Mnogi ljudi koji se bore s učestalim dijetama, prejedanjem, povraćanjem nakon jela ili kompulzivnim vježbanjem vjeruju da im nedostaje volje ili discipline.

Međutim, stručnjaci upozoravaju da problem možda nije u slabom karakteru, već u tome što su određeni obrasci ponašanja s vremenom postali duboko ukorijenjene navike.

Razumijevanje načina na koji mozak stvara navike može pomoći u boljem razumijevanju poremećaja hranjenja i putu prema oporavku.

Kako nastaju navike?

Navika je ponašanje koje se s vremenom počinje odvijati gotovo automatski, bez puno svjesnog razmišljanja. Ljudi prirodno ponavljaju radnje koje im donose određenu korist ili osjećaj nagrade.

Jednostavan primjer je pranje zubi. Kao djeca morali ste se podsjećati na tu aktivnost, dok danas to najvjerojatnije radite bez posebnog razmišljanja. Mozak na taj način štedi energiju i pojednostavljuje svakodnevni život.

Iako su navike često korisne, isti mehanizam može otežati prekid ponašanja koja nisu zdrava.

Kada dijeta postane automatski obrazac?

Dijete podrazumijevaju unos manje hrane nego što je tijelu potrebno za održavanje tjelesne težine. Kada se osoba dugo pridržava strogih pravila prehrane, osobito ako pritom dobiva željene rezultate poput gubitka kilograma ili osjećaja kontrole, takva ponašanja mogu postati automatska.

U početku se radi o svjesnim odlukama – brojanje kalorija, preskakanje obroka ili konzumacija samo određenih “sigurnih” namirnica. No, s vremenom te odluke mogu postati toliko uobičajene da ih osoba više ne preispituje.

Istraživanja pokazuju da osobe s anoreksijom često donose odluke o hrani koristeći moždane mehanizme povezane s navikama. To znači da ih mozak može usmjeravati prema restriktivnim obrascima prehrane čak i kada svjesno žele jesti drugačije.

Ako imate osjećaj da ste stalno “na dijeti”, moguće je da dio tih ponašanja više nije rezultat svjesnog izbora, već automatizirane navike.

Prejedanje također može postati navika

Prejedanje često u početku donosi kratkotrajno olakšanje od stresa, tuge ili drugih neugodnih emocija. Hrana tada postaje način utjehe ili bijega od problema.

Kada se takav obrazac ponavlja, mozak ga počinje povezivati s osjećajem olakšanja pa prejedanje može postati gotovo automatska reakcija na emocionalne izazove.

Važno je naglasiti i da prejedanje često može biti posljedica pretjeranog ograničavanja hrane. Kada tijelo dulje vrijeme ne dobiva dovoljno energije, aktiviraju se prirodni mehanizmi preživljavanja koji povećavaju potrebu za hranom, što može dovesti do začaranog kruga dijete i prejedanja.

Povraćanje i druga kompenzacijska ponašanja

Povraćanje nakon jela ili zlouporaba laksativa i diuretika također mogu prijeći iz svjesnog izbora u automatiziranu rutinu.

U početku motivacija može biti želja za kontrolom tjelesne težine ili ublažavanje nelagode nakon obilnog obroka. No, ponavljanjem takvo ponašanje može postati navika koju je sve teže prekinuti.

Osim psiholoških posljedica, povraćanje nosi i ozbiljne zdravstvene rizike, uključujući iritaciju grla, povećanje žlijezda slinovnica, poremećaj elektrolita te probleme sa srcem.

Kada vježbanje više nije zdrava navika?

Tjelesna aktivnost općenito je korisna za zdravlje, no ponekad može postati pretjerana i kompulzivna.

Ako vježbanje stalno donosi osjećaj uspjeha, boljeg samopouzdanja ili kontrole težine, osoba može razviti potrebu da trenira bez obzira na okolnosti.

Znakovi upozorenja uključuju osjećaj krivnje zbog propuštenog treninga, vježbanje unatoč bolesti ili ozljedi te zanemarivanje odnosa, posla ili drugih obaveza kako bi se održala rutina vježbanja.

U takvim situacijama više se ne radi o fleksibilnoj brizi za zdravlje, nego o ponašanju koje osoba osjeća da mora provoditi.

Može li se obrazac promijeniti?

Ako se borite s dijetama, prejedanjem, povraćanjem ili pretjeranim vježbanjem, korisno je promatrati ta ponašanja kroz prizmu navika.

Pokušajte zamisliti jedan dan bez ponašanja koje vas opterećuje. Kakve misli i emocije pritom osjećate? Takav mali eksperiment može vam pomoći prepoznati koliko je određeni obrazac postao automatiziran.

Dobra vijest je da mozak može stvarati i nove navike. Na isti način na koji su nastali štetni obrasci, moguće je postupno izgraditi zdravije načine suočavanja sa stresom, emocijama i svakodnevnim izazovima.

Promjena se najčešće ne događa preko noći. Postupnim ponavljanjem novih ponašanja stari obrasci slabe, a novi postaju sve jači.

Važno je potražiti stručnu pomoć

Poremećaji hranjenja složena su stanja na koja utječu biološki, psihološki i društveni čimbenici. Navike su samo jedan dio šire slike, ali njihovo razumijevanje može pomoći u razvijanju više suosjećanja prema sebi.

Umjesto da poteškoće s promjenom ponašanja doživljavate kao osobni neuspjeh, važno je znati da mozak može vrlo snažno usvojiti određene obrasce. Uz vrijeme, podršku i odgovarajuću stručnu pomoć moguće je stvoriti nove, zdravije navike.

Ako primjećujete kod sebe ili bliske osobe znakove poremećaja hranjenja, nemojte ih ignorirati. Pravovremena pomoć stručnjaka može biti ključna za očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja.

Pročitajte i ove članke:

• Poremećaji u prehrani: Raste broj nespecifičnih oblika, sa sobom nose psihičke poremećaje i dugo se liječe
• Prejedanje i mindfulness: Pet alata koji pomažu
• Liječenje anoreksije i bulimije: Što pomaže?

• dijete
• povraćanje nakon jela
• prejedanje
• pretjerano vježbanje
• štetne navike

Učitaj više izvora