Psihološka otpornost je pozitivna ljudska kvaliteta koja omogućuje pojedincima da se uspješno razviju bez obzira na nedaće i prepreke na koje tijekom života nailaze. Mnoga djeca odrastaju u vrlo teškim životnim okolnostima (npr. roditeljsko zanemarivanje, kronično siromaštvo, zlostavljanje, ratna zbivanja itd.), ali neki od njih se razviju u prilično zdravo prilagođene osobe neovisno o tome.

Upravo to je brojne istraživače potaknulo na istraživanje karakteristika takve psihološki otporne djece, ali i na traženje odgovora na pitanje “Kako mentalno ojačati?” te pomoći onima koji prolaze kroz teške uvjete da razviju otpornost i zaštite vlastitu ličnost od štetnih i toksičnih okolinskih čimbenika.

Što je psihološka otpornost?

Psihološka otpornost je rezultat uspješne prilagodbe unatoč teškim i izazovnim životnim iskustvima, odnosno proces tijekom kojeg osoba, kroz mentalnu, emocionalnu i bihevioralnu fleksibilnost, uspijeva ostvariti ravnotežu između unutarnjih i vanjskih zahtjevnih uvjeta u kojima se nalazi. Stručnjake je zanimalo je li otpornost crta ličnosti ili sposobnost koja se razvija pa su odlučili promatrati i pratiti više od 700 djece koja su u svojem odrastanju imala određene rizične faktore, a čak ih je jedna trećina imala više takvih faktora.

Rezultati istraživanja su pokazali da su ta djeca, koja su odrastala uz jedan ili više rizičnih faktora, postajala sve sličnija svojim vršnjacima koji nisu imali takve uvjete. Uz manje ili više problema (posebno tijekom adolescencije), do odrasle dobi su se uspjela potpuno oporaviti, izgraditi kvalitetne i zdrave odnose te postići životno zadovoljstvo. Samo jedna od šest takvih osoba je imala ozbiljnih problema i kasnije tijekom života (obiteljski sukobi, financijski problemi, ovisnosti, nasilje, nisko samopoštovanje).

Psiholozi smatraju da postoje određeni čimbenici koji se tijekom života mogu učiti i vježbati kako bi osoba podigla vlastitu razinu psihološke otpornosti, a neki od njih su:

• optimizam
• pozitivan stav prema životu
• sposobnost emocionalne samoregulacije
• prihvaćanje neuspjeha kao korisne povratne informacije
• barem jedan podržavajući i kvalitetni odnos koji djeluje kao zaštitni faktor.

Psihološka otpornost se još uvijek proučava i sve je više studija koje tvrde da je riječ o sposobnosti koja se razvija i uči, ali čini se da postoje i studije koje idu u korist genima, odnosno činjenici da postoji i genetska predispozicija kod nekih pojedinaca (npr. rano životno okruženje i okolnosti tijekom odrastanja).

Zaštitni faktori psihološki otpornih ljudi

Tijekom dugogodišnjeg istraživanja ove teme pronađeni su određeni zaštitni faktori koji čine profil psihološki otpornih ljudi. Istraživači tvrde da su to:

• socijalna kompetentnost – otporni pojedinci imaju dobro razvijene socijalne i komunikacijske vještine te barem jednog dobrog prijatelja, odnosno podržavajući i kvalitetni odnos; spremni su pomoći drugima i brinuti se za njih, a u tome pronalaze i olakšanje, odnosno alternativne načine gledanja na teške situacije
• sposobnost rješavanja problema – otporni pojedinci imaju sposobnost apstraktnog i fleksibilnog razmišljanja, mogu pronalaziti velik broj različitih rješenja za neki problem, a to im pomaže u suočavanju s teškim zahtjevima koje dobivaju iz okoline
• autonomija – jak osjećaj neovisnosti, samostalnost u rješavanju problema te osjećaj samopoštovanja i samoefikasnosti karakteriziraju psihološki otporne ljude koji su spremni zauzeti se za sebe i utjecati na stvari oko sebe, ali su također spremni emocionalno se distancirati od disfunkcionalnih odnosa (posebno obiteljskih) i pronaći osobu koja je dovoljno brižna i dobronamjerna te im djeluje kao zamjenska roditeljska figura (npr. kod psihološki otporne djece obično se brzo uočava njihova toplina i umiljatost pa jednostavno ostvare blizak odnos s bakama i djedovima, učiteljima ili nekim drugim osobama koje im služe kao modeli i uzori umjesto roditelja)
• specifični talenti – većina psihološki otpornih ljudi ima razvijenu kreativnost i talent barem u jednom specifičnom području što im prilično pomaže u emocionalnoj ekspresiji te konstruktivnim reakcijama na životne teškoće i traume (njihova prednost je što uspijevaju probleme i slabosti pretvoriti u snage i prednosti)
• životna svrha i usmjerenost na budućnost – osim što imaju pozitivan stav prema životu unatoč brojnim nedaćama s kojima se suočavaju, psihološki otporni pojedinci su uporni, motivirani, usmjereni prema cilju, imaju zdrava očekivanja od sebe i drugih, izdržljivi su i vjeruju u bolju budućnost te redovito njeguju zahvalnost.

