Obiteljska psihoterapija: Kada se provodi i kako izgleda?

Obiteljska psihoterapija

Obiteljska psihoterapija je oblik terapijskog pristupa koji se primarno bavi problemima vezanim za mentalno zdravlje dvaju ili više članova obitelji te njihovo adekvatno funkcioniranje unutar obiteljske zajednice.

Najčešće se koristi u situacijama kada članovi obitelji prolaze kroz stresne i emocionalno zahtjevne situacije, kada se pojave problemi koji narušavaju odnose između članova obitelji te kada je potrebno raditi na poboljšanju komunikacije i upravljanju sukobima koji se neminovno javljaju u svakoj obitelji.

Obitelj u životu pojedinca

Svatko od nas je rođen u nekoj obitelji, a nitko od nas je nije mogao birati. Većina ljudi zna svoje obiteljske korijene i mjesto kojem pripada, ali to nužno ne mora biti slučaj kod svih, posebno u psihološkom kontekstu. Iako je obitelj nužna za razvoj identiteta te osjećaja sigurnosti i pripadnosti kod pojedinca, ponekad stvari ne funkcioniraju tako jednostavno.

Glavne dimenzije uspješnog obiteljskog funkcioniranja podrazumijevaju učinkovito upravljanje i rješavanje problema, adekvatnu komunikaciju u obitelji, jasno postavljene i definirane uloge između članova obitelji, osjećajnost i odgovor na emocionalna stanja drugih te razumijevanje i poštovanje koje se iskazuje različitim ponašajnim obrascima.

Svaka obitelj tijekom vremena prolazi kroz određena teška razdoblja koja uzdrmaju njezino funkcioniranje i odnose između članova obitelji i to je normalno ako se u takvim situacijama adekvatno održava emocionalna klima u obiteljskom sustavu.

Zdrava obiteljska okolina ne podrazumijeva nužno odsutnost svih mogućih poteškoća i slabosti, nego prethodno navedene dimenzije koje doprinose razvoju stabilne obiteljske strukture i organizacije funkcioniranja na svim razinama.

Primarna funkcija obitelji je pružanje razvojno poticajnog okruženja za svakog pojedinog člana obitelji, a to znači da se unutar obitelji komunicira na jasan, izravan i razumljiv način, da se pokazuje puni raspon emocija i da postoji optimizam koji prevlada u svim situacijama čime se potiče psihološka otpornost i stabilnost usprkos životnim nedaćama i tegobama koje određeni životni periodi nose sa sobom.

Vrste obiteljske terapije

Kada se pojave poteškoće koje preplavljuju emocionalne kapacitete određene obitelji ili pojedinih članova unutar iste obitelji, govorimo o potencijalnim razlozima za javljanje na obiteljsku psihoterapiju kako bi se poboljšao i promijenio određeni negativni obrazac komuniciranja i funkcioniranja u obitelji.

Obiteljska terapija usmjerena je na rješavanje problema koji se javljaju u međusobnim odnosima članova obitelji, što znači da podrazumijeva istovremeni psihoterapijski rad s dvoje ili više članova obitelji te se ne bavi osobnim brigama pojedinca, nego interakcijama koje se odvijaju na različitim razinama u obitelji.

Iako u Hrvatskoj uglavnom pričamo o obiteljskoj terapiji općenito, u svijetu se ona dijeli na više različitih pristupa i načina rada, npr.:

  • obiteljska sistemska terapija – prisutna je i na našim prostorima, a fokusira se na pomaganje članovima obitelji da spoznaju i razumiju postojeće odnose unutar obitelji kako bi prevladali probleme koji se trenutno javljaju
  • funkcionalna obiteljska terapija – kratkotrajni tretman koji se često koristi u radu s mladima koji imaju probleme s određenim rizičnim ponašanjima te njihovim obiteljima koji prolaze s njima kroz navedene krize
  • narativna obiteljska terapija – terapijski rad koji potiče svakog člana određene obitelji da ispriča svoju priču kako bi se razumjelo kakva se iskustva oblikuju iz različitih perspektiva te kako to utječu na određeni problem koji se pojavio unutar obiteljske zajednice
  • psihoedukacija članova obitelji – pristup koji podrazumijeva educiranje članova obitelji o različitim aspektima mentalnog zdravlja koji utječu na njihove međusobne interakcije i načine stvaranja sustava podrške.
bračna terapija
FOTO: Shutterstock

Navedeni psihoterapijski pristupi samo su neki od brojnih načina rada s članovima određene obitelji, a terapeut uglavnom kombinira različite pristupe i modalitete u svojem radu. Specifičnost rada s obiteljima podrazumijeva istovremeno provođenje terapije s više članova obitelji, što ujedno znači i da je bračna terapija oblik obiteljske terapije.

Jako često se u praksi događa da jedan roditelj s djetetom traži psihoterapijsku pomoć zbog određenih problema kod djeteta nakon čega se ispostavi da je riječ o obiteljskim problemima koji su primarni uzrok određenih problema, zbog čega se cijeli proces pretvori u grupni obiteljski rad.

Obiteljska psihoterapija u Hrvatskoj

Obiteljsku psihoterapiju uglavnom provode licencirani psihoterapeuti koji su se educirali u području psihoterapije koja se bavi radom s obiteljima. U pitanju je grupni rad s članovima iste obitelji, što podrazumijeva specifične kompetencije rada koje zahtijevaju postavljanje drugačijih ciljeva i tehnika u odnosu na individualne terapijske tretmane.

Ujedno je riječ o vrsti grupne terapije u kojoj je potrebno adekvatno moderirati interakcije između članova obitelji što može biti poprilično zahtjevno, posebno kada su u pitanju specifični i kompleksni obiteljski problemi (npr. psihičke poteškoće određenih članova obitelji, doživljene traume, velike životne promjene, bolest ili smrt u obitelji itd.).

Međutim, brojne su prednosti obiteljske psihoterapije zato što se ovaj oblik rada odnosi na popravljanje postojećih odnosa unutar obitelji, što ujedno znači da svaki član može osvijestiti i vlastite poteškoće koje su na neki način povezane s poteškoćama na obiteljskoj razini.

Također, to može pomoći ostalim članovima obitelji da shvate kako pružiti podršku i pomoći, ali i očuvati obiteljsku strukturu unutar koje će se razvijati zdraviji oblici komuniciranja. Najčešći problem uspješnog ostvarivanja ciljeva obiteljske terapije je održavanje motivacije članova obitelji za rad na sebi i svojim problemima kako bi pridonijeli boljem funkcioniranju u obitelji.

Budući da se radi o terapijskom radu koji uključuje zahtjevne razgovore o emocionalnim problemima i sukobima, treba uzeti u obzir da bi navedeno moglo biti teško i uznemirujuće za neke članove obitelji, zbog čega se mogu osjećati gore na početku rada nego prije samog ulaska u terapiju.

Profesionalni obiteljski terapeut će u takvim situacijama znati prepoznati problem te pronaći način za rješavanje istog kako bi se uključeni pojedinci znali suočiti i nositi s intenzivnim emocijama koje su vezane za njihovu obitelj.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Minuchin, S. (2018). Families and family therapy. Routledge: Milton Park.
  2. Barker, P. i Chang, J. (2013). Basic family therapy. John Wiley & Sons.: The Atrium, Southern Gate, Chichester,
    West Sussex.
  3. Čudina-Obradović, M. i Obradović, J. (2006). Psihologija braka i obitelji. Golden marketing – Tehnička knjiga: Zagreb.

Ocijenite članak

2 / 5   1

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu