Opće je poznato da muškarci, u usporedbi sa ženama, značajno manje traže pomoć za mentalne probleme. Stereotipno se smatra da muškarci općenito rjeđe traže pomoć bilo koje vrste zbog raznih kulturoloških zabrana koje dugotrajno perzistiraju u većini društava.

Mentalno zdravlje muškaraca nije lišeno poteškoća i izazovnih situacija, ali uglavnom ne traže pomoć upravo zato što ih socijalizacijski faktori od najranije dobi usmjeravaju prema zadržavanju i potiskivanju emocija, rezerviranom i povučenom stavu o svojim problemima te zatvorenom i tihom nastupu u odnosima s drugima.

Muškarci i psihoterapija

Unatoč tome što kvalitetni psihoterapeuti više nisu rijetkost na našim prostorima, muškarci i dalje ne shvaćaju njihov značaj i prednost koju psihoterapija nudi. Studije su pokazale da su određene psihičke poteškoće (npr. anksioznost i depresija) značajno manje prisutne u muškoj populaciji nego u ženskoj.

Međutim, stručnjaci tvrde da je u pozadini toga manji broj muškaraca koji uopće dolazi u službe za mentalno zdravlje i ne prijavljuje simptome s kojima se svakodnevno bori. Činjenica je da muškarci ne žele pričati o problemima nego ih rješavati, što i dalje ne isključuje psihoterapiju koja pojedinca usmjerava na adekvatnu akciju i pomaže mu u poduzimanju iste.

Posljednjih nekoliko desetljeća velika većina psihoterapeuta, kao i onih koji traže psihoterapiju upravo su žene, što ujedno otežava muškarcima da se s nekim uspiju poistovjetiti i diskutirati o polasku na psihoterapiju.

Smatra se da muškarci sve više ističu da je većina terapijskih pristupa osmišljena i namijenjena za svoje primarne klijente, odnosno žene, za koje se navodi da su spremnije i emocionalno otvorenije potražiti pomoć.

Usto, muškarci se često osjećaju emocionalno neadekvatnima u ordinacijama terapeuta jer ih nitko nije uputio što očekivati te prekomjerno brinu da će završiti kao izgubljeni pacijenti na marginama patologije.

Nadalje, vrijednosti i načela koje ističu mnogi psihoterapijski pristupi, kao što su emocionalna otvorenost i ranjivost, često su u suprotnosti s nekim unutarnjim postavkama i pravilima kojih se mnogi muškarci drže. Traženje pomoći kao što je psihoterapija za muškarce može predstavljati znak slabosti ili ranjivosti u čemu ih društveno utemeljeni stavovi nimalo ne ohrabruju.

“Muške zablude” koje generalno dominiraju u kontekstu odlaska na psihoterapiju uglavnom idu u smjeru uvriježene izreke “Budi muško!”, koja sugerira da bi tim potezom traženja pomoći pokazali da su slabi, glupi ili nesposobni riješiti svoje probleme.

Koliko je situacija ozbiljna?

Iz iskustava terapeuta muškarci su sve samo ne ono što o njima govore društveni stereotipi. Iako je činjenično stanje da rjeđe traže psihoterapijsku pomoć, muškarci zapravo silno žele razgovarati o svojim unutarnjim iskustvima i psihičkim procesima.

Zanimljivo je i da je stajalište da se muškarci teže emocionalno otvaraju na terapiji pogrešno, jer u trenutku kada krenu dijeliti svoje probleme muškarci zapravo puno jednostavnije iznose stvarne poteškoće nego što je to slučaj sa ženama kojima je otvaranje puno izazovnije.

Međutim, kada muškarce pitate zašto ne potraže pomoć psihoterapeuta, jedan od čestih odgovora je taj da imaju prijatelje za razgovor. No, kada ih pitate jesu li ti prijatelji ljudi s kojima bi zaista razgovarali o nekim osjetljivim temama, čini se da je odgovor ipak negativan.

Posljedično, nemamo dovoljno saznanja o muškom iskustvu psihoterapije u odnosu na žene, ali oni slučajevi koji se pojave i zadrže u terapiji obično upućuju na izrazito pozitivne ishode i stavove prema mentalnom zdravlju.

Činjenica je da se mnogi parovi raspadaju i prekidaju, a da nikad nisu potražili pomoć partnerske psihoterapije. S obzirom na sve veći broj pozitivnih iskustava onih koji su potražili takvu vrstu pomoći, ogromna je šteta barem ne pokušati s istom prije nego se donese konačan sud.

Nerijetko čak i ispadne da je žena bila ta koja je godinama ukazivala na određene probleme i sugerirala zajedničku terapiju, a muškarac to isto ignorirao i zanemarivao sve dok se ona nije emocionalno udaljila i donijela odluku o razdvajanju.

Tada se mnogi “trgnu” i pokušaju s terapijom, ali i dalje ostaju distancirani od rada na problemu zbog umanjivanja značaja takve vrste pomoći i negiranja njezine učinkovitosti, što nimalo ne pomaže terapeutu koji na raspolaganju ima samo nečiju fizičku prisutnost.

Kako promijeniti muški pogled na terapiju?

Sve prethodno navedeno dovodi u pitanje što bi se dogodilo da je muškarac ranije prihvatio psihoterapiju i potražio pomoć za svoje probleme?! Svjedoci smo sve većeg broja femicida i nasilja nad ženama proteklih nekoliko mjeseci u Hrvatskoj. Poražavajuće su statistike onih koji svakodnevno trpe zlostavljanje, a najčešći počinitelji su upravo muškarci.

Treba uzeti u obzir da nerješavanjem jednog problema, koji je u samom začetku možda čak i minimalan, dugoročno stvaramo puno veće probleme koji dovode do tragičnih ishoda.

Da bi se promijenio muški pogled na terapiju, prvenstveno bi trebalo poticati terapeute da jasnije izlaze u javnost s ovim temama. Muškarci imaju pravo potražiti podršku, osjetiti nemoć, pokazati emocije, uzeti predah i prihvatiti pomoć. Jednako su pogođeni raznim simptomima psihičkih poremećaja kao i žene, samo ih, nažalost, potiskuju i drže u sebi dok se ne dogodi situacija u kojoj potpuno izgube kontrolu.

Traženje pomoći nije znak slabosti, a bilo kakve rodne uloge u kontekstu traženja psihoterapije ne bi smjele biti prisutne. Srećom, čini se da mlađe generacije mijenjaju navedene postavke i traže stručnu pomoć, što ulijeva nadu da smo trenutno u prijelaznom razdoblju koje ide prema jasnijim i objektivnijim shvaćanjima terapije i njezinih blagodati.

Pročitajte i članke:

• Razbijamo “tabu” odlaska psihologu: Evo kakva su iskustva onih koji su se odlučili za psihoterapiju
• Vrste psihoterapije: Ne znate koju odabrati? Imamo popis dostupnih psihoterapijskih pravaca u Hrvatskoj, a evo i o čemu ovisi odabir
• Terapija za parove: Kada je potrebna psihoterapija za parove i iskustva.

• mentalno zdravlje muškaraca
• muškarci i psihoterapija
• muški pogled na terapiju

Učitaj više izvora