Psihološka otpornost nije isto što i posttraumatski rast. Otpornost se promatra kao osobni atribut i sposobnost oporavka koju osoba nosi u sebi još od ranih dana života (zato se ove prethodno navedene zaštitne karakteristike jednostavno uočavaju kod djece), dok je posttraumatski rast rezultat borbe s traumom nakon koje osoba postaje otpornija i uči nove mehanizme suočavanja sa stresnim i traumatskim situacijama.

Ljudi koji su prošli traumu najčešće budu otporniji nego što su bili, ali u nekim slučajevima se nakon traume razvijaju neprilagođene vještine suočavanja (ovisno o okolnostima i prisutnosti zaštitnih faktora koje je osoba tijekom života imala). Mnogi ljudi nakon traume pronalaze dublji smisao i svrhu života, a to je poznatije kao posttraumatski rast.

Pročitajte članak “Posttraumatski rast: Ne dožive ga svi! Psihologinja otkriva koje će ga osobe vjerojatnije doživjeti i kako izgleda proces“.

Kako mentalno ojačati?

Ako nismo imali sreće s genetski urođenom otpornošću, pozitivnim ranim životnim iskustvima i srećom, otpornost možemo jačati radom na specifičnim vještinama kao što su izlazak iz ciklusa negativnih misli, odustajanje od katastrofiziranja i traženje pozitivnih strana kada se pojave neuspjesi. Također, edukacijom i obrazovanjem roditelja mogu se smanjiti negativni emocionalni obrasci tijekom djetetovog odrastanja, a različitim mjerama u zajednici možemo smanjiti stopu nasilja i kriminala, zlostavljanja i socijalne isključenosti djece i odraslih.

Učenjem razvoja pozitivnih i bliskih odnosa s drugima, ispunjenih brigom i podrškom, osoba se osjeća prihvaćenom u svojoj okolini te pronalazi osobe koje će joj pomoći kada ne uspije sama proći kroz određene životne prepreke. Jako je važno raditi na izgradnji socijalnih i emocionalnih vještina.

Povezivanje s drugima koristan je mehanizam za suočavanje sa stresnim situacijama, a pronalaženje vrijednosti u sebi te briga za vlastito samopoštovanje su ključni da bismo ostali na površini kada životne nedaće preplave naše živote. Trauma se može preživjeti i proraditi, ali ako osjećate da ne možete sami pronaći smisao i svrhu nakon teških životnih događaja, potražite pomoć od drugih – bliskih i/ili stručnih osoba koji će vam pomoći da stanete na svoje noge i osnaženi nastavite živjeti ispunjenim životom.

Pročitajte i članke:

• Razbijamo “tabu” odlaska psihologu: Evo kakva su iskustva onih koji su se odlučili za psihoterapiju
• Samopoštovanje: Psihologinja otkriva zašto nam toliko nedostaje i kako povećati samopoštovanje
• Emocionalna samoregulacija: Često burno reagirate? Psihologija ima rješenje, a zove se samoregulacija emocija! Imamo tehnike za kontrolu emocija.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Šalica zdravlja

Najzdraviji biljni čajevi: Neka ovih 7 “veličanstvenih” bude dio dnevnog rituala ispijanja

• Suzana Mussiow
• 5 min čitanja

• istraživanja
• kako mentalno ojačati
• psihološka otpornost
• samopoštovanje
• zaštitni faktori