Kontaktni dermatitis je akutna ili kronična upalna bolest kože koja nastaje kao posljedica dodira kože s kemijskim, biološkim ili fizikalnim čimbenikom. Najčešće je karakterizirana ekcemom. Ekcem kao takav je zajednički naziv za skupinu različitih kožnih bolesti čiji su simptomi suhoća, iritacija i upala kože. 

Pritom se kontaktni dermatitis obično poboljšava ili potpuno povlači kada se prepozna i izbjegava iritans koji ga uzrokuje. Dostupni su i različiti oblici liječenja te kreme i masti koji potencijalno mogu pomoći ublažiti simptome. 

U nastavku ćemo pokušati odgovoriti kako se liječi i koje su najbolje kreme za kontaktni dermatitis. 

Razlikujemo dva glavna oblika kontaktnog dermatitisa – iritativni (nadražajni) kontaktni dermatitis i alergijski kontaktni dermatitis. Iritativni kontaktni dermatits je više bolan nego što svrbi, dok alergijski više svrbi nego što boli. 

Prema mehanizmu nastanka iritativni kontaktni dermatitis nastaje zbog izravnog oštećenja kože djelovanjem nadražujućih tvari poput deterdženata, otapala, kiselina i dr.

Alergijski kontaktni dermatitis je posljedica reakcije imunološkog sustava na alergen nakon prethodne senzibilizacije.

Najčešći alergeni su nikal, mirisi, konzervansi, guma, pojedini antibiotici i biljke, a kod nekih osoba simptomi se mogu javiti tek nakon istodobne izloženosti određenim tvarima i sunčevoj svjetlosti (fotoalergijski ili fototoksični kontaktni dermatitis). 

Iritativni oblik je najčešći. Naime, na njega otpada otprilike 80 % svih slučajeva kontaktnog dermatitisa, dok alergijski oblik čini preostalih 20 %.

Zajedno su najčešći uzročnik profesionalnih (radom uzrokovanih) bolesti kože, primjerice kod zdravstvenih radnika, frizera, čistača i generalno osoba (profesionalaca) koji frekventno rade s vodom i deterdžentima. 

Kako nastaje kontaktni dermatitis?

Iritativni kontaktni dermatitis nastaje izravnim, neimunološkim oštećenjem kožne barijere. Naime, tvar (deterdžent, otapalo i sl.) fizički ošteti zaštitni sloj kože, što pokreće otpuštanje upalnih posrednika, ponajprije citokina interleukina-1 iz keratinocita.

Kod ovog oblika nema prethodne preosjetljivosti. Reakcija ovisi o jačini i trajanju izloženosti i može se pojaviti već pri prvom kontaktu. Osobe s atopijskim dermatitisom su sklonije razvoju iritativnog kontaktnog dermatitisa zbog narušene kožne barijere.

Isto tako, klinički znakovi kontaktnog dermatitisa mogu nastati kao posljedica kumulativnog oštećenja kožne barijere uslijed česte i ponavljane izloženosti blagim iritansima (često pranje ruku).

U literaturi se to zove kumulativni ili kronični iritativni kontaktni dermatitis. Fototoksični dermatitis je inačica kod koje lokalno nanesene (parfemi, ugljeni katran) ili oralno unesene (psoraleni) tvari postaju toksične za kožu nakon izlaganja sunčevom svjetlu. 

Alergijski kontaktni dermatits je reakcija preosjetljivosti tipa IV (kasna, posredovana T-stanicama) koja se odvija u dvije faze.

U asimptomatskoj fazi senzibilizacije Langerhansove stanice u epidermisu hvataju alergen i prenose ga u regionalne limfne čvorove, gdje ga prezentiraju naivnim T-stanicama koje se potom umnožavaju i sazrijevaju u memorijske/efektorske stanice.

