Koliko god starenje bio prirodan proces kroz koji svi moramo proći, činjenica je da nije lako ostarjeti i prihvaćati da s vremenom naše tijelo slabi, a um usporava. 

Iako većina ljudi uspijeva ostarjeti dostojanstveno, održavajući stabilnim svoje cjelokupno zdravlje i odnose s drugima, sve je više onih koji prolaze kroz poteškoće posebno povezane s mentalnim zdravljem. 

Kognitivni pad koji se događa s godinama može utjecati na brojne psihičke poteškoće, a emocionalne praznine koje nastaju shvaćanjem o prolaznosti života mogu dovesti do odbijanja prihvaćanja stvarnosti koja postaje sve zahtjevnija.

Ako smatrate da bi vaši roditelji trebali potražiti stručnu pomoć, a oni to odbijaju, možda trebate promijeniti pristup.

Psihofizičke poteškoće u starijoj odrasloj dobi

Dosad se smatralo da većina starijih odraslih osoba nema značajnijih zdravstvenih poteškoća do šestog ili sedmog desetljeća života, ali čini se da se u posljednje vrijeme uočavaju promjene u sve ranijim počecima određenih bolesti (npr. demencija) te sve veći postotak oboljelih.

Dosadašnje studije navode podatak da čak jedna od četiri starije odrasle osobe ima problema s mentalnim zdravljem, a među najčešće se svrstavaju depresija i demencija, zatim anksioznost. 

Nažalost, još uvijek u našem društvu postoji zabluda da su sve to popratni problemi koji svakako dolaze sa starenjem, zbog čega se ignoriraju i opravdavaju životnim okolnostima u toj dobi.

Još jedan veliki problem u našem hrvatskom društvu su loši uvjeti života u kojima, nažalost, sve više starijih osoba živi. Niske mirovine, duge liste čekanja za obavljanje zdravstvenih pretraga i visoki troškovi života su surova realnost mnogih starijih.

Rijetki mogu, pored takvih egzistencijalnih briga koje svakodnevno osjećaju, uopće razmišljati o nekim drugim stvarima koje bi im sigurno trebale, ali si ih ne mogu priuštiti (npr. stručna pomoć za probleme s mentalnim zdravljem).

I zato, prije brzopletog okrivljavanja i odgovaranja na pitanje iz naslova članka, treba uzeti u obzir sve aspekte koji mogu dovesti do toga da netko odbija liječenje za psihičke poteškoće – posebno ako nema uz sebe one koji su spremni žrtvovati sve svoje resurse da bi pomogli toj osobi, ne samo slanjem na liječenje, nego prisustvom i podrškom u svim svakodnevnim brigama koje sa sobom nosi starenje.

Kako se nositi s roditeljima koji odbijaju liječenje svojih psihičkih poteškoća?

Ako razmišljate o ovom pitanju, vjerojatno ste i vi u odrasloj dobi, a vaši roditelji već neko vrijeme prolaze kroz sve prepreke starenja koje nisu nimalo jednostavne i bez dijagnoza psihičkih bolesti. Često ni mi sami nismo svjesni gdje su godine prošle, a dok brojimo samo svoje, zaboravljamo da i naši roditelji pridodaju nova ljeta svojem životnom postojanju.

U trenutku kada osvijestimo da im treba pomoć, nažalost, vrlo vjerojatno smo već kasno reagirali. To nikako ne znači da je kasno za pomoć – uvijek je dobro vrijeme potražiti pomoć! No, činjenica je da mnoge rane znakove psihičkih poteškoća zanemarujemo pripisujući ih starenju.

Simptomi poput češćih promjena raspoloženja, apetita i razine energije, poteškoće sa spavanjem i koncentracijom, česta stanja tuge i tjeskobe, zaboravljivost i socijalna izolacija čak i kada u okolini postoji mreža za podršku – sve su to znakovi koji mogu ukazivati na rane faze psihičkih poteškoća u starijoj dobi, ali mi ih uporno svrstavamo pod uobičajene znakove starenja.

Prije nego nekome savjetujete rješenja njegovih problema, pokušajte se staviti u njegovu poziciju. Pokušajte zamisliti sve aspekte starenja koji mogu biti jako emocionalno zahtjevni:

• sindrom praznog gnijezda
• odlazak u mirovinu i završetak rada u zajednici
• gubitak vlastitih roditelja, supružnika i dugogodišnjih prijatelja
• preseljenje u manji dom ili ustanovu za pomoć pri stanovanju
• samački život prvi put nakon mnogo godina
• slabljenje vještina potrebnih u svakodnevnim aktivnostima
• gubitak samostalnosti i sve veća potreba za pomoći drugih u brojnim zadacima
• itd.

Općenito, danas većina starijih osoba žive same, bez onih koji bi na vrijeme mogli primijetiti da nešto nije u redu. Kada uočite prve promjene koje su izašle iz okvira normalnih za dob, potražite barem informacije od stručnjaka o čemu bi moglo biti riječ i na što treba obratiti pažnju.

Ako odmah primijetite značajnije promjene – zaboravljivost koja nije tipična za starenje, rizik za ugrožavanje vlastite ili tuđe sigurnosti, isticanje stvari koje vide ili čuju u vlastitim mislima, a ne postoje u stvarnosti – vrijeme je da potražite stručnu pomoć za svoje roditelje.

I ovdje dolazimo do prvog problema – odbijanja liječenja i odlaska stručnjaku – a to se može povezati s mnogo razloga:

• strah od hospitalizacije i brojnih terapija
• uvjerenje da se mogu samostalno nositi s problemima
• briga o tome što će drugi misliti o njima
• sumnja u pozitivne ishode liječenja
• financijski i egzistencijalni problemi
• strah oko gubitka samostalnosti
• anksioznost u vezi promjena
• nedostatak informacija o onome što ih čeka.

Kako postupiti i pomoći roditeljima koji trebaju liječenje?

U većini slučajeva najveći problem odbijanja liječenja od strane starijih odraslih osoba je – strah od nepoznatog. Oni koji odbijaju liječenje uglavnom su ujedno i oni koji ga do tog trenutka u životu nisu vjerojatno ni trebali ili je to bilo vrlo rijetko.

Shvaćanje da su simptomi koje osjećaju problem mentalnog stanja te da se psihičke poteškoće mogu barem ublažiti i usporiti adekvatnom terapijom može biti još jedna stavka koja stvara stres jer mentalno zdravlje tek pomalo prestaje biti tabu tema među mlađim generacijama, a informiranost o psihičkim poremećajima koji se mogu pojaviti u starijoj dobi još uvijek je vezana samo za individualno pretraživanje po internetu.

Ukratko, trebate pronaći empatičan pristup koji će ponuditi sve informacije o liječenju koje je potrebno i potencijalnim postupcima koji se trebaju obaviti kako bi osoba dobila terapiju koja će joj pomoći svakodnevno živjeti život punim plućima, čak i u svojoj starosti.

Isto tako, važno je na miran način i s puno poštovanja objasniti ponašanja koja primjećujete i koja vas brinu te pretpostavku kako ta ponašanja mogu dugoročno utjecati na tu osobu, članove obitelji i prijatelje vaših roditelja.

Isto tako, ako su u pitanju ozbiljna stanja poput demencija, depresije i anksioznosti, pomoć možete potražiti i u neprofitnim organizacijama (npr. Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest) koje pomažu oboljelima i njihovim obiteljima pružajući im sve potrebne informacije i smjernice za postupke u liječenju.

Naglasite svojim roditeljima da uključivanje u psihoterapiju nije doživotno, da mnogi lijekovi nisu obvezni te da je strogo povjerljivo. Također spomenite da se zaslužuju osjećati dobro te imati osobu s kojom će moći prolaziti kroz neke životne događaje koji su ih pogodili, a nikad nisu imali priliku razgovarati o tome.

Ako ste u mogućnosti, ponudite im punu podršku oko organizacije odlaska na terapije, barem u početku, tako što ćete ih odvesti do lokacije na kojoj se održava terapija, financijski im pomoći u troškovima koje ne pokriva zdravstveno osiguranje te saslušati njihove dojmove ukoliko će ih htjeti podijeliti.

Ako ste i sami iskusili važnost psihoterapije, posvjedočite im svoje iskustvo te im iskreno priznajte barem neke od svojih borbi zbog kojih ste i sami trebali pomoć. Nemojte nastupiti kao netko tko određuje što oni moraju, nego kao osoba kojoj je stalo do njih i koja bi rado htjela i sama da joj njezina djeca tako pristupe kada dođe u njihove godine.

Povežite se, stavite se u njihove cipele! Pristanite čak i na mogućnost obiteljske grupne terapije ako će to biti potvrdan odgovor za prvi susret sa psihoterapijom. Budite spremni biti podrška i osoba od povjerenja, imajući na umu da je mnogima ovo područje još uvijek jako nepoznato ili možda čak krivo prezentirano.

Budite spremni i na odgodu i čekanje na potvrdan odgovor, ali nemojte prebrzo odustati.

Pročitajte i ove članke:

• Psihičke bolesti kod starijih osoba: Koje su najčešće?
• 10 najvećih zdravstvenih problema kod starijih osoba
• Ageizam: Koji su stereotipi o starenju i kako ih prevladati?

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Muškarci, pazite!

Stručnjaci upozoravaju: Ako imate povećanu prostatu, izbjegavajte ove lijekove, hranu i pića!

• Tomislav Stanić
• 2 min čitanja

• empatija
• kognitivni pad
• Psihofizičke poteškoće u starijoj odrasloj dobi
• roditelji odbijaju liječenje psihičkih teškoća
• starenje