Nedavno je održan skup o stresu, njegovim okidačima, posljedicama te sindromu izgaranja ili burnoutu. Organizirali su ga prim. doc. dr. Ranko Stevanović i Hrvatska udruga za smanjenje štete, a fokus je bio na ozbiljnom javnozdravstvenom problemu koji u EU-u pogađa između 15 – 25 % zaposlenih.

U Hrvatskoj, unatoč rastućem problemu, sindrom izgaranja još uvijek nije službeno priznat kao profesionalna bolest, a prepoznavanje i prijavljivanje su na niskoj razini.

Na skupu je predstavljen i vodič za oporavak, razbijeni su mitovi o stresu, a održan je i panel pod nazivom “Fama i zablude o pušenju i stresu“. Razgovarali smo sa stručnjacima koji su detaljnije objasnili aktualno stanje, izazove i što nam je potrebno za bolju zaštitu mentalnog zdravlja.

Stres kao javnozdravstveni izazov

Doc. dr. Stipe Drmić, specijalist psihijatrije i voditelj Odjela za psihotraumu u KB-u Dubrava, ističe da iako je stres često doživljen kao osobna stvar, riječ je o ozbiljnom javnozdravstvenom problemu:

Stres je osobno iskustvo, ali kad velik broj pojedinaca pati zbog kroničnog stresa, to utječe na radnu sposobnost, produktivnost, zdravlje i funkcioniranje zdravstvenog sustava.

Na pitanje zašto sindrom izgaranja još uvijek nije službeno priznat kao profesionalna bolest u Hrvatskoj, dr. Drmić odgovara:

Prepoznavanje sindroma sagorijevanja je i dalje na niskoj razini, a prijavljivanje rijetko. Nedostaje jasno zakonsko prepoznavanje, dijelom zbog nepostojanja objektivnih dijagnostičkih kriterija u zakonodavstvu. Iako WHO priznaje burnout kao sindrom povezan s kroničnim stresom na radnom mjestu, hrvatski sustav još nije uskladio svoje propise s tim.

Koja su zanimanja najugroženija?

Najveći rizik za izgaranje postoji u tzv. pomagačkim profesijama. Dr. Drmić pojašnjava:

Najugroženiji su zdravstveni djelatnici, prosvjetni i socijalni radnici, ali i IT stručnjaci, novinari, pravnici i menadžeri. Svi oni pod velikim su pritiskom zbog visoke emocionalne angažiranosti, stalne dostupnosti i često nedostatka podrške.

Naglašava i problem prekovremenih sati i multitaskinga, posebno kod osoba starijih od 40 godina:

Mozak nije predviđen za multitasking, što dodatno opterećuje zaposlene.

Svijest poslodavaca i primjeri dobre prakse

Prema dr. Drmiću, svijest među poslodavcima o važnosti zaštite mentalnog zdravlja raste, ali još nije na zadovoljavajućoj razini:

Neki poslodavci uvode programe mentalnog zdravlja, no većina gleda na kratkoročne mjere, ne na sustavne promjene. Mentalno zdravlje mora postati strateški prioritet.

Što bi trebalo mijenjati?

Dr. Drmić navodi što bi se trebalo promijeniti:

Prvo, burnout mora postati službeno priznata profesionalna bolest. Drugo, potrebna je edukacija radnika i poslodavaca o prevenciji i ranom prepoznavanju. Treće, važno je osigurati psihološku podršku unutar radnog sustava – psiholozi pri tvrtkama, kolektivni ugovori ili zakonske mjere zaštite mentalnog zdravlja.

Posebno je kritičan prema sustavu zdravstva:

Liječnici i medicinske sestre su preopterećeni zbog manjka kadrova i loše organizacije. Ministarstvo zdravstva i Vlada su gluhi i slijepi na njihove potrebe. Trebamo pratiti primjere poput američkog zakona Dr. Lorna Breen Health Care Provider Protection Act.

Okidači i simptomi izgaranja

Među najčešćim psihološkim okidačima su kronični pritisak bez osjećaja kontrole, nedostatak priznanja, konfliktnost na poslu, nerealna očekivanja i osjećaj besmisla.

Rani znakovi izgaranja su:

• emocionalna iscrpljenost
• cinizam
• poteškoće koncentracije
• poremećaji sna
• psihosomatske tegobe.

Kad je riječ o osobinama ličnosti koje povećavaju rizik, dr. Drmić napominje:

Perfekcionisti, ljudi s visokim osjećajem odgovornosti koji teško kažu “ne” često su najugroženiji. To su tzv. “grintavi giveri” – oni koji daju previše, zanemaruju sebe, a frustracija zbog nepromijenjenog sustava dovodi do pada produktivnosti i odlaska iz profesije.

Stres se često nagomilava i može prerasiti u burnout bez očitih simptoma izvana:

Fenomen je to “tihog izgaranja”, gdje osoba naizgled funkcionira normalno dok se iznutra iscrpljuje.

Mitovi o stresu

Opasan mit, prema dr. Drmiću, je da je izgaranje znak slabosti ili lijenosti te da se može riješiti samo odmorom. To može pomoći privremeno, ali bez dubinskih promjena dolazi do recidiva. Također, mnogi misle da se to događa samo “drugima”, što smanjuje prevenciju.

Mnogi se pitaju kako razlikovati umor od burnouta. Dr. Drmić pojašnjava:

Umor prolazi nakon odmora – burnout ne. Ako iscrpljenost traje tjednima i prati je emocionalna distanca, besmisao i niska učinkovitost, riječ je o ozbiljnom problemu.

Prema dr. Drmiću, prvi koraci su priznanje ozbiljnosti problema i traženje pomoći:

To može biti psihološka podrška, razgovor s poslodavcem ili udaljavanje od izvora stresa. Važno je maknuti se iz uloge “funkcioniram po inerciji“.

Svjesnost i prevencija kroz vodič

Prim. doc. dr. Ranko Stevanović, predsjednik Hrvatske udruge za smanjenje štete, naglašava važnost ranog prepoznavanja:

Prvi korak je razviti sposobnost uočavanja znakova stresa – ubrzano disanje, napetost, razdražljivost, impulzivna potreba za utjehom. Naš vodič nudi alate poput mindfulness tehnika, disanja i introspektivnih provjera za razbijanje mitova i automatiziranog ponašanja poput prejedanja, pušenja ili pijenja.

Osvrće se i na pušenje kao pogrešan način suočavanja sa stresom:

Pušenje ne rješava stres. Nikotin kratkoročno stimulira mozak, ali dovodi do ovisnosti i pojačanog kroničnog stresa. Prestanak pušenja dokazano smanjuje anksioznost, stres i depresiju.

Savjet za pušače je zamjena cigarete dvjema minutama svjesnog disanja:

Tako mogu već nakon mjesec dana osjećati veću kontrolu nad sobom.

Dr. Stevanović dodaje da za one koji ne mogu prestati pušiti postoje manje štetne alternative, koje smanjuju izloženost kancerogenim spojevima, ali naglašava da se poruke moraju graditi na realnim činjenicama.

Profesionalna svrha i perfekcionizam kao dvosjekli mač

Izv. prof. dr. sc. Branka Aukst Margetić iz KB-a Dubrava objašnjava da ljudi s jakim osjećajem profesionalne svrhe i radnom etikom često postaju žrtve izgaranja:

Perfekcionisti i osobe visokih ambicija iscrpljuju se pokušavajući sve sami odraditi, vjeruju da ih drugi iskorištavaju, a to vodi simptomima izgaranja.

Naglašava važnost psihološke otpornosti:

Otpornost se može graditi i u odrasloj dobi kroz prepoznavanje izvora stresa, tehnike disanja, jačanje socijalne mreže i razumijevanje vlastitih emocija.

Dodatno upozorava na mehanizme poricanja i potiskivanja:

Ljudi često odbijaju priznati simptome sagorijevanja jer se boje da će to naštetiti karijeri ili zbog osjećaja srama.

Kako spriječiti burnout?

Profesorica navodi nekoliko važnih koraka:

Potrebno je osvijestiti i prepoznati prve znakove, jačati otpornost, postaviti prioritete, brinuti o sebi kroz tjelovježbu, prehranu i opuštajuće tehnike. Poslodavci bi trebali sustavno planirati mjere prevencije i jačati timsku koheziju.

Zaključno, svi su sugovornici složni da je sindrom izgaranja kompleksan problem koji zahtijeva sustavni pristup na razini zakona, poslodavaca i društva, a edukacija i psihološka podrška ključni su za prevenciju i oporavak.

Pročitajte i ove članke:

• “Izgarate” na poslu? Evo koja su četiri tipa burnout sindroma
• Burnout sindrom (sindrom izgaranja): Kako ga pobijediti?
• Dajte si oduška: Pet situacija u kojima ljenčarenje nije gubitak vremena.

• burnout
• Doc. dr. Stipe Drmić
• Izv. prof. dr. sc. Branka Aukst Margetić
• Prim. doc. dr. Ranko Stevanović
• sindrom izgaranja