Taj proces traje od nekoliko dana kod jakih alergena (kao što je otrovni bršljan) do godinama kod slabih (mirisi, kreme za sunčanje i sl.). Pri ponovnom dodiru s alergenom senzibilizirane T-stanice migriraju u kožu i pokreću upalnu reakciju koja daje karakteristične simptome alergijskog kontaktnog dermatitisa. 

Koje su najbolje kreme za kontaktni dermatitis?

Prepoznavanje i izbjegavanje iritansa je najvažniji način prevencije pojave kontaktnog dermatitisa, neovisno radi li se o iritativnom ili alergijskom obliku. Odmah potom slijedi i upotreba topikalne terapije, odnosno ono što kolokvijalno zovemo krema ili mast za kontaktni dermatitis.  

Osnovna topikalna njega kože, usmjerena na obnovu oštećene kožne barijere, predstavlja temelj liječenja svih oblika ekcema pa između ostalog i kontaktnog dermatitisa.

Eksperimentalne studije pokazale su da kod blažih slučajeva sama obnova barijere može potencijalno potaknuti zacjeljivanje i iritativnog i alergijskog dermatitisa, bez potrebe za dodatnom specifičnom terapijom.

Pritom je važno terapiju prilagoditi stanju ekcema. Akutni ekcemi obično su vlažni pa im odgovaraju hidrofilni pripravci (gel, losion ili krema), dok kronične, suhe i zadebljane promjene bolje reagiraju na masnije podloge poput masti.

Isto tako, treba imati na umu da proizvodi s neodgovarajućim udjelom vode ili lipida, kao i oni koji sadrže potencijalno alergene sastojke (primjerice mirise ili konzervanse) mogu donijeti više štete nego koristi. 

U svakom slučaju, redovita primjena krema za hidraciju i emolijensa povezana je prema nekim studijama sa smanjenim rizikom od razvoja profesionalnog iritativnog dermatitisa šaka, što ovu relativno jednostavnu mjeru čini važnom i u prevenciji i u liječenju. 

Ako emolijensi nisu dovoljni, topikalni kortikosteroidi su sljedeći izbor. To su protuupalni lijekovi koji djeluju tako da se vežu na unutarstanični glukokortikoidni receptor čime posljedično postižu protuupalni, imunosupresivni i vazokonstrikcijski učinak. Drugim riječima, smiruju upalu, svrbež i crvenilo. 

Kortikosteroidi se dijele po jačini. Najčešće se koristi podjela na slabe, srednje jake, jake i vrlo jake. U slabe spada hidrokortizon (0,5 – 1 %), u jake mometazonfuroat 0,1 %, a u vrlo jake klobetazolpropionat.

Pravilo je da se na tanku i osjetljivu kožu (lice, pregibi) i za dulju primjenu biraju slabiji pripravci, dok se jaki i vrlo jaki čuvaju za kratkotrajno liječenje i deblju kožu (dlanovi, tabani).

Za doziranje se koristi praktično pravilo “jedinice vrška prsta” (engl. fingertip unit). To je količina masti istisnuta od vrha do prvog zgloba kažiprsta dovoljna za otprilike 2 % površine tijela.  

Topikalni inhibitori kalcineurina pokazali su učinkovitost u eksperimentalnim modelima na ljudima kod alergijskog kontaktnog dermatitisa izazvanog niklom i difenilciklopropenonom te iritativnog kontaktnog dermatitisa izazvanog natrijevim lauril-sulfatom.

Iako su kod razvijenog kontaktnog dermatitisa slabije učinkoviti od jakih glukokortikoida, njihova je protuupalna snaga slična onoj glukokortikoida slabe do srednje jačine. Ključna prednost ovih lijekova jest da ne uzrokuju stanjivanje kože, pa su prikladni za lice, vjeđe i kožne pregibe.

Zbog toga ih se naziva i lijekovima koji “štede” kortikosteroide. Treba istaknuti da su takrolimus i pimekrolimus registrirani samo za atopijski dermatitis, pa je njihova primjena kod kontaktnog dermatitisa off-label, odnosno izvan odobrene indikacije i provodi se po preporuci liječnika.

