Zdravstvena anksioznost može djelovati tiho, ali snažno – često potičući ljude na ponašanja koja više štete nego koriste. Umjesto da potraže pomoć, neki izbjegavaju liječničke preglede zbog straha od loših vijesti.

Drugi, pak, stalno traže potvrdu da su dobro. Bez obzira na kojem se polu nalazite – izbjegavate ili tražite njegu – rješenje postoji, a prvi korak je suočavanje sa strahom. U nastavku donosimo strategije koje pomažu upravo u tome.

Dvije strane iste anksioznosti – izbjegavanje i traženje pomoći

Osobe koje pate od zdravstvene anksioznosti obično razvijaju dvije vrste ponašanja: izbjegavanje zdravstvene skrbi (tzv. care-avoidant) i pretjerano traženje pomoći (tzv. care-seeking).

Kod izbjegavanja, osoba iz straha od dijagnoze ne ide na liječničke preglede, čak i kada osjeća simptome.

S druge strane, osobe koje traže sigurnost često posjećuju liječnike, traže pretrage ili potvrde da su zdrave – ali bez pravog olakšanja, jer se strah ponovno vraća.

Izbjegavanje pregleda – što stoji iza toga?

Ljudi koji izbjegavaju liječničke preglede to ne rade zato što im nije stalo do zdravlja, već upravo suprotno – strah od mogućeg otkrića bolesti toliko je jak da postaje paralizirajući. Tako dolazi do kroničnog izbjegavanja i zanemarivanja vlastitog zdravlja.

No, svjesnost o tome da izbjegavanje šteti ne znači automatski da ga je lako promijeniti. Strah od suočavanja može biti toliko intenzivan da ostavlja osobu “zarobljenu” u anksioznosti.

Kako se suočiti sa strahom? Ključ je u iskustvu

Osim prepoznavanja i preispitivanja negativnih misli, najvažniji korak je stvarno iskustvo – suočavanje s onim što nas plaši.

U terapiji se to radi pomoću tzv. izloženosti (engl. exposure tasks), gdje se osoba postepeno izlaže situacijama koje izazivaju tjeskobu, kako bi s vremenom uvidjela da su te situacije podnošljive i manje opasne nego što se čine.

Kako napraviti vlastitu ljestvicu izloženosti?

Izradite jednostavnu listu 10 – 15 situacija koje vas plaše, poredanih od najmanje do najviše zastrašujuće. Primjerice:

1. Razmišljanje o pregledu.
2. Traženje termina kod liječnika.
3. Odlazak s prijateljem na pregled.
4. Odlazak samostalno na pregled.
   (…i tako dalje)

Svakoj situaciji dodijelite ocjenu tjeskobe (0 – 100) i počnite od najniže.

Savjeti za uspješnu izloženost:

• neka zadatak bude izazovan, ali izvediv – ako je pretežak, veća je šansa da ćete ga izbjeći
• vodite unutarnji dijalog – postavljajte si pitanja poput:
  • Čega se zapravo bojim?Jesam li se već prije brinuo zbog toga i sve je bilo u redu?
  • Ako i otkriju nešto, zar nije bolje da to sada saznam i počnem s liječenjem?
• ponavljajte izloženost – svaki novi pokušaj jača vašu otpornost
• razlomite korake – primjerice, odlazak na pregled možete podijeliti na tri manja koraka
• prihvatite nelagodu – tjeskoba nije opasna – samo je neugodna
• izbjegavajte ponašanja koja “spašavaju” – cilj je da se suočite sa strahom bez oslonca na “sigurnosne navike”
• vodite dnevnik izloženosti – prije svake situacije zapišite što mislite da će se dogoditi, a nakon toga – što se zapravo dogodilo.

Pročitajte i ove članke:

• Pedijatar savjetuje: Kako djeca mogu prevladati strah od posjeta liječniku?
• 4 razloga zbog kojih liječnici idu svojem liječniku
• Ove riječi vam liječnik nikad ne bi trebao reći!

• strah od liječnika
• Zdravstvena anksioznost

Učitaj više izvora