Parainfluenca se odnosi na skupinu virusa koji se nazivaju humani virusi parainfluence (HPIV). U ovoj skupini postoje četiri virusa. Svaki od njih uzrokuje različite simptome i bolesti. Svi oblici HPIV-a uzrokuju infekciju u gornjem ili donjem dijelu dišnog sustava osobe.

Simptomi HPIV-a često su slični onima kod obične prehlade. Kada su slučajevi blagi, virusi se mogu pogrešno dijagnosticirati.

Većina ljudi koji se zaraze HPIV-om oporave se bez liječenja. Međutim, oni s oslabljenim imunološkim sustavom imaju veći rizik od razvoja infekcije opasne po život ili komplikacija.

Postoje četiri tipa HPIV-a. Svi oni uzrokuju respiratornu infekciju, ali vrsta infekcije, simptomi i mjesto infekcije ovise o tipu virusa.

• HPIV-1 – čest uzrok upale gornjeg dišnog trakta u djece u obliku respiratorne bolesti koja se pojavljuje kao oteklina u blizini glasnica i u drugim dijelovima gornjeg dišnog sustava. HPIV-1 općenito izbija ujesen.
• HPIV-2 – uzrokuje težak kašalj u djece, ali ga liječnici otkrivaju puno rjeđe nego HPIV-1. Viđa se uglavnom u jesenskim mjesecima, ali u manjoj mjeri nego HPIV-1.
• HPIV-3 – uglavnom je povezan s upalom pluća i bronhiolitisom, što je oticanje od upale u najmanjim dišnim putevima u plućima. Često uzrokuje infekcije u proljeće i rano ljeto, ali se javlja tijekom cijele godine. S HPIV-3 točno razdoblje u kojem je osoba zarazna nije utvrđeno. Međutim, pokazalo se da se širenje virusa, a time i rizik od prenošenja HPIV-3, može dogoditi nekoliko mjeseci pa i više nakon prestanka simptoma.
• HPIV-4 – rjeđi od ostalih tipova parainfluence. Za razliku od drugih sojeva HPIV-a, ne postoje poznati sezonski obrasci.

Virus parainfluence – način prijenosa

Virus parainfluence može preživjeti na poroznoj površini do 10 sati. Ako dodirnete kontaminiranu površinu rukama, a zatim nos ili usta, možete se zaraziti virusom. Virusi se također mogu prenijeti bliskim kontaktom s nekime tko je zaražen.

Kontakt uključuje dodirivanje ili boravak u prostoru (osobito u zatvorenom prostoru) gdje se kašljalo ili kihalo. Obično je potrebno između 2 – 7 dana nakon prijenosa da se pojave simptomi. Čak i ako ste prije imali HPIV, moguće ga je ponovno dobiti.

Virus humane parainfluence je respiratorni patogen stečen u zajednici, za čiju infekciju postoji nekoliko rizičnih čimbenika:

• pothranjenost
• prenapučenost prostora
• nedostatak vitamina A
• dim ili toksini iz okoliša.

Virusi parainfluence su jedan od glavnih uzroka hospitalizacije kod djece mlađe od pet godina zbog akutne infekcije dišnog sustava, sa stopom koja iznosi do 17 % hospitalizacija. Serološka istraživanja su pokazala da je 60 % djece zaraženo virusom parainfluence u dobi od oko dvije godine, dok se za djecu od oko četiri godine stopa infekcije povećava do 80 %.

Koinfekcije parainfluencom i drugim respiratornim virusima su česte i mogu uzrokovati ozbiljniji, teži i dugotrajniji tijek bolesti.

Virus parainfluence – simptomi

Simptomi mogu uključivati:

• vrućicu
• kašalj
• začepljen nos
• grlobolju
• otežano disanje
• bol u uhu.

Najčešće simptomi HPIV-a nisu dovoljno jaki da izazovu zabrinutost kod zdravih odraslih osoba. No, mogu biti opasni po život kod dojenčeta, starije odrasle osobe ili ososbe s kompromitiranim ili oslabljenim imunološkim sustavom.

Infekcija virusom humane parainfluence kod bolesnika s oslabljenim imunitetom i starijih osoba općenito je povezana s nizom bolesti, od blagih simptoma gornjih dišnih putova do težih bolesti donjih dišnih putova, koje mogu zahtijevati mehaničku ventilaciju i dovesti do smrti.

Infekcija s HPIV-3 najčešće je povezana s ozbiljnijom bolešću u imunokompromitiranih pacijenata, slijede HPIV-1 i HPIV-2, dok je HPIV-4 rijetko povezan s ozbiljnom bolešću.

Virus parainfluence – dijagnostika i liječenje

Obično nije potrebno testiranje na viruse parainfluence. Testiranje se čini obriskom sluznice usne šupljine ili nosne šupljine nakon čega se uzorak šalje u laboratorij na testiranje na virus parainfluence i druge viruse ili bakterije (zarazne bolesti).

Dijagnoza respiratorne virusne bolesti postavlja se uzimanjem detaljne anamneze i fizikalnog pregleda, što uključuje:

• auskultaciju srca i pluća
• pregled nosa, ždrijela, usne šupljine, limfnih čvorova
• mjerenje krvnog tlaka, frekvencije disanja i postotka kisika u krvi.

Za detaljniji uvid u zdravstveno stanje može se uzeti uzorak krvi za krvnu sliku ili napraviti radiološku pretragu snimanja srca i pluća da se vidi stanje dišnog sustava.

Simptomi blage infekcije virusima parainfluence kontroliraju se kod kuće. Odrasli obično mogu uzimati lijekove koji se izdaju bez recepta, poput paracetamola ili ibuprofena za bolove i povišenu temperaturu, dok se razni sirupi ili pastile mogu koristiti za olakšanje kašlja i grlobolje. Uz to pomažu potporne mjere liječenja koje uključuju odmor, uzimanje vitamina C i tekućine u obliku čaja i juha.

Ne postoji cjepivo za viruse parainfluence. Rizik od obolijevanja može se smanjiti svakodnevnim navikama, uključujući:

• pranje ruku sapunom i vodom; ako niste u mogućnosti koristiti sapun i vodu, upotrijebite sredstvo za dezinfekciju ruku na bazi alkohola
• pokrivanje usta i nosa prilikom kihanja i kašljanja; kašljanje ili kihanje u lakat ili maramicu umjesto u golu ruku
• izbjegavanje boravka u blizini drugih ljudi kada ste vi ili oni bolesni od prehlade ili drugih zaraznih bolesti
• nošenje maske ako ste bolesni i ne možete izbjeći blizinu drugih
• izbjegavanje dodirivanja lica, očiju, nosa i usta
• nedijeljenje hrane ili pribora za jelo (vilice, žlice i šalice) s drugima
• rano podučavanje djece pravilnom pranju ruku i drugim higijenskim navikama.

Pročitajte i ove članke:

• Obična prehlada ili nešto više? Evo 5 znakova da se vaša prehlada pretvara u ozbiljniju bolest
• Respiratorni virusi: Haraju zimi, a novo izvješće pokazuje da im broj raste! Liječnik otkriva detalje
• Najopasnije virusne bolesti: Sigurno ste bili u kontaktu s nekim! Donosimo popis najsmrtonosnijih virusa.

• virus parainfluence

Učitaj više izvora