Ostalo liječenje prema smjernicama može uključivati opcije poput ihtamola, ugljenog katrana (danas sve rjeđe i bez dokaza djelotvornosti) i antiseptika (kod eventualnih infekcija). Od fizikalnih metoda mogu se koristiti fototerapija (PUVA, UVB, UVA1) i ionoforeza običnom vodom.  

Sustavno se kratkotrajno mogu primijeniti glukokortikoidi, a kod teškog kroničnog ekcema šaka i retinoid alitretinoin.

U težim ili tvrdokornim slučajevima u obzir dolaze imunosupresivi (ciklosporin, azatioprin, metotreksat) i biološki lijek dupilumab, koji se kod kontaktnog dermatitisa primjenjuju off-label, odnosno izvan odobrene indikacije. Sve navedeno propisuje i nadzire liječnik.

Kako prirodno liječiti kontaktni dermatitis?

Kada govorimo o prirodnom liječenju kontaktnog dermatitisa, tu je literatura kud i kamo skromnija. Jedna studija govori o korisnosti kreme s 1 % koloidne zobi.

Pretpostavljeni mehanizam je obnova barijere i protuupalno djelovanje sastojaka zobi, no riječ je o jednom manjem istraživanju koje ide u prilog ovoj opciji i to kao dodatak drugoj terapiji. 

Nadalje, spominju se još kokosovo i suncokretovo ulje kao potencijalna sredstva s benefitom kod atopijskog dermatitisa.

Kod kontaktnog dermatitisa nema dokaza ili ista nisu poznata autoru ovog članka, no s obzirom na pretpostavljeni mehanizam, moguće je da mogu biti od pomoći. U kontrastu je to s maslinovim uljem koji, po svemu sudeći, može čak dodatno oštetiti kožnu barijeru.  

Ipak, ovdje je važno naglasiti kako se nijedno ulje ne može preporučiti za liječenje kožnih bolesti s obzirom na nisku razinu dokaza. 

Također, kod prirodnih odabira topikalnih preparata, treba imati na umu da određene biljke mogu biti i kontraproduktivne te dovesti do pojave kontaktnog dermatitisa, poput čajevca, propolisa, arnike i dr. 

Zaključak 

Kontaktni dermatitis se u većini slučajeva uspješno kontrolira prepoznavanjem i izbjegavanjem uzročnika te pravilnom njegom kože, no odabir i primjena terapije nisu trivijalni.

Naime, izbor odgovarajućeg emolijensa ovisi o stanju ekcema, lokalizaciji promjena i individualnoj podnošljivosti, a neki pripravci zbog mirisa ili konzervansa mogu i pogoršati stanje.

Zbog toga je važno posavjetovati se s ljekarnikom ili liječnikom, koji će pomoći odabrati prikladan emolijens i objasniti kako ga uskladiti s ostatkom terapije.

Isto tako, propisani lijekovi, prije svega topikalni kortikosteroidi, traže pravilnu primjenu po jačini, količini i trajanju kako bi se postigao puni učinak uz najmanji rizik.

Stručni savjet ovdje pomaže izbjeći prečestu ili nedovoljnu primjenu, pravovremeno prepoznati i sanirati eventualne nuspojave te terapiju prilagoditi individualnom stanju pacijenta. Drugim riječima, savjetovanje s liječnikom i ljekarnikom najsigurniji je put liječenja kontaktnog dermatitisa.

Pročitajte i ove članke:

• Može li nakit uzrokovati ekcem? Mnogi prijavljuju ovo
• Dermatitis ili psorijaza? Liječnik otkriva koja je razlika
• Ovi sastojci za njegu kože mogu izazvati alergijske reakcije.

• kontaktni dermatitis - prirodno liječenje
• mast za kontaktni dermatitis
• najbolje kreme za kontaktni dermatitis

Učitaj više izvora