dogovora – pasivno-agresivni partneri nikad jasno ne izraze svoje mišljenje u vezi obavljanja određenog zadatka ili dogovora, nego ostavljaju punu odgovornost drugima ili kasne s izvršavanjem svojih dijelova zadatka
izbjegavanje rješavanja problema – zbog svoje tvrdoglavosti, pasivno-agresivni partneri sve probleme stavljaju pod tepih jer ne znaju kako izraziti svoje osjećaje.

Ako smatrate da ste u vezi s pasivno-agresivnim partnerom, vjerojatno ste već naišli na ovakve ili slične probleme. Najgore je čekati da oni sami od sebe prođu zato što pasivna agresija nije nešto što samo tako nestaje.

Kako biste mogli izaći na kraj s pasivno-agresivnim partnerom, svakako biste trebali potražiti stručnu pomoć. Pokušajte ga nagovoriti na psihološko savjetovanje ili otiđite skupa na partnerska savjetovanja, vježbe za komunikaciju ili trening asertivnosti.

Bilo kakva edukacija kojoj je cilj suočavanje s pasivnom agresijom može biti od velike koristi, pogotovo ako želite da vaš odnos potraje i bude kvalitetniji.

Pasivna agresija – dijagnoza

Pasivno-agresivno ponašanje nije medicinski poremećaj pa se zato ne može dijagnosticirati. Međutim, psiholozi, psihijatri i slični stručnjaci za mentalno zdravlje vam mogu pomoći identificirati ovaj problem ponašanja koji zahtijeva liječenje.

Ako sumnjate da ste možda skloni pasivno-agresivnom ponašanju i da se tako zaista ponašate, trebali biste razgovarati sa psihologom. Psiholog će vas tražiti da popunite nekoliko upitnika o svojim simptomima, mislima i osobnoj povijesti.

Također će vam postaviti pitanja o djetinjstvu i iskustvima koja možda izazivaju simptome pasivne agresije. Jednom kad prepoznaju moguće okidače u okolini za vaše pasivno-agresivno ponašanje, mogu vam pomoći u nošenju s njima.

Međutim, ako psiholog ne pronađe potencijalne uzročnike u okolini povezane s pasivnom agresijom, može vas uputiti liječniku zato što ponašanje može biti posljedica nekog drugog zdravstvenog problema.

Liječnik će obaviti fizički pregled i možda zahtijevati neurološke testove kako bi utvrdio uzrokuje li medicinsko stanje pasivno-agresivno ponašanje. Dijagnostičko testiranje može se sastojati od testova krvi ili neuroloških pregleda.

Pasivna agresija – liječenje

Ako je glavni uzrok pasivne agresije neki drugi zdravstveni poremećaj, liječenje agresivnog ponašanja će se bazirati na njegovim simptomima, što znači da bi se ponašanje trebalo poboljšati s liječenjem primarne zdravstvene poteškoće.

Međutim, ako ne postoji neki drugi poremećaj u pozadini pasivne agresije, bilo bi dobro da posjetite psihoterapeuta ili nekog drugog stručnjaka za mentalno zdravlje. Psihološko savjetovanje će vam pomoći identificirati pasivno-agresivno ponašanje te vas poučiti kako promijeniti ponašanje.

Također vam može pomoći u nošenju s ljutnjom, ali i s niskim samopoštovanjem koje se nerijetko javlja uz pasivnu agresiju. Učinkovite strategije suočavanja će vam svakako pomoći da objektivno sagledate situaciju koja vas uznemiruje te da se ispravno riješite problema na zdrav i kvalitetan način.

Strategije za suočavanje s pasivnom agresijom

Jedna od najkorisnijih strategija za pasivnu agresiju je svakako trening asertivnosti koji se najviše bazira na zauzimanju za svoje stavove bez povređivanja osjećaja drugih ljudi.

Takav oblik ponašanja može pomoći osobama s pasivnom agresijom da saznaju kako učinkovito izraziti svoje misli i brige te kako smanjiti negativna ponašanja uzrokovana ljutnjom ili frustracijom.

Postoje i neke jednostavne strategije pomoću kojih se možete svakodnevno boriti protiv pasivne agresije, a one uključuju: