Piše fizioterapeut

Sindrom tarzalnog tunela: Koji su simptomi i što učiniti?

Budite prvi i komentirajte!
4 min čitanja

Dario Vrbanac

univ. mag. physioth.

Sindrom tarzalnog tunela (sindrom tarzalnog kanala) je stanje u kojem dolazi do kompresije stražnjeg tibijalnog živca unutar tarzalnog tunela.

Ova vrsta pritiska na živac uzrokuje bol, trnce, peckanje ili utrnulost u području gležnja, tabana, ponekad i pete, prstiju ili čak lista.

Tarzalni tunel – što je i zašto je važan?

Tarzalni tunel je anatomski kanal smješten iza i ispod unutarnjeg gležnja, odnosno medijalnog maleolusa. To je prostor omeđen:

kostima – tibija (unutarnja kost potkoljenice), talus i kalkaneus (petna kost)
ligamentom – retinaculum flexorum – čvrsta “traka” koja drži sadržaj tunela na mjestu.

Kroz tunel prolaze:

posteriorni tibijalni živac – glavni osjetni i motorički živac za donji dio stopala
posteriorna tibijalna arterija i vena – krvne žile
tetive triju mišića – flexor hallucis longus, flexor digitorum longus, tibialis posterior.

Tarzalni tunel je sličan karpalnom tunelu u zapešću – oba su uski prostori kroz koje prolazi živac te su skloni kanikularnim sindromima – stanjima gdje je živac pritisnut u anatomskom kanalu kroz koji prolazi.

Sindrom tarzalnog tunela – uzroci i rizični faktori

Sindrom može biti primarni (idiopatski) ili sekundarni, kada postoji prepoznatljiv uzrok kompresije.

Anatomski i mehanički uzroci su:

ravna stopala (pes planus) – spušten svod stopala uzrokuje napetost i povlačenje tkiva koje “zateže” živac
prekomjerna pronacija (unutarnje uvrtanje stopala)
hindfoot valgus ili varus deformacija – promijenjena osovina opterećuje živac.

Unutarnje strukture koje stvaraju pritisak:

ganglion ciste – ispunjene tekućinom, često povezane s tetivama ili zglobovima
lipomi – benigni tumori masnog tkiva
varikozne vene – mogu ispuniti tunel i pritisnuti živac
otok i hematomi nakon uganuća ili traume.

Sistemski rizični čimbenici su:

dijabetes – povećava osjetljivost živaca na pritisak
reumatoidni artritis – upala ovojnica tetiva (tenosinovitis)
trudnoća – zbog zadržavanja tekućine i promjene biomehanike
pretilost – povećani pritisak u donjem dijelu tijela
neodgovarajuća obuća.

Sindrom tarzalnog tunela – simptomi

Glavni simptomi su:

trnci i žarenje – osjećaj “struje”, pečenja ili “mravinjanja”
bol – tupa, probadajuća ili kao električni šok
utrnulost – osjećaj gubitka dodira ili “debljine” u stopalu
slabost mišića – posebno kod dugotrajnog pritiska.

Lokalizacija uključuje:

unutarnja strana gležnja
taban – osobito prednji i srednji dio
peta – ako su uključene grane za calcaneus
prsti – osobito palac i prva tri prsta
rjeđe – list, koljeno ili stražnjica (ako se bol prenosi uz živac).

Simptomi se pogoršavaju:

tijekom ili nakon hodanja, trčanja, stajanja
noću – može buditi iz sna
nakon nošenja uske obuće.

Sindrom tarzalnog tunela – liječenje

Konzervativno liječenje (prva linija terapije), odnosno konzervativni pristup indiciran je kod blagih do umjerenih simptoma, ili kao priprema prije eventualnog kirurškog zahvata.

1. Odmor i rasterećenje

Smanjite aktivnosti koje izazivaju bol (hodanje po tvrdim podlogama, duga stajanja).

Povremeno držite stopalo u povišenom položaju (iznad razine srca) za bolju drenažu.

2. Hladni oblozi

Lokalno hlađenje 15 – 20 minuta, 3 – 4 puta dnevno – osobito u fazi akutne boli ili otoka. Koristi se kod upale ili nakon napora.

3. Farmakološka terapija

Farmakološka terapija uključuje:

NSAID (nesteroidne antireumatike)
lokalne kortikosteroide – injekcija u tarzalni tunel za smanjenje upale
analgetike kod intenzivne boli.

4. Ortopedski ulošci i obuća

Važno je uzeti u obzir sljedeće:

ortopedski ulošci s potpornjem svoda za pacijente s ravnim stopalom
obuća s dobrom stabilnošću pete i mekšim uloškom te valjkastim potplatom i zračnim jastučićem
izbjegavati visoke pete i uske cipele.

5. Imobilizacija

Ne primjenjuje se rutinski, no kod nekih pacijenata nošenje ortoze može pomoći u privremenom smanjenju simptoma zbog rasterećenja živca.

6. Fizioterapija

Ciljevi fizikalne terapije su:

smanjenje boli i upale
dekompresija i relaksacija živca
poboljšanje mikrocirkulacije
obnova pokretljivosti zgloba i mišićne funkcije
prevencija recidiva.

sindrom tarzalnog kanala — FOTO: Shutterstock

Fizioterapija može uključivati sljedeće:

TECAR terapija – potiče mikrocirkulaciju i limfnu drenažu, smanjuje edem i upalu, opušta okolne mišiće i fascije, poboljšava metabolizam živca
magnetna indukcija – potiče regeneraciju živca, smanjuje upalu i bol, ubrzava cijeljenje mekih tkiva
LASER – potiče regeneraciju živčanih vlakana, poboljšava lokalnu oksigenaciju (ulazak kisika u stanice), ima analgetski i protuupalni učinak
terapijski ultrazvuk – smanjuje upalu tetiva i sinovijalnih ovojnica, omekšava tkivo i olakšava mobilnost
manualna terapija – primjenjuju se tehnike mobilizacije, fascijalnog otpuštanja i neuromobilizacije kojima se smanjuje pritisak na živac, poboljšava pokretljivost tkiva oko živca te vraća normalna mehanička funkcija stopala.
terapijske vježbe – primjenjuju se individualizirane ciljane vježbe, tj. istezanje stražnje lože, aktivacija mišića svoda stopala, vježbe propriocepcije, stabilizacija gležnja i kontrola pronacije.

Kirurško liječenje

Ako nakon 3 – 6 mjeseci konzervativnog liječenja nema poboljšanja, najčešće se indicira operacija.

Operacija obuhvaća:

otpuštanje (dekompresija) posteriornog tibijalnog živca
uklanjanje cista, hipertrofiranih tetiva ili mišića
oslobađanje distalnih grana (Baxterovog živca) ako su uključene.

Rehabilitacija nakon operacije

Oporavak nakon svakog operativnog zahvata je individualan te je iznimno važno pridržavati se uputa koje ste dobili od kirurga i drugih zdravstvenih djelatnika uključenih u vaš oporavak nakon operacije.

Okvirni postoperativni tijek uključuje: